Ima postova koje sam spremila, ostavila za čitanje u neko kasnije vrijeme. Ovo je jedan od njih, napisan prije pet godina.
Još uvijek sam s njima, još uvijek i zavijek će biti moje male - velike ljubavi, ljubavi uz moje dvije unučice, unuka i još jednog unuka koji će se uskoro roditi.
Prošlo je nekoliko mjeseci kako je započeo moj život ovdje u Splitu. Vožnjom autobusima, šetnjama po starom dijelu grada (te šetnje su mi najdraže), novim njegovim predjelima, rivom, šetnicom od Žnjana do Bačvica, pijući kave u usputnim kafićima, odmarajući se na zidićima, sretala sam ljude, slušala govor, uživala u dragom mi dijalektu, "osluškujući" srca istih. U svemu osjetih dušu, dušu koju tražih, koju trebah.
I pitanja više nije bilo, što ću, gdje ću, do kada ću....Ostala sam....
Dio života je prošao, radni vijek je iza mene, zaslužena mirovina je tu. I što sad? Zar ću preostali dio života provesti samo u odmaranju, šećući, čitajući... Još bih radila, osjećam se moćnom, pa život mi je tek počeo....
A što bi to moglo biti?! Pala sam ovdje ko s neba, nikoga ne znam, nitko me ne zna.... A i one koje znam, nisam im se htjela javiti, željela sam svoj novi život početi graditi sama, snalazeći se sama u novoj sredini...
I razmišljah ovako:
Sad bih mogla raditi nešto, nešto što ispunjava srce, dušu, nešto što je posao, a nije posao, nešto što je ljubav, velika ljubav....
Novine, oglasi, mobiteli, telefoni....sve je brujalo od zvonjave istih, a i u mojoj glavi...
I tako, jednog lijepog dana (kao u bajci), uskoro će tome dvije godine, zazvoni mobitel. Ljupki ženski glas upita me da li bi htjela njegovati male bebe. Radi se o malim blizancima starim tri mjeseca. Na prvi mah ostala sam bez teksta. Blizanciii i još k tome tako maleni?! Prostruji mi mozgom - pa oni u isto vrijeme plaču, jedu, previjaju se...
Uhvatila me znatiželja, izazov je ovo, i ne baš mali! A i tko može biti veća ljubav od dječice, tko može dati više ljubavi i u isto vrijeme i potaknuti je u drugim bićima???!!!
Ulaskom u taj dom, dom pun ljubavi i dobrote, već nakon nekoliko izgovorenih riječi, pogleda, a i ugledavši i ta tri mala anđelka (brat od tri godine i blizanci - dječak i djevojčica), znala sam da će postati dio moga života...znala sam da će oni biti moje radosti, moje male-velike ljubavi....
Njihovi topli, iskreni pogledi, zagrljaji, puni su ljubavi koji mi ispune srce i dušu. Svih petero smjestili su se u mom srcu pored moje djece i moga unuka i drugih dragih mi i bliskih bića, a dalekih mome oku....
< | travanj, 2014 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trajalo je trideset i...... nešto godina.
Konačno, skupih snage i hrabrosti, napustih sve.....
Bez ikoga, ičega, sa dva kovčega
stigoh na Hvar, potom u Split, gdje započinje....
moj novi život....
zjadre08@gmail.com
Rado čitam:
marchelina
fra gavun
gustirna
Decy
odmor za umorna srca
Laura
morska zvijezda
Živjeti svoj život
ze-le-na
žubor vode
Marisol
bajkoviti snovi
Geomir
dijete u meni
povuci potegni
smotani
Dida
Dream Maker
andrejevna
promatram,razmišljam
londra
playlife
DALmata
poezija duše
Z.OKI
čiovka
galijanus
Sewen
nitko nije otok
Treba mi sklonište od buke
dordora2
Auroraisa
Nina1989
Sewen2
jabuka je svemu kriva
sasvim svejedno
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis