IMOTSKAKRAJINA

utorak, 14.11.2006.

Droga u Imotskoj krajini

U Splitsko-dalmatinskoj županiji više je od 3000 registriranih ovisnika, od kojih ih najviše, oko 2500, otpada na heroinske ovisnike. Stručnjaci ove brojke obično množe s tri da bi dobili pravu procjenu koliko je osoba u paklu droge, pa je riječ o doista šokantnim podacima.

U ovim crnim podacima Imotski slijedi županijski prosjek, kako nam je rekao dr. Krešimir Sučić iz Službe za prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Imotski je zbog smještaja uz granicu s BiH u specifičnoj situaciji, pa se i droga može lakše nabaviti i konzumirati, a dr. Slavko Sakoman stavlja Imotski i Imotsku krajinu na čelo crne statistike u županiji, čak navodi da je u tim krajevima heroin već postao kućna radinost, pa je opće poznato kretanje droge i tko je preprodaje.

- Velik je broj ovisnika koji dolaze na bolničko liječenje i upravo od njih doznajem imena onih koji dilaju drogu. Postoje nositelji donje razdiobe droge i oni koji, na žalost, stoje iza toga. Ovisnik svježe navučen na drogu odmah će vam reći preko koga ide narkolanac - kaže dr. Sakoman i dodaje kako od 11 bolničkih kreveta na njegovu odjelu bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu često jedan do dva ostavlja upravo za Imoćane.

- Tri su osobe u Imotskom glavne u lancu preprodaje i distribuciji droge. Imotski je sličan Hercegovini, gdje ima puno osoba navučenih na kokain i heroin. U Imotskom je malo manje onih koji konzumiraju kokain, isključivo zato što je platežna moć u Hercegovini veća - rekao nam je dr. Sakoman.

Sakoman preko informacija ovisnika koje liječi procjenjuje da se u Imotskom dnevno proda i do 100 doza heroina, što donosi dobit oko 10.000 kuna. Samo od jednog glavnog izvora opskrbi se 40 do 50 ovisnika.

Opće je poznato i da je droga dobro zagazila u društvo te da preko svojih narkoputeva iz dana u dan uništava sve više mladih života.

- Obitelji ne žele priznati niti se suočiti s činjenicom da u svojoj blizini imaju ovisnike, a kada pomoć odluče potražiti i javno progovoriti, tada uglavnom biva kasno - rekao nam je dr. Sakoman. U Imotskoj je krajini javna tajna da praktički svako selo ima svoje “narkomomke”, a dovoljno je u noćne sate malo prošetati da bi se vidjelo gdje se okupljaju narkomani.

38 Imoćana zaraženo hepatitisom C
Ono što ovisnici i osobe u njihovoj blizini poglavito zanemaruju je i tihi ubojica hepatitis C, koji ide pod ruku s ovisnošću. Prema podacima Službe za prevenciju ovisnosti, prošle godine u njihovu programu u županiji bilo je 800 osoba, od čega 56 iz Imotskoga. Oko 60 posto njih je zaraženo hepatitisom C. U Županiji je registrirano oko 500 osoba zaraženih hepatitisom C, a u Imotskom 38.



14.11.2006. u 23:08 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 08.11.2006.

Po nevjeste izvan granica zemlje

Photobucket - Video and Image Hosting



- Nedjeljko Babić, imotski provodadžija, ne prestaje u smišljanju poboljšanja demografske slike Hrvata. Nakon putovanja u Ukrajinu, s kojeg su se neoženjeni dečki vratili zaljubljeni, a uskoro će biti i jedno vjenčanje, Babić planira putovanje u Rumunjsku. S njim putuje nekoliko Imoćana i Hercegovaca, a kao pravi profesionalac ne otkriva im identitet.

- Da vam otkrijem imena, ne bi htjeli ići. A još uvijek animiram momke kako bi se skupio cijeli autobus. I ovako im je muka što će saznat jedan za drugoga - kaže Nedo. U općinama Lupak i Karaševo, kamo idu, živi stanovištvo koje je porijeklom iz Hrvatske. Cure su im prave ljepotice i voljne su doći u rodnu grudu i udati se.

