IMOTSKAKRAJINA

četvrtak, 26.10.2006.

Droga u Imotskoj krajini

U Imotskom kraju veliki problem je u ovisnost o narkoticima, koji za sobom vuku u posljednje vrijeme mnoga krivična i prekršajna djela a počinitelji su ovisnici. Dr. Slavko Sakoman gostujući u emisiji «Total-direkt» radio postaje Imotski, je izjavio da lokalne vlasti i policija znaju najmanje za trojicu narko-dilera koji slobodno rade «svoj posao», te nastavio…

--«Pojava droge na ulici, laka dostupnost, radi jake ponude, jedan je od najčešći čimbenika koji određuje broj ovisnika u jednom gradu. Po informacijama koje sam dobio o ovisnika, koje sam liječio a njih je nemali broj a i na druge načine, ima nekoliko ljudi u Imotskom koji su konstantna uporišta organiziranog kriminala. Dnevno inkasiraju dnevno po deset tisuća kuna, to je sto doza droge, što je strašno puno za tako malu sredinu. Policija zna njihova imena, nisu tajna! Ostaje otvoreno pitanje zbog čega padaju periferni igrači, pacijenti, zašto ta gospoda imaju takvu sigurnost, da to rade po principu kućne radinosti. Ako su registrirani kao i ljudi iz zone kriminala, ako za njih zna kompletna narko-scena, konzumenti, njihove obitelji, ako znaju elementi lokalni vlasti, a ja znam da znaju, postavljam pitanje kako oni i dalje egzistiraju? Pitanje je tko iza njih stoji? Kako je to moguće, i ne znam kao će oni nakon ovih mojih riječi reagirati. Ja u dobroj namjeri, u interesu javnosti ovo govorim, da se određene stvari preispitaju. Provodi se jedna represivna politika, u kojoj se hvataju onog kojeg je najlakše uloviti, to je zadnja ulična razina potrošača droga. Oni, dakako baš zbog toga čine brojna djela sekundarnog kriminala ali se njihovim eliminacijom se ne rješava problem. To je kao da idete uništiti stablo tako da mu trgate lišće, stablo se može uništiti ako vam smeta, da ga odsiječete, da mu čupate korijenje van».

Na naš upit što bi trebali učiniti da bi se promijenili alarmantnu situaciju u Imotskom, dr. Sakoman je odgovorio; --«Predlažem gradonačelniku Đuzelu da na sjednici gradskog Vijeća predloži izradu lokalnog, gradski programa suzbijanja zlouporabe droga. To bi uključilo represivne, preventivne i terapijske mjere, nema tu puno mudrosti. U izradi elaborata trebalo bi opisati stanje, baš me zanima tko i kao će opisati sadašnje stanje u Imotskom. Mi ne možemo osnažiti mehanizme borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije. Sigurno da možemo osnažiti mjere školske prevencije i mjere tretmana, u to smislu ako Imotski treba stručnu pomoć mi ćemo doći. Ne plašimo se onih kojima se ne sviđa ovo što govorim, na kraju i on će imati svoju djecu», - kazao je dr. Slavko Sakoman.

26.10.2006. u 01:09 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.10.2006.

Imotska krajina-nazaduje

Image Hosted by ImageShack.us
Da li će samo svijetlo u noći biti crkva.
Letargija Imotske krajine se nastavlja. Osluškuju se posljednji izdisaji Trimota, Autopoduzeća, Agrokoke, Imostroja, država još daje «infuziju» ali bez konkretnih planova za ozdravljenje.Treba spomenuti i «pokojne» Napredak, pogon Brodosplita, Novogradnju. U Imotskoj krajini trenutno je registirano čak 900 obrta ali svi smo svjesni da više od polovice tih obrta uopće ne posluje a ona druga polovica jedva krpi kraj s krajem. Žitelji Imotske krajine preživljavaju zahvaljujući državnim službama u kojima je najveći broj zaposlenih te njemačkim i austrijskim penzijama kojih je svakim danom sve manje.

