Moj glas o....svemu!

Hrvatska je sinoć savladala Estoniju rezultatom 3:1 u prvoj pripremnoj utakmici za predstojeće Europsko prvenstvo. Bez najjačih aduta (Pletikose, Srne, Modrića, Jelavića) naša se reprezentacija pokazala u jako dobrom izdanju nadigravši (nemotiviranog) protivnika. Momci koji su dobili priliku da se izbore za mjesto u avionu za Poljsku su opravdali povjerenje. Na krilima Perišića i Iličevića, s brazilskim štihom Eduarda i iznenađujućom čvrstinom Kalinića prvo poluvrijeme protiv Estonaca je izgledalo jako, jako dobro. Iako će po već poznatom receptu sada krenuti euforija u medijima i među navijačima, iako je provjera zaista pokazala da imamo razloga za optimizam, uočio sam i neke potencijalne probleme:

Irci definitivno neće igrati kao Estonija

Za prvi pogodak Hrvatske obrana Estonije je zaslužna bar koliko i strijelac Ćorluka. Odbijanac u petercu, ničija lopta, 3 Estonca se gledaju dok Ćorluka rezolutno ulazi među njih i postiže zgoditak. Kod drugog pogotka estonski stoper je nonšalantno petljao pored gol-aut linije i predao loptu Eduardu koji je onda pokrenuo onu prekrasnu akciju. Mislite da će čvrsti, napaljeni, žestoki, agresivni Irci sebi dozvoliti takvu opuštenost? Nema šanse. I u jednom i u drugom slučaju bi lopta završila u 20. redu tribina. U toj prvoj utakmici ćemo vrlo vjerojatno imati posjed lopte kao i sinoć, između 55% I 65%, no Irska će u defanzivi biti puno brža, rezolutnija, agresivnija, a naša zadnja linija će morati puno više sudjelovati u građenju igre, što će im brzi irski napadači otežavat pritiskom.

Italija i Španjolska će nam oduzeti loptu

Činjenica je da Hrvatska najbolje igra kad ima loptu u posjedu. Nismo kontraška ekipa, nemamo (pre)brzu transformaciju iz obrane u napad i najopasniji smo kad mi zadajemo ritam utakmice. To nam Talijani, a pogotovo Španjolci neće dozvoliti. Italija pod Prandellijem igra dosta drugačije od tradicionalnog talijanskog "catenaccio" nogometa. Igra im je sve bliža, recimo, Njemačkoj ili Nizozemskoj. Puno trke, jak tempo, igra na cijelom terenu. Nema više Inzaghijevog lutanja po liniji zaleđa dok čeka Pirlovu ili Tottijevu loptu. Talijani sada vole igrati. O Španjolskoj ne treba trošiti riječi. Ekipa koja će bilo kojoj reprezentaciji na svijetu imat loptu 70% vremena u nogama. Sinoćnja utakmica nam nije otkrila kako će se naši snaći u toj situaciji, a mislim da neće ni ona protiv Norveške.

Rezerve su bile bolje od prvotimaca

Sinoć je Hrvatska briljirala dok su na terenu bili momci koji su nominalno u drugom planu: Eduardo, Iličević, Perišić. Kad je Bilić u igru uveo Niku, Mandžukića, Vukojevića (sve igrači koje se može očekivati u prvoj postavi protiv Irske), igra je drastično pala. Stoji činjenica da upravo ti igrači koji su ušli s klupe imaju manji motiv od ovih koji su sinoć započeli jer su sigurni putnici na Euro, ali bilo je očito da Kranjčaru fali utakmica (previše krivo dodanih lopti, tek pokoja dobra kao kod 3. pogotka), a da je Mandžukić bio malo letargičan (ali on je poznat po tome da je takav kad mu se ne igra, Euro bi ga trebao motivirat)

Vida nije desni bek

U izvještajima sa sinoćnje utakmice većina analitičara ističe dobru partiju Domagoja Vide. Iskreno, ja to nisam vidio. Baš po toj desnoj strani su nam Estonci radili najviše problema. Vida je često plivao, ostajao u raskoraku, bio prespor i Ćorluka ga je trebao izvlačiti. U napadu je bio ambiciozan, često visoko na protivničkoj polovici, ali kad bi dobio loptu, konkretni učinak bi izostao. Nedostaje mu centaršut (što nam je prijeko potrebno ako želimo iskoristit puni potencijal Nikice Jelavića), a u driblingu je nespretan. Naglašavam, to je sve protiv nemotiviranih Estonaca. Još su mu svježa sjećanja Dinamovog debakla u Ligi prvaka u kojima je Vida ispadao smiješan protiv dobrih igrača. Zatvorit Duffa, Cassana, Marchisia Silvu ili Iniestu? Nemoguća misija.

