Ljubim te dok kiša tiho rominja,
Sanjam te dok povjetarac tiho prolazi,
Grlim te dok sunce grije,
Volim te dok mi srce bije.

Opet su ti oči pune suza
Opet si zbog mene nesretan
Opet su me tvoje ruke zagrliti htjele
Opet sam nestala bez pozdrava
Opet me srce boli što sam otići morala.

Pogled mi pada na
tebe voljeni grade moj.
Svakim danom sve si
ljepši i veći.


Pogled mi pada na
parkove koji
pod tobom leže
puni djece,
puni smjeha i igre,
puni zaljubljenih
puni snova
puni planova.

Pogled mi pada na
ulice, gdje se najbolje vidi
razlika između staleža
bogati u dučanima, prosjaci na ulicama.

Pogled mi pada na
spomenike, na sve poznate ljude
koji u tebi živjeli su, za tebe stvarali
borili se za tvoju djecu
da imaju siguran i lagodan život
i svi dobro znaju da nema veće časti
roditi se i odrasti u tebi.