Po posljednjom popisu, cijeloj Imotskoj krajini registrirano je nešto više od 32 000 stanovnika mada je među njima oko 7 - 8 tisuća ljudi koji žive u BiH-a a samo su fiktivno prijavljeni u Imotskoj krajini, od preostalih 24-25 tisuća 3-4 tisuće su izvan Imotske krajine na školovanju , mnogim sezonskim poslovima ili građevini tako da u Imotskoj krajini trenutno obitava oko 20 tisuće žitelja. Većina stanovništva u Imotskoj krajini su starije životne dobi a mlađi su većinom zaposleni u državnim institucijama ili su korisnici vojnih mirovina ili su pak na zavodu za zapošljavanje gdje je prijavljeno 3529 ljudi . Iako je vrlo veliki broj nezaposlenih mnoga poduzeća koja putem oglasa traže djelatnike ali bez uspjeha .Prije koji dan traži čovjek djelatnika, poljski radovi, dvjesto kuna dnevnica i hrana,– nije ga pronašao!? Građevinsko poduzeće iz Kutine nedavno je u Imotskoj krajini također tražilo građevinske radnike za rad u Njemačkoj ,od njih 50, javilo ih se samo 3.

Veliku odgovornost za ovakvo stanje u Imotskoj krajini snose političari koji su uhljebljujući sebe upropastili jedan vitalni dio Hrvatske te su ga pretvorili u demokratski "geto" iz kojeg je slobodno otići, a to nažalost svakog dana i činimo. Uz političare za ovakvo stanje krvi smo i mi sami zbog toga što smo postali lijeni te samo gledamo kako ćemo do kruha bez motike. U Imotskom je posljednjih mjeseci u trendu sređivanje PTSP-a tj. vojnih mirovina , tako da je u Imotskom lud onaj tko nije uspio ispod stola dobiti rješenje da je lud. Pa tko je onda u tu lud procjenite sami.

21.10.2006. u 08:07 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.10.2006.

Župan nije htio otvoriti Sportski centar u Imotskom


Novouređeni prostori bivšeg sportskog centra Partizan u samom središtu grada Imotskog svečano su sinoć predani na korištenje učenicima OŠ Stjepana Radića i građanima grada. Nažalost, ni ovaj događaj u Imotskom nije prošao bez političkih prepucavanja.

Na svečnosti se nije, unatoč tome što je pozvan, pojavio župan Ante Sanader koji je trebao otvoriti sportske terene jer, kako je rečeno, nije želio sudjelovati u otvaranju nečega što nema građevinske dozvole.

Mnogi su građani javno zamjerili županu što nije došao na svečanost otvorenja na kojoj su, doduše neslužbeno, prisutni bili članovi Županijskog poglavarstva i županijski vijećnici, svi iz HSP-a, Ivan Protrka, Josip Matković i Ante Turudić. Županova izjava kako je igralište bespravno sagrađeno i da nema nikakve potrebne dokumentacije Imoćani su primili s negodovanjem. Na koliko su svečanosti u Imotskom bili županijski čelnici i pritom otvorili objekte koji nemaju potrebne dokumentacije pitaju se Imoćani, ogorčeni što očito “afera Đuzel” dobiva i neke druge, a ne samo političke, predznake.

Za uređenje sportskih terena, koji su otvoreni još davne 1961. godine, da bi krajem 80-ih i 90-ih bili u potpunosti devastirani, u Poglavarstvu grada napominju kako i nije trebala građevinska dozvola.

‘Nismo gradili, nego uredili’

- Mi smo samo uredili zapuštene sportske terene koji su bili ruglo grada. Ništa nismo nanovo gradili, da bi nam trebala građevinska dozvola. Ovo su sportski tereni OŠ Stjepana Radića koje će prvenstveno koristiti učenici, a u popodnevnim satima i građani. Školski odbor donio je odluku o uređenju zapuštenih terena, a županija se ugovorom obvezala kako će novčano sudjelovati u ovoj investiciji teškoj 860 tisuća kuna. Žao nam je što župan nije bio nazočan u Imotskom - izjavio nam je gradonačelnik Ante Đuzel (HSP) koji je zajedno s ravnateljem OŠ Stjepana Radića Mirom Vilenicom otvorio uređen centar.

