Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Studija je uključivala muškarce koji su bili slijepi od rođenja. Ideja je bila da bombardiranje vizualnih medija - od modela na plakatima, pa do glumica na televiziji i pornoglumica na internetu - koje su možda dominantne u stvaranju žudnje, nije moglo imati nikakvog efekta na ove muškarce, koji su izišli u svijet vječnog mraka.

Bezglave lutke, koje je Karremans kupio na, kako kaže, "nizozemskoj verziji Craigslist-a", imaju prilagodljive strukove i kukove, i istraživači su postavili svaku lutku različitio, tako da jedna ima odnos struka i kukova 0.7, a druga 0.84. Bazirano na brojnim studijama o muškim seksualnim preferencijama koje su proveli drugi znanstvenici, Karremans je izabrao manji broj kao idealni, vitki ali zaobljeni paragon ljepote, barem među zapadnim populacijama. Veći broj, napominje, ne predstavlja pretilost, samo "punoću" koja odgovara obliku prosječne žene danas.

Slijepci su stali ispred ženskih lutaka; rečeno im je da ih dodirnu, te da fokusiraju svoje ruke na njihove strukove i kukove. Grudi su na obje figure bile identične, u slučaju da su subjekti posegnuli previsoko. Muškarci su ispružili ruke i opipali cjelokupnu regiju. Zatim su ocjenjivali atraktivnost tijela. Karremans je imao dojam da se njihove ocjene neće poklapati s ocjenama koje su dali muškarci s normalnim vidom koje je koristio kao kontrolnu skupinu, pola od njih s povezima za oči kako bi i oni ocijenili samo po dodiru. Činilo mu se vjerojatno, rekao je, "da će vizualna kultura definirati velik dio poželjnosti."

Ali, s tek statistički beznačajnim varijacijama, ocjene slijepih poklapale su se sa onima koje su dali oni normalnog vida. Obje grupe su preferirale izraženu zaobljenost od struka do kukova na lutkama s odnosom 0.7. Pipanje Karremansovih slijepaca nudi uvid u prastare dubine naših želja.

Evolucijska objašnjenja za ove rezultate dijele logiku da su niži odnosi W.H.R.-a (Waist to hip ratio, odnos struka i kukova) signalizirali prastarim muškarcima da će žena stvoriti brojnije ili zdravije potomke, utvrdila je jedna nedavna studija, postavljena na podacima nekoliko tisuća žena i djece, da majke s nižim W.H.R.-om imaju pametniju djecu. Istraživači sugeriraju da, nakon kontroliranja ostalih faktora, određene masne kiseline locirane u tkivu oko kukova, a prenešene djetetu kroz maternicu i poslije kroz dojenje, su korisne za razvoj bebinog mozga, dok je trbušna mast štetna.