Po mom mišljenju bi bolja solucija bila da se Ćorluka premjesti na svoju prirodnu poziciju desnog beka, a Vida ili Shindefeld (u nedostatku Lovrena) igraju u sredini, u paru sa Šimunićem. Sinoćnja utakmica je mogla Biliću ukazati na još jednu opciju po ovom pitanju. Naime, Ivo Iličević se sinoć iskazao kao igrač na kojeg se može i mora računati. To otvara mogućnost da Dario Srna zauzme mjesto desnog beka (pozicija na kojoj je među najboljima na svijetu), a da ispred njega igra Iličević. To bi udvostručilo opasnost po desnoj strani, imali bi dva brza igrača s preciznim centaršutom koje bi Jelavić i Eduardo jedva čekali. Možda je ta opcija malo preofanzivna, ali ako uzmemo u obzir da na lijevoj strani imamo samo Strinića (koji obranu zatvara solidno, u napadu ne oduševljava) da ordinira uz liniju, jer i Kranjčar, i Perišić, i Rakitić preferiraju ulaze u sredinu više od probijanje boka, ubacivanja će nam nedostajat.


Ovaj tekst možda izgleda kao pretjerano kritiziranje, ali on to nije. Smatram da Hrvatska ima dobru ekipu, optimističan sam i zaista vjerujem da imamo šanse proći skupino, koliko god ona teška bila. Sinoć smo uvidjeli da imamo dva para napadača koji nam daju mogućnost da zadržimo visoku razinu napada kroz cijelu utakmicu. Zamislite da do 70. minute igraju Dudu i Jelavić, onda ustupe mjesto svježem Mandžukiću i čvrstom Kaliniću (on mi je sinoć bio možda i najugodnije iznenađenje). Uz sve to imamo i Ivicu Olića - čovjeka koji, i da je u nikakvoj formi, svojim stilom igre i požrtvovnošću podiže cijelu ekipu (ostali nemaju obraza zabušavat dok vide Olu kako šprinta). Obrana je nedorečena. Tu bi moglo biti problema, iako mislim da je Strinić dobra opcija na beku, Ćorluka je spreman preuzet odgovornost šefa obrane (ima i znanje i samopouzdanje), a Joe Šimunić je uvijek bio dobar ako je uz njega netko tko će ga kontrolirati. O Vidi sam već sve rekao, te mislim da bi sa Srnom na toj poziciji čak i obrana izgledala solidno. Ako što i prođe, možemo se pouzdat u Stipu. Navijački, domoljubno, možda preoptimistično, ali mislim da ćemo se veselit u sljedećih mjesec dana.

U subotnjem broju Slobodne, u prilogu Spektar novinar Matijanić piše tekst o PRIDE-u 2012.!

"Ispravni" svjetonazor opet potiče na linč target=_blank>"Ispravni" svjetonazor opet traži linč



I sebi san već dosadan s tom temom, ali jednostavno ne mogu prešutjet neke stvari koje se kose s mojim poimanjem zdravog razuma. Dakle, dotični novinar potcjenjivački, ironično, izrugivački piše o reakcijama Crkve, prof. Mateljana i "desničadi" grada pod Marjanom na buduću "Povorku ljubavi". Ističe kako se već počelo s huškanjem, prosvjedima, zagovaranje nasilja. Na stranu to što je Matijanićevo shvaćanje "huškanja" od strane fakultetskog profesora vrlo subjektivno i zlonamjerno (ne znam po čemu je "ne moramo to trpit" poziv na odmazdu, linč, agresiju....ja to shvaćam samo kao poziv na ignoriranje). Čitavu postavku tog sramotnog teksta ruši jedna, naizgled nebitna činjenica: novinar piše kako su "normalni" (nije moj izraz, nego njegov) mjesec dana prije PRIDE-a započeli s agresijom i maltretiranjem. E, pa sad ja pitam novinara:

1. Tko je organizator PRIDE-a?
2. Tko je utanačio datum?
3. Tko je s tim datumom izašao o javnost?
4. Dakle, tko je inicirao ovu uvredljivu i sramotnu "predigru"?

Zašto, kako ih Matijanić naziva, "nastrani" nisu držali datum daleko od novinara i javnosti? Odakle potreba da se izlazi u javnost? Zašto bi mene zanimalo kad je PRIDE u Splitu? Da oni žele izbjeć medijsko prepucavanje ili izbjegavanje sukoba s organiziranim primitivcima, kao što tako pacifistički tvrde, onda im ne bi bilo u interesu da se rano zna za točan datum, zar ne?? Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da će se "normalni" (Matijanićeva nomenklatura) teže organizirat u kratkom roku.

