Saru su svi opisivali kao slatku, nježnu i pomalo sramežljivu, kao što se većinom opisuje mlade djevojke. Još neopterećena životom i njegovim labirintima, zabavljala se, plesala, povremeno pijuckala na zidićima i držala se za ruke s dječakom iz iste gimnazije. To nije dugo trajalo jer, kvragu, oboje su još bili djeca i nisu uopće znali što bi htjeli od života. Kako su prolazile godine, procvjetala je u uistinu lijepu djevojku.
Njena je mama uvijek voljela govoriti kako je sretna i kako može imati bilo koga, i to nije bilo daleko od istine, no svejedno dugo nije mogla naći nekoga tko joj se sviđa. Nije znala što hoće, ali definitivno je znala što ne želi. Rijetko je primjećivala poglede momaka iz razreda, koji su joj svi htjeli prići no nisu se usuđivali. Kada je jedan skupio hrabrosti da je, slatko ali vrlo nespretno, pozove u kino porukom naškrabanom na kontrolnom iz kemije ispod kojeg je načrčkao par nerazumljivih stihova, podijelila je ju je dalje i dobro se nasmijala sa svojim prijateljicama.
Negdje u drugoj polovici srednje je imala prvog ozbiljnog momka, visokog crnog maturanta po imenu Ante, koji se vozikao uokolo svojim motorom, oglašavajući svoju samostalnost i hvaleći se kako mu nitko ne treba. Patila je za njim dok je imao drugu djevojku, no kada je napokon prekinuo s njom, potrudila se da je zapazi. Pričalo se da je bio u zatvoru zbog sitne krađe, ali znala je da je to samo glasina: bio je tako sladak, tako dobar prema njoj, i kada su se, nakon što ju je cijeli prvi spoj zadirkivao, prvi put poljubili, privio ju je čvrsto uz sebe i rekao da je nikada ne želi pustiti. Tu večer su proveli u njegovom krevetu i s njim je otkrila sasvim novi život. Bio je tako vješt, tako iskusan, da je podrhtavala pod njim svakog trenutka.
Njena mama je, naravno, gubila živce. Taj momak Ante nije bio dobar za nju i, provjerila je kod prijateljice koja je radila u MUP-u, bio je osumnjičen i za još neka kaznena djela ali nije bilo dokaza. Pokušala je Sari to objasniti, no njene riječi su dočekane na gluhe uši. Ona je sada bila svoja osoba, koja će ići na fakultet na drugom kraju grada, i koja sama zna što je najbolje za nju. Ako išta, taj pokušaj zabrane je još više učvrstio njenu vezu. Imali su neke trenutke slabosti i rječkanja, kao i svi parovi, pogotovo kada je ona htjela da više vremena provodi s njom, ali rekla si je da je to normalno i da jednostavno ne treba biti toliko posesivna. On je bio njen život.
Nakon godinu dana, saznala je da on ima drugu. Točnije, jednom ga je vidjela na motoru kako se vozi s nekom, ali uvjerio ju je da se radi samo o prijateljici. Zatim je slučajno naletila na njega u jednom klubu kako se ljubi s drugom curom. Bila je shrvana, ali opet nije znala što učiniti. Što je krivo učinila? Je li ga previše voljela? Možda i jest, pa se on zbog toga osjećao ugroženo. Muškarci to rade. Ante je bio hladan, kao da je prirodno da povremeno bude s nekom drugom i kao da je ona ta koja ga ne razumije.
Iako joj je palo na pamet ostaviti ga, nije se mogla prisiliti da to učini. Osjećala bi se kao da je ostala bez droge, iako je nikada nije ni probala. Tako ju je on nastavio držati na udaljenosti, osim u onim trenucima kada mu se predavala u krevetu, sretna što to dijeli s njim. Većinom se gubio negdje po gradu i nije znala što radi, no bila je sretna i njihov odnos je ostao hladan i formalno gotovo prekinut. Pitala se zašto se momci tako okrutno ponašaju.