Prema statističkim podacima koje je objavio Hrvatski populacijski pokret 2004., u Hrvatskoj nedostaje 103.000 žena u dobi od 25 do 49 godina. A samo u Imotskoj krajini neoženjenih muškaraca te dobi je 2111, a žena 788.

- Muškarci su stidni, triba im malo poticaja. Zato sam ja tu. Da ih uputim - kaže Nedo, koji se hvali da je njegovim posredovanjem u 20 godina sklopljeno 220 brakova. Nedjeljko je u Imotsku krajinu i Hercegovinu doveo tri Rumunjke, ali i Ukrajinke i Bugarke. Kad momci vide ljepotice idu rado u potragu s njim, tvrdi Nedjeljko.

08.11.2006. u 04:38 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Studeni 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (9)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?



-vijesti iz Imotske Krajine
-svoje primjedbe prijedloge i komentare ostavite u knjizi gostiju



Grb

KNJIGA UTISAKA - KLIKNI OVDJE

POLOŽAJ IMOTSKOG NA GOOGLE MAPI

Volim Imotski

Volim imotske priče uz jutarnje kave i nalivene glave, jer uvijek nešto slave. Sutra opuštanje, u Jezero spuštanje, komentiranje, ruganje, kupanje, guštanje, pa izlazak gore, zezanciju do zore. Uz imotske ljude slušat imotske fore. Kroz zelene škure gledat imotske cure il' na ure i ure slušat zvuke bure. U daljini sveti Jure, preko njega pa na more, prvo kladionica, onda palimo motore. Gledat imotske ljude, normalne i čudne, slušat imotske ptice što ujutro me bude. Imotsku hranu kad se baci pod sač il' slušat dobar trač kad popijem too much. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il' loše. Volim imotsku djecu, odrasle i starce, imotske mace, klošare i face. Imotske kafiće, zgodne konobarice, divlje aute, na njima imotske tablice. Šverc preko granice, imotske mešetare - moderne galantare, što zarađuju pare. Onda granični prijelaz kad je roba u gepeku, a carini šteku da propusti Mečku. Svako selo i kuću, Hercegovinu dragu, Prosjake, sinove i domaću gangu. Agu Hasanagu, vile u jezerima, priče o sijelima i legende o selima. Vrljiku, zvijezde, miris, duh i boju, svaku životinju, biljku, cijelu Krajinu moju. Nogometaše, imotske sportaše, imotske mafijaše i one koji ih se plaše. Volim svakog onog 'ko Imotski voli, oni drugi nek' pate, za njih me glava ne boli. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il loše. Di je jedini dom, di srce mi je cijelo, di mi imotska krv u žilama teče vrelo!
Ante Chash