19.10.2006. u 05:13 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.10.2006.

Gasi li se udruga "Imotska krajina"?

Kada je prije godinu dana pokrenuta inicijativa za osnivanje udruge "Imotska krajina" mnogi su se ponadali da će baš spomenuta udruga ujediniti sve najbolje resurse Imotske krajine , izdignuti se iznad sitnih političkih interesa i politikanstva te da će njezina aktivnost potaknuti pozitivnija kretanja u Imotskom i Imotskoj krajini.

No kao mnogo puta do sada ništa od toga. Udruga je na osnivačkoj skupštini početkom prosinca 2005 godine utemeljila radna tijela i radno predsjedništvo a za predsjednika udruge imenovan je prof. Ivan Juroš koji je tada izjavio:

- Ovo bi trebala biti sveimotska udruga koja bi skrbila o svim sferama života u Krajini i to na način da svojim inicijativama s ciljem novih, pozitivnijih strujanja, utječe na odluke onih koji su u mogućnosti učiniti nešto pozitivno za ovaj kraj. Svi primjećujemo da Imotski stagnira, ako ne i nazaduje te da ostaje u sjeni manjih mjesta iz naše blizine, a na neki način smo i dužni poduzeti određene korake kako bi se ova negativna slika Imotske krajine mijenjala nabolje.

To su bile mudre riječi profesora Juroša, predsjednika udruge koji je od svih ovih lijepih riječi u skoro godinu dana uspio organizirati samo jedan promotorski skup, gdje se dobro jelo i pilo, tko je platio nismo uspjeli doznati . I na tom promotorskom skupu profesor Juroš je poručio:

- Svojim prijedlozima i djelovanjem želimo surađivati s aktualnom vlašću, biti joj partner u zajedničkim projektima i biti svojevrsni servis građanima. Napose ćemo skrbiti o stvaranju uvjeta za kvalitetno učenje u imotskim školama, kako bi naša mladež svojim znanjem bila konkurentna vršnjacima ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji. Također želimo kvalitetnije zdravstvo, dostojanstveno liječenje svih, a ne samo imućnih. Skrbit ćemo o čistom okružju cijelog prostora Imotske krajine, stvarati pretpostavke za ekološku poljoprivredu, valorizirati vrijednosti imotskog turističkog proizvoda. Konačno, vodit ćemo brigu i boriti se za uvjete zapošljavanja mladih i obrazovanih Imoćana, kako Krajina ne bi u budućnosti ostala bez stanovništva. Upravo je svaki pojedinac naše Imotske krajine i njena najveća vrijednost i najbitniji resurs, istaknuo je prof. Juroš.

Osim profesora Juroša na ovom promotorskom skupu, valjda zahavljujući dobroj spizi riječ su uzeli i mnogi drugi govornici . O svojim viđenjima života u Imotskoj krajini, ali i problemima te načinu njihova rješavanja govorili su i imotski liječnici, profesori, novinari, kulturni djelatnici itd.

Tresla se brda , rodio se miš jer sve je ostalo samo na lijepim riječima . Na kraju možemo zaključiti da je propala još jedna dobra ideja te da neki uglednici koji su bili prisutni na osnivanju udruge te na promotorskoj večeri i koji su imali želju i mogućnost napraviti nešto korisno neće više tek tako tratiti svoje dragocijeno vrijeme na propale inicijative.

