Moj glas o....svemu!

U posljednjih nekoliko tjedana svjedoci smo nikad aktivnijeg angažmana Hrvatskog helsinškog odbora kad je u pitanju domaće nogometno prvenstvo. Nakon svakog prvenstvenog kola ova organizacija za zaštitu ljudskih prava u sklopu projekta "Izravna prevencija navijačkog nasilja" donosi izvještaj o ponašanju publike na svim utakmicama. Ideja koju su pokrenuli je za svaku pohvalu, međutim nameće se pitanje zašto se HOO tek sada odlučio na aktivnije sudjelovanje u sprječavanju verbalnog i fizičkog nasilja u nogometu.

Naime, iako je u povijesti bilo puno većih i brutalnijih problema s navijačkim nasiljem, kako na domaćim tribinama, tako i diljem Europe prilikom gostovanja naših klubova, HOO se tek sada odlučio progovoriti i redovito izvještavati o ponašanju navijačkih skupina. Nakon svakog odigranog kola imamo priliku pročitati izvještaj o postupcima, skandiranju, transparentima i reakcijama najdominantnijih navijača. U izvještajima dominiraju u glavnom kritike i pokude na račun pogrdnih skandiranja prema HNS-u, sucima i rivalima, brojanje zapaljenih baklji i citiranje uvredljivih transparenata. No, treba istaknuti da se svako toliko pronađe i koji pozitivan, skoro pa pohvalni epitet poput "uzorna Torcida, mirna utakmica, bez posebnih zamjerki". Osim prozivanja navijača, HHO se također ne libi ni kritiziranja medija koji prema izjavi Ivana Zvonimira Čička "mrze HNS".

Naravno da je svako rasističko skandiranje (HOO kao takvo najčešće ističe poklik "Mamiću, cigane, odlazi iz svetinje") za osudu, naravno da je svako seksističo vrijeđanje ("HNS, pederi, nogomet ste sjebali") neprihvatljivo i naravno da je zadatak HHO-a da zaštiti ljudska prava Mamića, Šukera, Markovića, sudaca i suparničkih navijača. Međutim, jesu li samo uvrede s tribina kršenje ljudskih prava? Spadaju li u tu kategoriju ispad Zdravka Mamića prema novinarki Romani Eibel iz 2007. godine, koji u jednoj rečenici sadržava bar pet rasističkih i seksističkih uvreda, niz kleveta i prijetnje likvidacijom? Krši li ta ista prava i verbalni rafal koji je doživio novinar Borut Šips u kojem je dominiralo psovanje majke, prijetnje sjedalicom, salve uvreda o higijeni, te već kultno "proklet bio na Božić 2010"? Kako nazvati skoro pa policijsku legitimaciju navijača koji s rodnim listom moraju kupovati ulaznice za utakmice GNK Dinama? Kršenje ljudskih prava je bila i cijela sjednica Hrvatskog nogometnog saveza na kojoj legitimnom predstavniku Županijskog nogometnog saveza nije omogućeno glasovanje za predsjednika HNS-a. O svim tim događajima HHO je, ako se uopće i oglasio, bio puno tiši i neupadljiviji nego s ovom nedavno pokrenutom kampanjom.

Gospodin Čičak i organizacija koju predstavlja ističu kako je neprihvatljivo da "čim sudac pogriješi, navijači udare po HNS-u". Nakon svake sudačke pogreške, a one su u zadnje vrijeme itekako očite i bez usporene snimke, tribinama se ori govor mržnje. No, zar nije kršenje ljudskih prava igrača i uprave određenog kluba ako je taj klub iz kola u kolo žrtva "pogrešaka" sudaca, a sve to nakon lanjskih otvorenih prijetnji prema istom klubu od strane procesuiranih članova sudačke organizacije? O tome se HOO nije oglasio.

U svojim redovnim dopisima HOO najdirektnije proziva jednu navijačku skupinu koristeći termine kao što su "antinavijači, huligani, primitivci". Naravno, riječ je o navijačima Dinama, a ta retorika neodoljivo podsjeća na onu koju koristi Zdravko Mamić kada govori o njima. Mamić i Čičak se slažu i u viđenju novinara i medija koji, po njihovom mišljenju, rade na štetu saveza i potiču navijačko nasilje.

Uzevši u obzir trenutak u kojem HOO kreće u aktivnu borbu protiv nasilja, njihovo selektivno kritiziranje i podjelu problematike na crne i bijele, gdje su navijači i novinari isključivo krivci, a verbalni nasilnici i prevaranti iz saveza neupitni pozitivci, te vrlo sličnu, uvredljivu klasifikaciju BBB-a, nameće se pitanje je li HOO-u na prvom mjestu zaštita svih ili samo nečijih ljudskih prava. Ova nevladina organizacija bi trebala biti neovisna, nepristrana i nepokolebljiva. Nabrajanje i osudu navijačkih grijeha treba podržati, ali prešućivanjem propusta i loših poteza suprotne strane Čičak i HOO ostavljaju dojam marionete i oružja u rukama jednog jako sposobnog i inteligentnog manipulatora koji već upravlja gotovo cijelom nogometnom scenom u Hrvatskoj. Pridobio je suparnike (Štimca) i prmirio političare (Jovanović podržava novu vlast HNS-a). Jedini otvoreni front je onaj prema navijačima. Po svemu sudeći, u tom sukobu je Mamić našao novog saveznika.