Moj glas o....svemu!

U javnosti se u proteklih nekoliko dana podigla velika medijska buka oko upisa 42 učenika u strukovnu školu "Braće Radić" u Kaštel Štafiliću. Nakon što na upisnom roku u srpnju nisu popunjena sva mjesta u četverogodišnjim strukovnim školama, za koje je minimum 36 bodova, ravnatelj škole u Kaštel Štafiliću Petar Vrbanić je od Službe za društvene djelatnosti Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji zatražio dozvolu da preostala mjesta popuni učenicima s nižim bodovnim rezultatom. Zahtjev mu je odobren te je 42 učenika upisano u četverogodišnje strukovne škole iako nisu ostvarili zakonom propisan bodovni prag. Kada je krajem kolovoza Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa saznalo za problem, ministar Jovanović se obrušio na ravnatelja Vrbanića i najavio da će spomenuti učenici biti ispisani.

Naravno da se zakon mora poštovati. Nije cilj propagirati anarhiju i povlađivati pojedincima. Kad bi situaciju pogledali idealistički, dileme nema - zakon je prekršen, djeca nemaju pravo pohađati nastavu za koju nisu ostvarila propisan bodovni prag, a oni koji su im dali odobrenje moraju odgovarati. Međutim, s ljudske strane gledano, ta djeca su upisana u prazna mjesta. Dakle, oni nikome nisu uskratili priliku, nikome nisu oduzeli sjedalicu u klupi. Zakon nisu prekršila djeca i njihovi roditelji. Nije ni ravnatelj škole. Zakon je prekršila institucija u nadležnosti Ministarstva obrazovanja koja je odobrila upis. Trebaju li zbog toga ispaštat učenici koji su samo radili ono što im je rečeno?

Ministar Jovanović izigrava čvrstu ruku nepogrešivog moraliste preko leđa grupe djece i njihovih roditelja. No, kako je moguće da je to moralno ispravno i uređeno ministarstvo za navedeni slučaj saznalo tek 31. kolovoza, iako su djeca već u srpnju upisana? U nepuna dva mjeseca, dok škola nije počela i dok je bilo puno lakše riješiti problem, nitko iz nadležnih službi nije ukazao na nepravilnosti. Kad je već šteta napravljena, bilo bi logičnije da se poduzimaju mjere prema pročelniku Upravnog odjela za prosvjetu kulturu i šport Županije, budući da cijeli slučaj leži na njegovoj dozvoli, a da se za buduće godine revidira besmislen zakon po kojem je bolje imati polupraznu učionicu nego dati priliku nekome. Ovako će ceh platiti samo djeca i njihove obitelji zajedno s ravnateljem.

Jovanović tvrdoglavo inzistira na ispisu učenika, smjeni ravnatelja i Školskog odbora jer je "upis u srednju školu prva prepreka u životu koja se svladava na temelju određenog rada i rezultata u radu". U ovoj borbi će ministar ustrajati i na kraju pobjediti. Grupa srednjoškolskih prvašića koju brane naivni roditelji i dobronamjerni ravnatelj su puno slabiji protivnik od močvare pune krokodila i inih opakih čudovišta kojoj je Jovanović prijetio isušivanjem. Ta bitka u mulju je neslavno završila po ministra. Kada je napravio obrat u maniri Igora Štimca, pa od krotitelja krokodila preko noći postao velika podrška "novoj" garnituri HNS-a, osjetio je potrebu dokazati sebi i drugima da je još uvijek opak, ali pravedni ministar kakvim se voli reklamirati. Kad već ne može ništa Mamiću i društvu, trenirat će strogoću na nekom tamo malom, nebitnom ravnatelju u malom, nebitnom Kaštel Štafiliću.

Četrdesetak učenika kojima je netko ponudio priliku da, bez da nekome naštete, ostvare priliku za malo bolji zanat ne zaslužuju ovakav tretman. Za razliku od upisivanja u gimnazije s raznim potvrdama zbog kojih oni koji su radom zaslužili upis ostaju bez mjesta, ova kaštelanska djeca samo popunjavaju prazne klupe. Jesu li kao takvi baš najveći i jedini problem ministarstva kojem afere iskaču iz svakog kuta? Pohvalna je Jovanovićeva pravednost i inzistiranje na slovu zakona. Šteta samo što ministar nije dosljedan.