Točno u ponoć
kad kazaljke se spoje
umjesto želja
reći ću ime tvoje.

Nazdravit ću tugom
svojom; slomljenim
srcem ovim, koje
samo za tebe kuca.

Zaželi mi samo jedno:
Da na moja vrata
druga ljubav zakuca.

Zaželi i nestani
jer tako je bolje
za oboje.

Majko moja, majčice
što si me takvu glupu
stvorila da glavu zbog
debila izgubim ja.

Glavu mi je smutio
i srce pevario,
a zatim pobjegao
u daljinu s njome.

Tko zna gdje je sada i
tko mu skute ljubi, dal
sretan il tužan je, dal
s njom obitelj stvara?

Suzo moja, nemoj kapnuti
nitko nije vrijedan tog
pa ni naš sami bog,
vidjet ćeš život će ti laknuti.

Vidjet ćeš kad
joj suze obore lice
izgubit će sjaj ptice
vidjet ćeš joj budućnost, tad.

Izgubljena, rasuta
kao po podu prosuta
namjenjena da je gazi.

Neću da ti se to ostvari
i da sama ostariš
jer za nikog on ne mari.