Nakon svega te nakon skoro jednogodišnjeg djelovanja udruge "Imotska krajina" godinu dana stariji možemo u cijelosti ponoviti sve ono što je profesor Juroš rekao prošle godine , prilikom osnivanja udruge : "Svi primjećujemo da Imotski stagnira, ako ne i nazaduje te da ostaje u sjeni manjih mjesta iz naše blizine" Ostaje nam nada da ove iste riječi nećemo ponavljati i sljedećih godina

09.10.2006. u 13:30 • 0 KomentaraPrint#

Radovi na autocesti kroz Zabiokovlje

PONOSNI IMOĆANI Prije neki dan velike kiše i sklizav teren, ovih dana sunce i prašina. Osim nas, ovdje su samo poskoci i poneki jastreb. No, ponosan sam da i mi Imoćani sudjelujemo u izgradnji autoceste koja je bila san svih Hrvata, veli Nediljko Livajić
GRADITELJI VODE BITKU S LJUTIM KAMENOM,PRAŠINOM I POSKOCIMA
Živopisni reljef Zabiokovlja od Zagvozda u Imotskoj krajini do Dragljana u vrgoračkom kraju svakim danom sve više mijenja svoj izgled. Na stotine teških strojeva, kamiona, dampera, bušilica i ostale građevinske operative Strabaga, Ingre, Viadukta, Konstruktora, GP-a Dubrovnik te ostalih građevinskih tvrtki dan i noć probijaju ljuti kamenjar, stvarajući vizure buduće trase autoceste prema Pločama.
Zahtjevna trasa
I dok se prema zapadu, u smjeru Šestanovca i Biska, obavljaju završni radovi na dionici Dugopolje—Šestanovac, koja će biti puštena u promet u lipnju iduće godine, prema Zagvozdu i Vrgorcu svakim su danom sve veći i zahtjevniji poslovi. Dapače, tvrde stručnjaci, upravo će dio autoceste od Biokovskog Sela do Dragljana biti i najzahtjevniji dio trase Dalmatine. Ljutiti krš i velike strmine prijeći će se visokim i dugim nadvožnjacima, u čije će se temelje sasuti na tisuće kubičnih metara betona i željeza.
Mi smo upravo posjetili jedno od gradilišta budućeg 800 metara dugog nadvožnjaka u Gornjim Rašćanima. Radove na iskopu temelja za buduće nosive stupove nadvožnjaka obavljaju radnici tvrtke Izvođač iz Grubina kod Imotskog. Na opasnim se strminama, u čijem je okružju sami živac kamen, radi od 6 ujutro do mrkle noći.
— Zastoja nema niti ga može biti - veli nam Nediljko Livajić, koji radi na velikom bageru. Prije neki dan velike kiše i sklizav teren, ovih dana sunce i prašina. Osim nas, ovdje su samo poskoci i poneki jastreb. No, ponosan sam da i mi Imoćani sudjelujemo u izgradnji autoceste koja je bila san svih Hrvata - veli Nediljko.
Huk strojeva
— Teško je, nema što, no iziđe se na kraj - riječi su Ranka Mikulića, bagerista koji je svojim bagerom prokrčio kilometre prometnica.
— Radimo stope za budući nadvožnjak i da nam nije dobrih minera koji pripreme teren, ne znam što bismo. Ljućega kamena nisam vidio u životu - kaže Ranko. I dok mineri, predvođeni Željkom Pribanićem iz Ogulina, koji je bio na svakom dijelu Dalmatine od Bosiljeva do Šestanovca, buše rupe za postavljanje dinamita, dotle buka strojeva Izvođača remeti mir u brdima poviše Rašćana

09.10.2006. u 00:38 • 0 KomentaraPrint#

Opljačkana pošta na Kamenmostu

Uz prijetnju vatrenim oružjem tri maskirane osobe otuđile su zasad neutvrđen iznos novca iz poštanskog ureda u Kamenmostu.

Razbojništvo se dogodilo jutros oko 11 sati, a u pošti su se u tim trenucima nalazile jedna djelatnica i jedna stranka.

Ovo je drugo razbojništvo u tom poštanskom uredu u razmaku od samo mjesec dana. Sredinom ožujka otuđeno je oko 38 tisuća kuna.

