Jedne ljetne noći
znao si da ti odoljeti neću moći,
prišao si galantno,
prišao si hrabro.

Govorio si kako ljepše nema
da ljepša od zvijezde sam;
što na nebu sja,
što sudbinu zna.

Gdje su sada riječi te
nakon godine dvje?
Kamo su nestale?

Kamo su nestale
te riječi slatke?
Gdje si nestao ti?

Lutam ulicama grada,
u nadi da ću vidjeti
obris lijepog lica tvoga.
Pomalo s nogu padam
i umor me svladava
ali odustati nemogu.

Moram te vidjeti još ovaj
put, prije nego napustim
ovaj svijet, k anđelima
odem, bez mogućnosti da
se k tebi vratim i da
s tobom sretno živim ja.

Sunce moje malo
što si tako sjajno.
Podari mi osmjeh tvoj
jer to je melem srcu mom.
Podari mi usne te
s okusom maline.

Pokušala sam te dozvati
no nisi me čuo
klizio si sve dalje
klizio si u nepovrat.

Kamo si se uputio
samo nebo zna,
klizio si sve dalje
klizio si u nepovrat.

Hoćemo li se ikad sresti
samo nebo zna,
Jesi li me ikad volio
samo nebo zna...

Željela bih vjerovati
da će mo jednom
zajedno biti.
Reci zašto nismo zajedno?
Zašto moramo biti odvojeni?
Shvati da te ne želim ostaviti,
da želim biti s tobom
i u dobru i u zlu,
jer ne mogu zamisliti život
svoj bez tvoga osmjeha