lijenima su uvijek praznici (ignavusi)

...ne daj da se sutra nevidimo...
...uouo uoououou...
trenutno me lupa ova bezrazložna jesenska depra evo jedino me ova stvar me baš digne ''Ne daj''... šta je više slušam sve mi je draža... (save target as skinite je na sliku) Otkad se ta cura (Dizdarica) pojavila njen glas mi paše kad god san dobre ili loše volje...
Inače... faks... sav poletan upisao ja novu godinu tj. ponavaljnje druge na mom milom faksu... kad ukinilo prvu godinu nema predavanja.. pa će pokušaj učenja 4 ostala ispita sa prve.. matematika.. elektrotehnika.. digitalna.. i programiranje.... ne jako težak nego nemoguć zadatak .. tako da san si postavio neke druge prioritete u životu... (nadan se da cu od pola od njih imat neke koristi tj. sreće)!
...lova... primanja neman.. tražin neki posal (u struci hehehe) povremen.. al ništa zasad.. čekan da se starci smiliju za šoping zimske robe... a možda skoknem do susjedne nam BIH pa sve po jeftinom postupku...
...ljubav.... recimo da san zadovoljan kako se razvija friška veza... iako smo zajedno misec dana a ja još nisan zaljubljen... jel mi vrime?

Jedva čekan vikend... boca vina :) ...studio 54... nerazmišljat o ničemu... malo se bar maknit od svakodnevnice... vidit drage ljude...

eto lipi moji... čujemo se sa nekim nadan se vedrijim postom ubrzo... :(


...Sve oči što vide već znaju
Da samo tvoje mira mi ne daju
Svaku noć i dan
Sve druge da ruke mi daju
Ne želim samo tvoje mi trebaju
Tako volim što te znam...

...za moju bejbi Z.


tony tongue

Potaknuta tijinim komentarom želim reći par riječi o svom budućem poslu.

Ja sam oduvijek znala da ću biti pravnik. Odrasla sam u takvoj atmosferi i privlačio me žanr filmova i serija tzv. courtroom drama. Tamo negdje ulaskom u pubertet počele su kućne debate o pravnim pitanjima; kao u pravoj maloj sudnici, zastupali smo različite strane i borili se do krvi. U otprilike isto vrijeme mi je objašnjeno da kod nas pravosudni sistem nimalo ne sliči onom s malih ekrana. Počevši od toga da naše pravo nije anglo-saksonsko pa sve do toga da naše sudnice izgledaju kao učionice u mojoj školi. To me razočaralo do tog stupnja da sam počela razmišljati o alternativama. No da skratim priču, kad je došlo vrijeme ipak sam automatski upisala pravo.

Sad da se osvrnem na ovo "braniti krivu osobu". Taj koncept sam već kao mala shvatila. Pravna država je samo ona u kojoj svi imaju jednaka prava. Biti jednaki pred zakonom znači da svi imamo jednaka prava. Možda najvažnije od tih prava je pravo na odvjetnika. Čovjek je nevin dok se ne dokaže suprotno. To je vrlo važno. Prošla su vremena kad je lokalni šerif bio i sudac i porota, a presuda se izvršavala na glavnom trgu. Braniti "krivu osobu" je nužno ako želim da i ja, nevina, imam pravo na objektivni pravosudni proces. A da se i "kriva osoba" može provući kroz pukotine pravosuđa, to je istina i svakodnevni smo joj svjedoci. Isto tako smo i svjedoci tome da nevine osobe završavaju iza rešetaka. Zašto? Zato što ništa nije savršeno, pa tako ni pravosudni proces.

No nije sve crno i bijelo. U SAD-u sam se bavila problemom smrtne kazne, pa tako i dobila "svog" osuđenika, s kojim sam već godinama u kontaktu. Njegova priča je tipična, a da li je kriv ili ne, nebitno. Dolazi iz siromašne i nefunkcionalne obitelji. Uhićen je sa 18 godina. Nije mogao plaćati odvjetnika pa mu je jedan dodjeljen. Taj odvjetnik je napravio mnogo pogrešaka, od toga da je imao samo tri dana da se pripremi za suđenje i nije tražio odgodu, do toga da je dijelove suđenja prespavao i nije se mogao sjetiti imena svog klijenta. I njegov klijent je osuđen na smrtnu kaznu. Pretpostavimo da je on zaista kriv. Odgovorno tvrdim da je imao više novaca ne bi sada bio tamo gdje je. Možda bi bio u zatvoru, ma možda bi čak i služio doživotnu kaznu, ali ne bi čekao legalno usmrtljenje. OK, u Hrvatskoj nemamo smrtne kazne, ali još uvijek živimo u takvom društvu da je važno kako se zoveš, od kud dolaziš i koliko novaca imaš. Tako je i Severina u roku od par sati uspjela dobiti zabranu distribuiranja svog kućnog filma, dok drugi čekaju mjesecima i godinama da netko uopće pogleda njihove papire.

