Negdje u daljini
opet ti čujem glas,
više ne znam jesi li fotomorgana
ili si ipak stvaran.

Tvoje ime postalo je samo sjenka
i tvoj lik sve više blijedi,
ostaješ samo trunka u našim sjećanjima
nekad si postojao, a sada te samo spominjemo.

No živjet ćeš u našim srcima,
s veseljem ćemo te se sjetiti
i o tebi pričati.

Željeti da se vratiš,
da nam opet prijatelj budeš,
da sve bude kao nekad.

Svaki trenutak daleko od tebe
prva je noćna mora
stalno razmišljam o tebi
stalno razmišljam o nama
želim te zagrliti
i dugo, dugo razgovarati.
Stvarno mi fališ,
moje se srce lomi
od pomisli
da si daleko od mene.

sjedim u sobi
daleko od svih,
daleko od prijatelja,
daleko od rodbine
sjedim i šutim
razmišljam,
razmišljam o životu
o svojim uspjesima i padovima
razmišljam o boljem sutra.

U našim srcima leži
san koji teži,
teži za uspjehom, pobjedom.
Njega teško ostvariti nije.
Al znaj i prepreka ima
tad znat ćeš kome mijo nisi
tko ti neuspjeh želi.

Zagrabi Mando, zagrabi
Ali ti ne rekoše da će ti se
Grad zvati tako.
Rekoše ti da doneseš vodu;
Eto od tvoje muke dođe
Bog i stvori ti Zagreb grad.

Jednom imadoh srce
ali ga zli ljudi zarobiše,
zabraniše mi da volim,
da budem voljena
zato te molim
oslobodi ga
vrati mi sreću
dosta mi je patnje
jer samo ti možeš
da me spasiš.

Toliko toga želim da ti kažem
E kad bi sve to stalo na papir,
Lijepo bi to bilo, koliko
Energije bih potrošila ali ti nebi shvatila
Film bez slike i zvuka ne postoji stoga
Odgovori na moj poziv,
Nađimo se još večers i razgovor će biti dug