Negdje u to doba, Sara je upoznala nekoga tko je bio kao potpuna suprotnost njenom momku. Marko je bio pitom, pristojan i ponekad povučen, no svejedno vrlo društven i s nekom sasvim drugom vrstom mirnog šarma. Nikada ga prije nije primjećivala. Bio je umjetnik, njene dobi i pri kraju studija slikarstva. Svi koji su ga poznavali su ga opisivali kao dobrog, pristojnog i tihog momka, a kako je uvijek nekako lebdio u njenoj blizini, njene prijateljice su počele govoriti da mu se ona sviđa.
Kada ju je pozvao na kavu, prihvatila je. Nisu se poljubili ni na prvoj kavi, ni na drugoj ni na trećoj, već tek kada su četvrti put otišli u šetnju. Njegov poljubac je bio vrlo nervozan, kao da to ne radi često. Nakon što je vidjela što može očekivati od Ante, to joj se svidjelo. S Markom je ponovno osjetila ljubav, ovaj put pomiješanu između strasti i sigurnosti. Iako on nije bio baš iskusan (to mu je bila druga veza u životu, priznao je), uživala je s njim polako otkrivati novi svijet. Kada su napokon završili u krevetu, bio je beskrajno nježan i nespretan. Nije nikada uživala toliko kao kada su zajedno polako otkrivali sami sebe. Donosio joj je sitne darove i cvijeće svaki tjedan, i osjećala se kao u raju.
Njihova veza trajala je tek par mjeseci kada je osjetila tračak dosade i kada se, kao da je znao, Ante opet pojavio u njenom životu. Bio je vrlo topao iako suzdržan, kao da sada živi nekim sasvim drugim životom. Njenu vijest da ima novog momka primio je ravnodušno, kao da ga to baš i ne dira. Nadala se da će ga to malo piknuti, tako da je možda upravo i zbog toga prihvatila njegov poziv da se provozaju motorom, što inače ne bi nikada učinila. Kada je stavila ruke oko njega da se pridrži kao nekada, preplavili su je svi stari osjećaji, kao neka životinjska strast. Nije se sjećala od čega je krenulo, ali negdje u jednom pustom parku se zaustavio i duboko se zagledao u njene oči. Stvari su se dalje događale same od sebe, i našla se prvo kako ga ljubi, zatvorenih očiju i usplamtjelih usana kao da je nitko nije poljubio već godinama, i zatim kako je Ante pritiska uz jedno stablo i svlači joj hlače grubim, vještim pokretom...
Sara je postala hladna prema Marku. I dalje je ga je voljela (manje, iako i dalje), osjećala je, samo je nešto bilo pogrešno. Nakon dva tjedna, ostavila ga je kako bi opet bila s Antom, koji joj je obećao da ovaj put misli ozbiljno. Sljedeća tri mjeseca koja su proveli zajedno bila su najstrastvenija u njenom životu. Sve dok nije zatrudnjela. Kada mu je to rekla, on je nestao i više se nije javio. Poslije je saznala da je cijelo vrijeme imao curu.
Često je mislila na Marka i njegovu nježnost s nostalgijom, i pričala je s njim još nekoliko puta, ali samo prijateljski. Nakon sve, nije više osjećala onu iskru između njih, iako ju je on molio da se vrati, da će joj oprostiti i da će je voljeti unatoč svemu. No to jednostavno više nije bilo to. Svi su oni isti, znala je. I s njim bi bilo isto, jednako bi se pretvarao kao i svi koje je do sada poznavala. Njegova molećivost ju je počela živcirati toliko da mu je jednog dana otresito rekla da joj se više ne javlja i poklopila slušalicu.
Odgajajući svoje dijete uz socijalnu pomoć, i radeći do iznemoglosti slabo plaćeni posao u fast-foodu, Sara je nastavila uskakivati u kratke, ishitrene veze s visokim crnim tipovima koji su je podsjećali na Antu. Osim neobaveznog seksa, više se nije vezivala za nikoga. Što će joj to uopće? Ionako će te svi povrijediti, što god ti činila. I kroz sve, nastavila je ponavljati svoje dvije omiljene rečenice:
Svi su oni isti i žele samo jedno. Svi muškarci su svinje.
|