Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

"Tajni svijet muškaraca": igračeva tajnica otkriva sve

Elizabeth Haag je nekada radila za profesionalnog igrača i, nakon što smo pisali u ženskim igračima (u potpunosti besmislen pojam, op.prev.) kontaktirala nas je kako bi nam ispričala priču o mizoginiji, seksu u javnim WC-ima - i simpatiji prema muškarcima. Zbog legalnih razloga, Haag nije mogla navesti ime svog poslodavca ili otkriti njegove poslovne tajne, no mogla nam je reći o uznemirujućim manipulacijama kojima je svjedočila - i kako su se njeni osjećaji o zavođenju i muškarcima promijenili tijekom njenog posla. Evo njene priče.

Prošlog srpnja, našla sam se u votka baru u Manhattanu, okružena igračima, učiteljima zavođenja, "seks božanstvom", te nekolicinom pridošlica koji su vježbali svoje novostečene vještine. Bio je to samo još jedan dan u uredu, tijekom jedne godine koju sam provela kao tajnica učitelja zavođenja ili igrača (eng. PUA). Kupovala sam, arhivirala, pomagala s korisničkom podrškom i pomagala u proizvodnji naših proizvoda. Moj posao je manje-više bio isti kao i bilo kakav drugi posao tajnice - samo su naši proizvodi pomagali dečkima doći do seksa. Bilo je to mlado, opušteno društvo, a ja sam bila jedan od dečkiju. Muški su otvoreno pričali ispred mene, i iako sam čula neke neugodne ili proste seksualne stvari, osjećala sam se kao da imam pogled u tajni svijet muškaraca. Tijekom vremena se moje mišljenje počelo mijenjati, ali tada sam se osjećala kao doma.

Tvrtka je bila vrlo malena. Bio je tu PUA (igrač, zvali smo ga "učitelj zavođenja" (eng. dating coach)), ja, nekoliko trenera i par zaposlenika u podršci. PUA je imao oko 30 godina, izgledao je prosječno, u javnosti tih i nenametljiv, sigurno ne ono što biste očekivali. Ali iako nije odgovarao stereotipima, nije trebalo dugo za prepoznavanje njegove inteligencije ili da se izgubim u njegovom šarmu i karizmi. Raditi za njega je bilo vrlo zabavno, a on je nakon godina usavršavanja svoje metode sad prodavao knjige, CD-e i osobnu poduku drugim muškarcima kako bi i oni mogli postati magneti za žene. Naša metoda je bila drukčija od većine onoga što ljudi zamišljaju kao "barenje". Savjeti su bili o podizanju muškaraca, ne o denigraciji žena. Vjerojatno mi zato nije smetalo na početku. Nemojte me krivo shvatiti, oni nisu bili "slatki" dečki. Jedan trener koji je u javnosti govorio kako obožava žene je za sebe vjerovao da ga bilo koja žena blizu 30-e želi uvući u trudnoću i brak. Drugi su diskutirali o muškom samopouzdanju kao najvažnijem. Ipak, većinom nisu odobravali ono što su popularni igrači stavljali u cirkulaciju u zajednicama zavodnika (poput dvostrukih komplimenata).

Kroz moj posao sam naučila dosta o igračima, njihovim mušterijama, industriji i meni. Svaki PUA ima svoju specifičnu personu zbog nekog razloga, i u mnogo slučajeva te persone rade samo za njih i samo njih. Recimo, najpoznatiji PUA, Mystery, je radio kao mađioničar pa je to ugradio u svoje zavodništvo. To je za njega ispalo dobro, ali je istodobno i razlog zašto sad ponekad viđamo muškarce kako im ne uspijevaju mađioničarski trikovi u barovima kojima misle impresionirati dame.

Malo nakon zaposlenja, dano mi je malo materijala za proučavanje. Pitala sam šefa hoću li od toga zamrziti muškarce. Promislio je na trenutak i sa smijehom rekao "Ne, ali možda ćeš zamrziti mene". Očekivala sam da me posao uznemiri i da mi se zgadi, ali većinom nije. Tjedni slušanja o tome kako odvući žene u krevet i učiniti ih ovisnim o sebi mi nisu smetali. To se sve promijenilo jedne večeri, kada je trener spomenuo članak o tome kako vratiti bivšu. Sledila mi se krv u žilama. Ideja da moji bivši imaju takve informacije je bila užasna. Ali kad sam čula o čemu se radi, činilo mi se kao zdrav razum. Mi žene si govorimo da uradimo takve stvari svaki čas (i ionako vjerojatno ne bi radilo na meni, ja sa rastajem vrlo strastveno). Ono što sam shvatila tijekom vremena je da mnogi muškarci stvarno nemaju pojma o zavođenju, seksu i vezama (nije ni čudo kad te stvari u povijesti nisu nikada bile vrlo bitne u odnosu na Beta hraniteljstvo, i onda su najednom naglo postale bitne tijekom 50 godina, op.a.) Boje se probati poljubac jer ne znaju čitati signale koje šalješ. 99% kurikuluma mi nije smetalo.

