Hrvatska je sinoć savladala Estoniju rezultatom 3:1 u prvoj pripremnoj utakmici za predstojeće Europsko prvenstvo. Bez najjačih aduta (Pletikose, Srne, Modrića, Jelavića) naša se reprezentacija pokazala u jako dobrom izdanju nadigravši (nemotiviranog) protivnika. Momci koji su dobili priliku da se izbore za mjesto u avionu za Poljsku su opravdali povjerenje. Na krilima Perišića i Iličevića, s brazilskim štihom Eduarda i iznenađujućom čvrstinom Kalinića prvo poluvrijeme protiv Estonaca je izgledalo jako, jako dobro. Iako će po već poznatom receptu sada krenuti euforija u medijima i među navijačima, iako je provjera zaista pokazala da imamo razloga za optimizam, uočio sam i neke potencijalne probleme:
Irci definitivno neće igrati kao Estonija
Za prvi pogodak Hrvatske obrana Estonije je zaslužna bar koliko i strijelac Ćorluka. Odbijanac u petercu, ničija lopta, 3 Estonca se gledaju dok Ćorluka rezolutno ulazi među njih i postiže zgoditak. Kod drugog pogotka estonski stoper je nonšalantno petljao pored gol-aut linije i predao loptu Eduardu koji je onda pokrenuo onu prekrasnu akciju. Mislite da će čvrsti, napaljeni, žestoki, agresivni Irci sebi dozvoliti takvu opuštenost? Nema šanse. I u jednom i u drugom slučaju bi lopta završila u 20. redu tribina. U toj prvoj utakmici ćemo vrlo vjerojatno imati posjed lopte kao i sinoć, između 55% I 65%, no Irska će u defanzivi biti puno brža, rezolutnija, agresivnija, a naša zadnja linija će morati puno više sudjelovati u građenju igre, što će im brzi irski napadači otežavat pritiskom.
Italija i Španjolska će nam oduzeti loptu
Činjenica je da Hrvatska najbolje igra kad ima loptu u posjedu. Nismo kontraška ekipa, nemamo (pre)brzu transformaciju iz obrane u napad i najopasniji smo kad mi zadajemo ritam utakmice. To nam Talijani, a pogotovo Španjolci neće dozvoliti. Italija pod Prandellijem igra dosta drugačije od tradicionalnog talijanskog "catenaccio" nogometa. Igra im je sve bliža, recimo, Njemačkoj ili Nizozemskoj. Puno trke, jak tempo, igra na cijelom terenu. Nema više Inzaghijevog lutanja po liniji zaleđa dok čeka Pirlovu ili Tottijevu loptu. Talijani sada vole igrati. O Španjolskoj ne treba trošiti riječi. Ekipa koja će bilo kojoj reprezentaciji na svijetu imat loptu 70% vremena u nogama. Sinoćnja utakmica nam nije otkrila kako će se naši snaći u toj situaciji, a mislim da neće ni ona protiv Norveške.
Rezerve su bile bolje od prvotimaca
Sinoć je Hrvatska briljirala dok su na terenu bili momci koji su nominalno u drugom planu: Eduardo, Iličević, Perišić. Kad je Bilić u igru uveo Niku, Mandžukića, Vukojevića (sve igrači koje se može očekivati u prvoj postavi protiv Irske), igra je drastično pala. Stoji činjenica da upravo ti igrači koji su ušli s klupe imaju manji motiv od ovih koji su sinoć započeli jer su sigurni putnici na Euro, ali bilo je očito da Kranjčaru fali utakmica (previše krivo dodanih lopti, tek pokoja dobra kao kod 3. pogotka), a da je Mandžukić bio malo letargičan (ali on je poznat po tome da je takav kad mu se ne igra, Euro bi ga trebao motivirat)
Vida nije desni bek
U izvještajima sa sinoćnje utakmice većina analitičara ističe dobru partiju Domagoja Vide. Iskreno, ja to nisam vidio. Baš po toj desnoj strani su nam Estonci radili najviše problema. Vida je često plivao, ostajao u raskoraku, bio prespor i Ćorluka ga je trebao izvlačiti. U napadu je bio ambiciozan, često visoko na protivničkoj polovici, ali kad bi dobio loptu, konkretni učinak bi izostao. Nedostaje mu centaršut (što nam je prijeko potrebno ako želimo iskoristit puni potencijal Nikice Jelavića), a u driblingu je nespretan. Naglašavam, to je sve protiv nemotiviranih Estonaca. Još su mu svježa sjećanja Dinamovog debakla u Ligi prvaka u kojima je Vida ispadao smiješan protiv dobrih igrača. Zatvorit Duffa, Cassana, Marchisia Silvu ili Iniestu? Nemoguća misija.
Po mom mišljenju bi bolja solucija bila da se Ćorluka premjesti na svoju prirodnu poziciju desnog beka, a Vida ili Shindefeld (u nedostatku Lovrena) igraju u sredini, u paru sa Šimunićem. Sinoćnja utakmica je mogla Biliću ukazati na još jednu opciju po ovom pitanju. Naime, Ivo Iličević se sinoć iskazao kao igrač na kojeg se može i mora računati. To otvara mogućnost da Dario Srna zauzme mjesto desnog beka (pozicija na kojoj je među najboljima na svijetu), a da ispred njega igra Iličević. To bi udvostručilo opasnost po desnoj strani, imali bi dva brza igrača s preciznim centaršutom koje bi Jelavić i Eduardo jedva čekali. Možda je ta opcija malo preofanzivna, ali ako uzmemo u obzir da na lijevoj strani imamo samo Strinića (koji obranu zatvara solidno, u napadu ne oduševljava) da ordinira uz liniju, jer i Kranjčar, i Perišić, i Rakitić preferiraju ulaze u sredinu više od probijanje boka, ubacivanja će nam nedostajat.
Ovaj tekst možda izgleda kao pretjerano kritiziranje, ali on to nije. Smatram da Hrvatska ima dobru ekipu, optimističan sam i zaista vjerujem da imamo šanse proći skupino, koliko god ona teška bila. Sinoć smo uvidjeli da imamo dva para napadača koji nam daju mogućnost da zadržimo visoku razinu napada kroz cijelu utakmicu. Zamislite da do 70. minute igraju Dudu i Jelavić, onda ustupe mjesto svježem Mandžukiću i čvrstom Kaliniću (on mi je sinoć bio možda i najugodnije iznenađenje). Uz sve to imamo i Ivicu Olića - čovjeka koji, i da je u nikakvoj formi, svojim stilom igre i požrtvovnošću podiže cijelu ekipu (ostali nemaju obraza zabušavat dok vide Olu kako šprinta). Obrana je nedorečena. Tu bi moglo biti problema, iako mislim da je Strinić dobra opcija na beku, Ćorluka je spreman preuzet odgovornost šefa obrane (ima i znanje i samopouzdanje), a Joe Šimunić je uvijek bio dobar ako je uz njega netko tko će ga kontrolirati. O Vidi sam već sve rekao, te mislim da bi sa Srnom na toj poziciji čak i obrana izgledala solidno. Ako što i prođe, možemo se pouzdat u Stipu. Navijački, domoljubno, možda preoptimistično, ali mislim da ćemo se veselit u sljedećih mjesec dana.
Post je objavljen 26.05.2012. u 10:39 sati.