Put u Imotu

Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko: Sunce i Mjesec, jata ptica selica i zvijezda, vjetri i oblaci, vuci i poskoci, munje i vile, zemaljske i podzemaljske vode. Dođu i prođu ljudi.
Ako si odlučio u nju doputovati, u njoj se roditi, u njoj umrijeti, kako ćeš naći Imotu? Kako su je tisućama godina nalazile divlje guske i ždrali? Na pola svoga nebeskoga puta, između modrog i bijelog polarnog leda i Modrog i Bijeloga Nila, ugledali bi Modro i Crljeno jezero, Prološko blato i zajezerano Imotsko polje, cijelo pretvoreno u blato i zvano Blatom, zalepršali velikim krilima između okopoljskih brda i sela, prosuli miris polarnih predjela, polarnih zvijezda. Na prostranim i mekim krilima donosili prostrane i meke polarne snjegove. U ta vremena divljih gusaka i ždrala, u Imoti zapadali duboki snijezi, pa su Imotsku krajinu mogle prelijetati samo divlje guske i ždrali. Mogli je pretrčavati samo vukovi-duhovi. Vile i vilenjaci. I mladi, viloviti Imoćani.
Kako ju je našao car-pisac, u porfiru rođeni Konstantin Porfirogenet, kad joj je u desetom stoljeću, kao jedanaestoj hrvatskoj župi, porfirom, prvi zapisao ime: Imota? Pero umakao u porfirno Crljeno jezero, u starohrvatsku krv. Ime starohrvatsko, staroilirsko, starozemaljsko, dublje od jezera i jama. Ne možeš mu se spustiti do dna niti ga do dna protumačiti. Niklo iz zemlje, kao što niču kaćuni. Napaja dušu, kao što tijela na Dva Oka i na Opačcu napaja Vrljika. Kao Ševar i Zvizda na Studencima. Kao živi bunari u Zagvozdu i na Lovreću.
Ako si poželio, odredio, ako ti je dan znak, možeš izabrati dan, vrata i put. Ući u Imotu između dva brda, dva stećka, dva duba. Zaigrati i doigrati kolo života: kako ti je pisano na stećku.
Put kroz mater, kroz pramater. Putom koji nisi izabrao ti. Koji je izabrao tebe. Na tom putu srela te jarebica, zmija. Srela te divlja kruška. Pao iz matere, pod divlju krušku.
Sedam dana-tjedana, sedam ljeta-proljeća, sedam stoljeća ležao-odležao u ječmenoj slami, da bi medio-omedio, da bi se civilizirao, pitomio-pripitomio, postao pitomom kruškom. S mirisom neiskorjenjive divljine, Zavelima i Bijakove. S okusom divlje kruške.
Ako dolaziš s mora, otkud dolijeću lastavice, povodnji, munje, otkud dođoše prekomorci: Rimljani, Židovi, Grci, maslinova grana, križ i knjiga, zastani pod najvišom jadranskom planinom, Bijakovom, gdje su zastajali i oni. Otvorena su ti četvera morska vrata. Troja čelom probiše rijeke: Neretva, Cetina i Žrnovnica. Četvrta, Stazu, prsima probiše mazge. Na sva četvera u Imotu vode stari i novi puti. Na svaka si dobro došao.
Ako slaziš iz Bosne, otkud slaze snijezi, vuci i bura, otkud sađoše Avari, Turci, stećci i bosančica, već sa Stražbenice, između Ržanoga i Sviba, kroz modra vruljska vrata ugledat ćeš - ugledat će te more. Modri se i srebri i duboko u imotsko kopno šalje svoj glatki i slani znak. Ako si znalac voda, ako su ti vode sestre, posestrime ili ljubavnice, u Imotu će te dovesti vode. Nebeske, zemaljske, podzemaljske. Klance i pute osvjetljavat će ti munje.
Prati let orla. Let orlice. Gnijezdo joj je na Bijakovi, lovina na Čvrsnici: sedam puta na dan valja preplivati nebo. Leti za orlom i orlicom. Jedan časak zastane nad Imotom: da joj se sjenka napije vode na Vrljici, da u Crljenomu jezeru poprska krila. Tamo zastani i ti. Ne čas, zastani cio život. Jer što je život? - Časak kad je orao zastao na nebu nad Imotom: da mu se sjenka napije vode, da sjenka poprska krilo.
Usred jadranskog, usred imotskog krša, kraj modrih krških očiju na Svibu, raste pelim. U se skupio svu gorčinu i svu gorku ljepotu krša i života u kršu. Imotska mjera gorčine: gorak ko pelim. Gorak kakav jeste. Gorak po sebi, gorak u sebi, gorak sebi. Zemljo krška, imotska, hrvatska, to si sobom izrekla sebe. To si sobom ti, to smo tobom i sobom mi.
Ako je u tebi kap pelima, kap imotske krvi, ne treba ti voda ni ptica, kompas ni mahovina: dovest će te u Imotu ta jedna jedina kap.


Petar Gudelj:Put u Imotu

Procvjetali bademi u Imotskom, krajem siječnja

Neobična topla zima,koja se u Imotskoj krajini ne pamti u posljednjih nekoliko desetljeća,poigrala se i s voćkama. Tako je u vrtu Nina Tonkovića u samo središtu Imotskog procvjetao badem. Stari Imoćani pamte da je badem znao procvjetati krajem veljače, no u siječnju ni najstariji ne pamte. Ono zanimljivo jeste činjenica da su se prvi pupoljci na bademu pojavili još 10.siječnja,a prvi cvjetovi 18.siječnja. Ovih dana već su bijelo-roza cvjetovi ogrnuli cijelu krošnju. Zanimljivo je također da s njega još nisu obrani,a ni otpali zreli sasušeni plodovi od prošlogodišnjeg dozrijevanja.