Za Dan zahvalnosti tradicija je da američki predsjednik poštedi jednog purana. Ove je godine to učinio, dakako, Barack Obama. Vijest je prenijeta na svim televizijama, portalima i u novinama. Obama je pokušavao biti duhovit, a njegove su se kćerkice smješkale i pomilovale jadnog purana. Sve je, kao, ispalo jako duhovito jer su se prisutni smijali (je li zbog predsjednikove duhovitosti ili same činjenice da predsjednik pokušava biti duhovit, pitanje je). Uglavnom, zanima me kamo ode taj puran? Odvedu li ga nekamo na livadu, gdje će imati puno prostora i gdje će živjeti s ostalim pomilovanim puranima dok ih svevišnji ne pozove k sebi?
Hm, priznajem, nemam pojma, ali nekako sumnjam.
Koja je svrha ove tradicije? Je li tko primijetio kako je puran trom i predebeo? Kako su mu noge nestabilne i prsti deformirani? Znaju li ljudi kako se postupalo prema ovoj jadnoj životinji u proteklih mjesec – dva? I kako bi bilo da je scenarij drugačiji – da su svuda okolo purani, a jedan, glavni, poštedi čovjeka. Čovjeka kojeg stave na stol i smiju mu se i plješću dok on od debljine i deformiranih udova jedva stoji.
Ne, to sve nije bitno. Bitno je da ptica ima što veća prsa od kojih će svi sebi rezati šnicle i slaviti slobodu i mir jedući meso koje nije imalo ni slobode ni mira. Slično kao što će se uskoro slaviti najveći kršćanski blagdan Božić pečenicama i pečenim purama. Opet će se slaviti mir, ljubav, dostojanstvo i praštanje dok se u isto vrijeme u usta stavljaju komadi mesa koji su nekad bili živa bića, bića osuđena na život bez mira i ljubavi, gurnuti u smrt bez imalo dostojanstva, bez prilike da zatraže oprost grijeha koje nikad nisu ni počinili.
Post je objavljen 28.11.2011. u 11:06 sati.