Očevid je u tijeku.

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 00:38 • 0 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Studeni 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (9)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?



-vijesti iz Imotske Krajine
-svoje primjedbe prijedloge i komentare ostavite u knjizi gostiju



Grb

KNJIGA UTISAKA - KLIKNI OVDJE

POLOŽAJ IMOTSKOG NA GOOGLE MAPI

Volim Imotski

Volim imotske priče uz jutarnje kave i nalivene glave, jer uvijek nešto slave. Sutra opuštanje, u Jezero spuštanje, komentiranje, ruganje, kupanje, guštanje, pa izlazak gore, zezanciju do zore. Uz imotske ljude slušat imotske fore. Kroz zelene škure gledat imotske cure il' na ure i ure slušat zvuke bure. U daljini sveti Jure, preko njega pa na more, prvo kladionica, onda palimo motore. Gledat imotske ljude, normalne i čudne, slušat imotske ptice što ujutro me bude. Imotsku hranu kad se baci pod sač il' slušat dobar trač kad popijem too much. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il' loše. Volim imotsku djecu, odrasle i starce, imotske mace, klošare i face. Imotske kafiće, zgodne konobarice, divlje aute, na njima imotske tablice. Šverc preko granice, imotske mešetare - moderne galantare, što zarađuju pare. Onda granični prijelaz kad je roba u gepeku, a carini šteku da propusti Mečku. Svako selo i kuću, Hercegovinu dragu, Prosjake, sinove i domaću gangu. Agu Hasanagu, vile u jezerima, priče o sijelima i legende o selima. Vrljiku, zvijezde, miris, duh i boju, svaku životinju, biljku, cijelu Krajinu moju. Nogometaše, imotske sportaše, imotske mafijaše i one koji ih se plaše. Volim svakog onog 'ko Imotski voli, oni drugi nek' pate, za njih me glava ne boli. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il loše. Di je jedini dom, di srce mi je cijelo, di mi imotska krv u žilama teče vrelo!
Ante Chash


