Ponekad poželim
vidjeti te opet i
razgovarati.

Razgovarati,
o sretnim danima kada
smo bili prijatelji.

Jedno se pitam
Što nas je rastavilo?
No odgovora nema.

Možemo samo
nadati se ponovnom
susretu, prijateljstvu.

Sanjala sam čudan san,
bio si ovdje kraj mene
grlio si me i tješio,
bodrio me, učio da gledam
svijet s vedrije strane.

Dao si mi snagu za dalje,
i jutro se približavalo,
a ja nisam htjela
iz tvog zagrljaja,
sebično sam te htjela
zadržati za sebe.

Htjela sam te odvojiti od anđela
s kojima gore slatko sanjaš.

U tihoj noći
čujem nepoznati glas
govori mi o budućnosti
govori mi o moći.

Moj jedini zadatak
poslušati ga i
promjeniti budućnost,
promjeniti je nabolje.

Razmišljam o ponudi
ne znam što učiniti
sve mi je nejasno.

Na kraju se pitam
je li ovo san
ili je ipak stvarnost.

Što je svijet bez boli
što je sreća ako nema suza
što je srce bez ljubavi
što je čovjek ako ne voli
što je nebo bez zvijezda
što je moje srce ako tebe nevidi.