IMOTSKAKRAJINA
ponedjeljak, 09.10.2006.
Gasi li se udruga "Imotska krajina"?
Kada je prije godinu dana pokrenuta inicijativa za osnivanje udruge "Imotska krajina" mnogi su se ponadali da će baš spomenuta udruga ujediniti sve najbolje resurse Imotske krajine , izdignuti se iznad sitnih političkih interesa i politikanstva te da će njezina aktivnost potaknuti pozitivnija kretanja u Imotskom i Imotskoj krajini.
No kao mnogo puta do sada ništa od toga. Udruga je na osnivačkoj skupštini početkom prosinca 2005 godine utemeljila radna tijela i radno predsjedništvo a za predsjednika udruge imenovan je prof. Ivan Juroš koji je tada izjavio:
- Ovo bi trebala biti sveimotska udruga koja bi skrbila o svim sferama života u Krajini i to na način da svojim inicijativama s ciljem novih, pozitivnijih strujanja, utječe na odluke onih koji su u mogućnosti učiniti nešto pozitivno za ovaj kraj. Svi primjećujemo da Imotski stagnira, ako ne i nazaduje te da ostaje u sjeni manjih mjesta iz naše blizine, a na neki način smo i dužni poduzeti određene korake kako bi se ova negativna slika Imotske krajine mijenjala nabolje.
To su bile mudre riječi profesora Juroša, predsjednika udruge koji je od svih ovih lijepih riječi u skoro godinu dana uspio organizirati samo jedan promotorski skup, gdje se dobro jelo i pilo, tko je platio nismo uspjeli doznati . I na tom promotorskom skupu profesor Juroš je poručio:
- Svojim prijedlozima i djelovanjem želimo surađivati s aktualnom vlašću, biti joj partner u zajedničkim projektima i biti svojevrsni servis građanima. Napose ćemo skrbiti o stvaranju uvjeta za kvalitetno učenje u imotskim školama, kako bi naša mladež svojim znanjem bila konkurentna vršnjacima ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji. Također želimo kvalitetnije zdravstvo, dostojanstveno liječenje svih, a ne samo imućnih. Skrbit ćemo o čistom okružju cijelog prostora Imotske krajine, stvarati pretpostavke za ekološku poljoprivredu, valorizirati vrijednosti imotskog turističkog proizvoda. Konačno, vodit ćemo brigu i boriti se za uvjete zapošljavanja mladih i obrazovanih Imoćana, kako Krajina ne bi u budućnosti ostala bez stanovništva. Upravo je svaki pojedinac naše Imotske krajine i njena najveća vrijednost i najbitniji resurs, istaknuo je prof. Juroš.
Osim profesora Juroša na ovom promotorskom skupu, valjda zahavljujući dobroj spizi riječ su uzeli i mnogi drugi govornici . O svojim viđenjima života u Imotskoj krajini, ali i problemima te načinu njihova rješavanja govorili su i imotski liječnici, profesori, novinari, kulturni djelatnici itd.
Tresla se brda , rodio se miš jer sve je ostalo samo na lijepim riječima . Na kraju možemo zaključiti da je propala još jedna dobra ideja te da neki uglednici koji su bili prisutni na osnivanju udruge te na promotorskoj večeri i koji su imali želju i mogućnost napraviti nešto korisno neće više tek tako tratiti svoje dragocijeno vrijeme na propale inicijative.
Nakon svega te nakon skoro jednogodišnjeg djelovanja udruge "Imotska krajina" godinu dana stariji možemo u cijelosti ponoviti sve ono što je profesor Juroš rekao prošle godine , prilikom osnivanja udruge : "Svi primjećujemo da Imotski stagnira, ako ne i nazaduje te da ostaje u sjeni manjih mjesta iz naše blizine" Ostaje nam nada da ove iste riječi nećemo ponavljati i sljedećih godina
Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Studeni 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (9)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
-vijesti iz Imotske Krajine
-svoje primjedbe prijedloge i komentare ostavite u knjizi gostiju
KNJIGA UTISAKA - KLIKNI OVDJE
POLOŽAJ IMOTSKOG NA GOOGLE MAPI
Volim Imotski
Volim imotske priče uz jutarnje kave i nalivene glave, jer uvijek nešto slave. Sutra opuštanje, u Jezero spuštanje, komentiranje, ruganje, kupanje, guštanje, pa izlazak gore, zezanciju do zore. Uz imotske ljude slušat imotske fore. Kroz zelene škure gledat imotske cure il' na ure i ure slušat zvuke bure. U daljini sveti Jure, preko njega pa na more, prvo kladionica, onda palimo motore. Gledat imotske ljude, normalne i čudne, slušat imotske ptice što ujutro me bude. Imotsku hranu kad se baci pod sač il' slušat dobar trač kad popijem too much. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il' loše. Volim imotsku djecu, odrasle i starce, imotske mace, klošare i face. Imotske kafiće, zgodne konobarice, divlje aute, na njima imotske tablice. Šverc preko granice, imotske mešetare - moderne galantare, što zarađuju pare. Onda granični prijelaz kad je roba u gepeku, a carini šteku da propusti Mečku. Svako selo i kuću, Hercegovinu dragu, Prosjake, sinove i domaću gangu. Agu Hasanagu, vile u jezerima, priče o sijelima i legende o selima. Vrljiku, zvijezde, miris, duh i boju, svaku životinju, biljku, cijelu Krajinu moju. Nogometaše, imotske sportaše, imotske mafijaše i one koji ih se plaše. Volim svakog onog 'ko Imotski voli, oni drugi nek' pate, za njih me glava ne boli. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il loše. Di je jedini dom, di srce mi je cijelo, di mi imotska krv u žilama teče vrelo!