Daleko od toga da ja podržavam postupke Matijanićevih "normalnih". Oni su za mene hrpa primitivaca koji nemaju baš dovoljno pameti da klasificiraju ljude na dobre i loše, pa im je bitniji faktor kome je djed imao petokraku, a kome slovo U na čelu, odnosno izvikuju li subotom "ubij tovara" ili "ubij purgera". Moje mišljenje je jasno: nečija seksualnost je privatna stvar i tako se treba tretirat. Parada nije borba za prava. Za prava se bore radnici Jadrankamena, i to tek kad im je "povorka" jedini izlaz, ali se mi očito ne bojimo "što će reći Zapad" dok policija hapsi i mlati njih. Toga nas nije sram! Budimo realni, organizatori i sudionici parade nisu jadni, nezaštićeni, bespomoćni. Njihova metoda nisu kamen u glavu. Oni su puno civiliziraniji od toga. Oni znaju vrijednost i snagu PR-a. Za njih nema uspješnog PRIDE-a bez krvi, tuče, policije i novinskih naslova. Gospoda "nastrani" (ne moj, nego Matijanićev naziv) žele što "uspješniju" povorku! A za to su im prijeko potrebni izmanipulirani primitivni šupljoglavci koji kao lutke na koncu igraju svoju ulogu koja je neophodna da PRIDE "odjekne svijetom" (kao da je nekoga van naše državice zaista briga što kamen bačen na stotinjak egzibicionista). Svrha PRIDEA je isključivo eskalacija nasilja o kojoj će se danima prije i nakon događaja pričati i pisati. Ako griješim, razuvjerite me, pa mi recite koja je to prava prošlogodišnji PRIDE donio sudionicima, a da ih nisu imali i prije. Naime, prije par dana sam sjedio na Rivi, na krcatoj Rivi. Nekih 30 metara dalje od prošlogodišnjeg "krvavog incidenta" sam uočio dva mladića (strani turisti) koji se baš nisu ni trudili skriti svoje ljubavne afinitete (držanjem za ruke, mazeći se, uživajući). I baš tu, na istom mjestu gdje su godinu dana prije homoseksualci strepili za svoj život, svjedočio sam čudu!! Znate što se dogodilo s tom dvojicom?? NIŠTA!!! Sjeli su u kafić, naručili kavu, popili je i nastavili svojim putem! I sve to u strašnom, homofobnom, primitivnom Splitu! Ugroženi? Preplašeni? Pretučeni? Dečki su svojom kavom posluženi jednako kao i ja. Uživali su u suncu jednako kao i ja. A ja mislim da moja prava na toj istoj Rivi ničim nisu bila ugrožena.

Hoće li oni paradirat po Rivi ili neće? Iskreno, ne može me manje bit briga! Da se mene pita, oni bi imali svoju povorku, ali u tom trenu na Rivi ne bi bilo nikoga osim njih. Ni "znatiželjnika", ni "normalnih", ni ispijača kave, ni novinara, ni policije! Potpuno ignoriranje! To je način borbe protiv besmislene povorke. Međutim, mene, kao katolika, vrijeđa gore spomenuti tekst jer autor ismijava vjeru i Crkvu. Poručio bih gospodinu Matijaniću, da, ako već očekuje od mene da poštujem tuđe pravo na seksualnu orjentaciju, onda bi bilo ispravno da mi on primjerom pokaže kako uvažava moj izbor da vjerujem da je "čovjek prehranio mnoštvo s pet kruhova i dvije ribe". On izjednačava povorku "u čast i slavu zaštitnika grada" s PRIDE-om. Međutim, između te dvije stvari postoji ogromna razlika: u procesiji za Sv. Duju sudjeluju deseci tisuća ljudi koje "čuva" stotinjak policajaca. U "Povorci ljubavi" odnos snaga je obrnut. U vrijeme poskupljenja svega što u Hrvatskoj košta malo je neodgovorno poreznim novcem financirat sigurnost male, male, male manjine. Ako već Matijanić misli da su ta dva skupa usporediva, onda bi bilo ispravno da i osiguranje bude isto. Koliko je policajaca osiguravalo procesiju, neka ih bude dodjeljeno i povorci. Malo? E, pa ako gospoda organizatori smatraju da to nije dovoljno, postoje privatne tvrtke koje se bave osiguranjem i za određenu cijenu iznajmljuju trenirane zaštitare. Dok god govorim o stotinama ljudi (koji niti nisu Splićani, nego su "uvezeni" iz regije), ne pričamo o povorci koja se bori za ugrožena prava na vlastiti odabir nego o hiru šačice željnih pažnje. Za državu i grad jako skupom hiru od kojih profitiraju samo par onih koji narcisoidno uživaju dok gledaju vlastite izjave na televiziji ili u novinama. Al dobro, možda sam ja za Matijanića samo još jedan "normalni" koji je "po defaultu" kriv samo zato što sam ponosan na to što sam kršćanin.