Negdje u daljini
opet ti čujem glas,
više ne znam jesi li fotomorgana
ili si ipak stvaran.

Tvoje ime postalo je samo sjenka
i tvoj lik sve više blijedi,
ostaješ samo trunka u našim sjećanjima
nekad si postojao, a sada te samo spominjemo.

No živjet ćeš u našim srcima,
s veseljem ćemo te se sjetiti
i o tebi pričati.

Željeti da se vratiš,
da nam opet prijatelj budeš,
da sve bude kao nekad.