Put u Imotu

Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko: Sunce i Mjesec, jata ptica selica i zvijezda, vjetri i oblaci, vuci i poskoci, munje i vile, zemaljske i podzemaljske vode. Dođu i prođu ljudi.
Ako si odlučio u nju doputovati, u njoj se roditi, u njoj umrijeti, kako ćeš naći Imotu? Kako su je tisućama godina nalazile divlje guske i ždrali? Na pola svoga nebeskoga puta, između modrog i bijelog polarnog leda i Modrog i Bijeloga Nila, ugledali bi Modro i Crljeno jezero, Prološko blato i zajezerano Imotsko polje, cijelo pretvoreno u blato i zvano Blatom, zalepršali velikim krilima između okopoljskih brda i sela, prosuli miris polarnih predjela, polarnih zvijezda. Na prostranim i mekim krilima donosili prostrane i meke polarne snjegove. U ta vremena divljih gusaka i ždrala, u Imoti zapadali duboki snijezi, pa su Imotsku krajinu mogle prelijetati samo divlje guske i ždrali. Mogli je pretrčavati samo vukovi-duhovi. Vile i vilenjaci. I mladi, viloviti Imoćani.
Kako ju je našao car-pisac, u porfiru rođeni Konstantin Porfirogenet, kad joj je u desetom stoljeću, kao jedanaestoj hrvatskoj župi, porfirom, prvi zapisao ime: Imota? Pero umakao u porfirno Crljeno jezero, u starohrvatsku krv. Ime starohrvatsko, staroilirsko, starozemaljsko, dublje od jezera i jama. Ne možeš mu se spustiti do dna niti ga do dna protumačiti. Niklo iz zemlje, kao što niču kaćuni. Napaja dušu, kao što tijela na Dva Oka i na Opačcu napaja Vrljika. Kao Ševar i Zvizda na Studencima. Kao živi bunari u Zagvozdu i na Lovreću.
Ako si poželio, odredio, ako ti je dan znak, možeš izabrati dan, vrata i put. Ući u Imotu između dva brda, dva stećka, dva duba. Zaigrati i doigrati kolo života: kako ti je pisano na stećku.
Put kroz mater, kroz pramater. Putom koji nisi izabrao ti. Koji je izabrao tebe. Na tom putu srela te jarebica, zmija. Srela te divlja kruška. Pao iz matere, pod divlju krušku.
Sedam dana-tjedana, sedam ljeta-proljeća, sedam stoljeća ležao-odležao u ječmenoj slami, da bi medio-omedio, da bi se civilizirao, pitomio-pripitomio, postao pitomom kruškom. S mirisom neiskorjenjive divljine, Zavelima i Bijakove. S okusom divlje kruške.
Ako dolaziš s mora, otkud dolijeću lastavice, povodnji, munje, otkud dođoše prekomorci: Rimljani, Židovi, Grci, maslinova grana, križ i knjiga, zastani pod najvišom jadranskom planinom, Bijakovom, gdje su zastajali i oni. Otvorena su ti četvera morska vrata. Troja čelom probiše rijeke: Neretva, Cetina i Žrnovnica. Četvrta, Stazu, prsima probiše mazge. Na sva četvera u Imotu vode stari i novi puti. Na svaka si dobro došao.
Ako slaziš iz Bosne, otkud slaze snijezi, vuci i bura, otkud sađoše Avari, Turci, stećci i bosančica, već sa Stražbenice, između Ržanoga i Sviba, kroz modra vruljska vrata ugledat ćeš - ugledat će te more. Modri se i srebri i duboko u imotsko kopno šalje svoj glatki i slani znak. Ako si znalac voda, ako su ti vode sestre, posestrime ili ljubavnice, u Imotu će te dovesti vode. Nebeske, zemaljske, podzemaljske. Klance i pute osvjetljavat će ti munje.
Prati let orla. Let orlice. Gnijezdo joj je na Bijakovi, lovina na Čvrsnici: sedam puta na dan valja preplivati nebo. Leti za orlom i orlicom. Jedan časak zastane nad Imotom: da joj se sjenka napije vode na Vrljici, da u Crljenomu jezeru poprska krila. Tamo zastani i ti. Ne čas, zastani cio život. Jer što je život? - Časak kad je orao zastao na nebu nad Imotom: da mu se sjenka napije vode, da sjenka poprska krilo.
Usred jadranskog, usred imotskog krša, kraj modrih krških očiju na Svibu, raste pelim. U se skupio svu gorčinu i svu gorku ljepotu krša i života u kršu. Imotska mjera gorčine: gorak ko pelim. Gorak kakav jeste. Gorak po sebi, gorak u sebi, gorak sebi. Zemljo krška, imotska, hrvatska, to si sobom izrekla sebe. To si sobom ti, to smo tobom i sobom mi.
Ako je u tebi kap pelima, kap imotske krvi, ne treba ti voda ni ptica, kompas ni mahovina: dovest će te u Imotu ta jedna jedina kap.


Petar Gudelj:Put u Imotu

Procvjetali bademi u Imotskom, krajem siječnja

Neobična topla zima,koja se u Imotskoj krajini ne pamti u posljednjih nekoliko desetljeća,poigrala se i s voćkama. Tako je u vrtu Nina Tonkovića u samo središtu Imotskog procvjetao badem. Stari Imoćani pamte da je badem znao procvjetati krajem veljače, no u siječnju ni najstariji ne pamte. Ono zanimljivo jeste činjenica da su se prvi pupoljci na bademu pojavili još 10.siječnja,a prvi cvjetovi 18.siječnja. Ovih dana već su bijelo-roza cvjetovi ogrnuli cijelu krošnju. Zanimljivo je također da s njega još nisu obrani,a ni otpali zreli sasušeni plodovi od prošlogodišnjeg dozrijevanja.