Ante Chash
Put u Imotu
Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko: Sunce i Mjesec, jata ptica selica i zvijezda, vjetri i oblaci, vuci i poskoci, munje i vile, zemaljske i podzemaljske vode. Dođu i prođu ljudi.
Ako si odlučio u nju doputovati, u njoj se roditi, u njoj umrijeti, kako ćeš naći Imotu? Kako su je tisućama godina nalazile divlje guske i ždrali? Na pola svoga nebeskoga puta, između modrog i bijelog polarnog leda i Modrog i Bijeloga Nila, ugledali bi Modro i Crljeno jezero, Prološko blato i zajezerano Imotsko polje, cijelo pretvoreno u blato i zvano Blatom, zalepršali velikim krilima između okopoljskih brda i sela, prosuli miris polarnih predjela, polarnih zvijezda. Na prostranim i mekim krilima donosili prostrane i meke polarne snjegove. U ta vremena divljih gusaka i ždrala, u Imoti zapadali duboki snijezi, pa su Imotsku krajinu mogle prelijetati samo divlje guske i ždrali. Mogli je pretrčavati samo vukovi-duhovi. Vile i vilenjaci. I mladi, viloviti Imoćani.
Kako ju je našao car-pisac, u porfiru rođeni Konstantin Porfirogenet, kad joj je u desetom stoljeću, kao jedanaestoj hrvatskoj župi, porfirom, prvi zapisao ime: Imota? Pero umakao u porfirno Crljeno jezero, u starohrvatsku krv. Ime starohrvatsko, staroilirsko, starozemaljsko, dublje od jezera i jama. Ne možeš mu se spustiti do dna niti ga do dna protumačiti. Niklo iz zemlje, kao što niču kaćuni. Napaja dušu, kao što tijela na Dva Oka i na Opačcu napaja Vrljika. Kao Ševar i Zvizda na Studencima. Kao živi bunari u Zagvozdu i na Lovreću.
Ako si poželio, odredio, ako ti je dan znak, možeš izabrati dan, vrata i put. Ući u Imotu između dva brda, dva stećka, dva duba. Zaigrati i doigrati kolo života: kako ti je pisano na stećku.
Put kroz mater, kroz pramater. Putom koji nisi izabrao ti. Koji je izabrao tebe. Na tom putu srela te jarebica, zmija. Srela te divlja kruška. Pao iz matere, pod divlju krušku.
Sedam dana-tjedana, sedam ljeta-proljeća, sedam stoljeća ležao-odležao u ječmenoj slami, da bi medio-omedio, da bi se civilizirao, pitomio-pripitomio, postao pitomom kruškom. S mirisom neiskorjenjive divljine, Zavelima i Bijakove. S okusom divlje kruške.
Ako dolaziš s mora, otkud dolijeću lastavice, povodnji, munje, otkud dođoše prekomorci: Rimljani, Židovi, Grci, maslinova grana, križ i knjiga, zastani pod najvišom jadranskom planinom, Bijakovom, gdje su zastajali i oni. Otvorena su ti četvera morska vrata. Troja čelom probiše rijeke: Neretva, Cetina i Žrnovnica. Četvrta, Stazu, prsima probiše mazge. Na sva četvera u Imotu vode stari i novi puti. Na svaka si dobro došao.
Ako slaziš iz Bosne, otkud slaze snijezi, vuci i bura, otkud sađoše Avari, Turci, stećci i bosančica, već sa Stražbenice, između Ržanoga i Sviba, kroz modra vruljska vrata ugledat ćeš - ugledat će te more. Modri se i srebri i duboko u imotsko kopno šalje svoj glatki i slani znak. Ako si znalac voda, ako su ti vode sestre, posestrime ili ljubavnice, u Imotu će te dovesti vode. Nebeske, zemaljske, podzemaljske. Klance i pute osvjetljavat će ti munje.
Prati let orla. Let orlice. Gnijezdo joj je na Bijakovi, lovina na Čvrsnici: sedam puta na dan valja preplivati nebo. Leti za orlom i orlicom. Jedan časak zastane nad Imotom: da joj se sjenka napije vode na Vrljici, da u Crljenomu jezeru poprska krila. Tamo zastani i ti. Ne čas, zastani cio život. Jer što je život? - Časak kad je orao zastao na nebu nad Imotom: da mu se sjenka napije vode, da sjenka poprska krilo.
Usred jadranskog, usred imotskog krša, kraj modrih krških očiju na Svibu, raste pelim. U se skupio svu gorčinu i svu gorku ljepotu krša i života u kršu. Imotska mjera gorčine: gorak ko pelim. Gorak kakav jeste. Gorak po sebi, gorak u sebi, gorak sebi. Zemljo krška, imotska, hrvatska, to si sobom izrekla sebe. To si sobom ti, to smo tobom i sobom mi.
Ako je u tebi kap pelima, kap imotske krvi, ne treba ti voda ni ptica, kompas ni mahovina: dovest će te u Imotu ta jedna jedina kap.
Petar Gudelj:Put u Imotu
Procvjetali bademi u Imotskom, krajem siječnja
Neobična topla zima,koja se u Imotskoj krajini ne pamti u posljednjih nekoliko desetljeća,poigrala se i s voćkama. Tako je u vrtu Nina Tonkovića u samo središtu Imotskog procvjetao badem. Stari Imoćani pamte da je badem znao procvjetati krajem veljače, no u siječnju ni najstariji ne pamte. Ono zanimljivo jeste činjenica da su se prvi pupoljci na bademu pojavili još 10.siječnja,a prvi cvjetovi 18.siječnja. Ovih dana već su bijelo-roza cvjetovi ogrnuli cijelu krošnju. Zanimljivo je također da s njega još nisu obrani,a ni otpali zreli sasušeni plodovi od prošlogodišnjeg dozrijevanja.