Ali taktike trenera i igrača osobno su bile druga priča - mnogo mračnija. Za njih, manipulacija ženama je često bila igra. Uživali su vidjeti koliko daleko mogu doći sa svojim vještinama. Upoznala sam djevojke koje se varalo. Vidjela sam SMSove žena koje su molile da opet budu s njima. Neki od ovih dečkiju su se viđali s više djevojaka istodobno nego što je zamislivo. Znali su kako odvući žene u krevet (ili javni WC) u samo par sati ili čak minuta. Imali su trikove za navođenje cure da im kupi nešto ili da pristane na seks u troje. Cure bi im izjavljivale ljubav nakon samo jednog susreta, bez ikakvog uzvraćanja. Bile su tu i priče koje si mgao ispričati ženi kako bi paničarila da će te izgubiti svaki put kada napustiš sobu, i iako nisam nikada ovo vidjela u praksi nimalo ne sumnjam da je istina. Isto tako, mnogo je muškaraca u zajednicama zavodnika (ne nužno mojoj) koji pričaju puno o igri ali nikada ne vide baš puno akcije. To su bili plusevi i minusi za moj osjećaje prema kolegama i muškarcima općenito. Treba naglasiti da većina klijenata koja posjećuje ovakve tvrtke ne završi spavajući s tri različite žene na dan. Možda se nadaju ali, ultimativno, samo žele zbariti par djevojaka ili pronaći curu. Ne mogu nikoga kriviti što to želi. Zavođenje je kao bilo koja druga vještina. Mnogi uče slikanje, ali vrlo malo ih postane Picasso. Većinom su igrači i njihove mušterije na potpuno drukčijim razinama. Dečki koji rade u tom polju su većinom mnogo vještiji sa ženama nego što će njihovi klijenti ikada postati. Trebalo mi je neko vrijeme, ali u jednom trenutku sam shvatila da ću, ako ikada više želim biti u vezi, morati napustiti moj posao. Imala sam neugodan osjećaj da me mijenja.

I, vratit ću se onoj noći u votka baru: zezala sam se s jednim učiteljem zavođenja iz Australije i, nakon primanja par šala, našalila se drugim dečkima da je "samo ljut jer sam ga prije odbila". On je poludio. Postao je bučan i agresian, i vrlo ozbiljno je uvjeravao svih u grupi da to nije istina. Slijedio me kroz sobu satima, malo pokušavajući dokazati da mu moji komentari nisu smetali, uvjeravajući me da se šalio, ili vičući na mene. Onda sam shvatila. Nije se mogao nositi s javnim odbijanjem. Nije nikakva tajna da su mnogi igrači, učitelji zavođenja, i sl. nesigurni. Većina muškaraca uđe u igru nakon cijelog života punog odbijanja, ili kada ih jako povrijedi samo jedna žena (iako je ovo u teoriji istina, sama moderna anomalija potrebe za učenjem velikih količina igre umjesto jednostavnog bivanja dobrim dečkom bez igre je ono što u muškarcima izaziva određenu revulziju, a ne učenje igre, op.prev.). Počinju učiti zavođenje kao metodu kontrole. Profesionalni igrači, čini se, kontroliraju svaki aspekt veze u koju se upletu. To postaje obrambeni mehanizam koji je otišao van kontrole. Na svu sreću, većinom su oni iznimke, a ne pravila. Pretpostavljam da sam oduvijek znala ovo, ali vidjeti to u stvarnosti je to stvarno učvrstilo. Drago mi je da više ne radim za tu tvrtku, ali sretna sam zbog uvida koji sam dobila. Nakon ove godine u kojoj sam radila s našim klijentima (uključujući i momke koji su samo htjeli curu, one koji su se razveli i nisu imali pojma kako nastaviti, i muževe koji su pokušavali popraviti svoje brakove), gledam na stvari malo drukčije. Imam puno više suosjećanja i poštovanja za dečka koji prošeta preko plesnog podija reći zdravo, jer sada shvaćam koliko ovo teško može biti muškarcima. No također vidim i mračnu stranu: dubine do kojih će muškarci ići kako bi kontrolirali ženu. A one su, uvjeravam vas, vrlo duboke.