Bilo bi neiskreno od mene da kažem da sam se odlučila baviti pravom da bi pomogla čovječanstvu i borila se za jednakost i ljudska prava, sve to pro bono. Ako sam nekoć i imala takve ideje one su iščeznule u 'reality checku' i shvatila sam da bila ja pravnica ili maserka moram naplaćivati svoje usluge jer će i meni plinara, vodovod i konzum naplaćivati svoje.

Znam da vjerovatno nisam pojasnila svoju životnu odluku ni tiji ni ikome drugome, kao što ni ja neću nikada shvatiti kako netko može imati želju cijeli život stiskati tuđe prišteve. Zato je možda moj najbolji odgovor: ne vidim se ni u jednom drugom poslu. I kao što će tija biti odlična u svom poslu s djecom tako ću i ja biti odlična u sudnici, ili gdje god se bavila pravom. Samo zato što ćemo voljeti to što ćemo raditi. dee dee

p.s. slika je sa suđenja Marthe Stewart:)

Pretty women wonder where my secret lies.
I'm not cute or built to suit a fashion model's size
But when I start to tell them,
They think I'm telling lies.
I say,
It's in the reach of my arms
The span of my hips,
The stride of my step,
The curl of my lips.
I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.

I walk into a room
Just as cool as you please,
And to a man,
The fellows stand or
Fall down on their knees.
Then they swarm around me,
A hive of honey bees.
I say,
It's the fire in my eyes,
And the flash of my teeth,
The swing in my waist,
And the joy in my feet.
I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.

Men themselves have wondered
What they see in me.
They try so much
But they can't touch
My inner mystery.
When I try to show them
They say they still can't see.
I say,
It's in the arch of my back,
The sun of my smile,
The ride of my breasts,
The grace of my style.
I'm a woman

Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.

Now you understand
Just why my head's not bowed.
I don't shout or jump about
Or have to talk real loud.
When you see me passing
It ought to make you proud.
I say,
It's in the click of my heels,
The bend of my hair,
the palm of my hand,
The need of my care,
'Cause I'm a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me

Jučer sam si kupila preslatke bijele tommy čizme, kad će više ta vražja zima da ih mogu nositi?! Kao da se ništa ne događa, nije više ljeto a nije ni jesen, a bome ni zima. Sve je nekako u znaku onoga što je bilo na ljeto i što će biti na zimu. Nek više odprdi to ljeto, bilo je super al bit će dobra i zima! Ne i za mog dragog, jučer je saznao da mora na misiju u afriku. Jebo vojsku da ju jebo.

Bila sam neki dan na pramenovima. Volim ja svoju frizerku al maaajko mila koliko ta žena može pričati! Da li te ljude u frizerskoj školi uče kako lajati sto na sat? Predmet 'lajanje i tračanje' pa tko stane da uzme daha dobiva negativni bod. Kod moje nema tko nije na rasporedu: šefica, kolegice, pripravnice, susjedi, prodavačica u dućanu, mušterija koja je upravo otišla i mušterija koja će doći (hm pitam se što priča o meni kad odem). I stalno ju neki vrag boli. Vrat, leđa, koljeno, ruka ... a ženska je u ranim dvadesetima! I kuka li ga kuka o svojim boljkama. Predložila sam joj da spustimo moj stolac pa da se sjedne iza mene ali to ne bi bilo 'profesionalno'. A maltretiranje mušterija je?



Pusa od dee dee

Evo javljaju mi da će Dinamo igrati protiv Benfice. Nije da mi to trga srce, jer iako sam rođena zagrepčanka nisam nikad nešto voljela dinamo. Ma još manje volim hajduk. Jednostavno mi svi ti naši klubovi idu na živce, loši preplaćeni igrači, idioti navijači, intrige i spletke u vodstvu klubova. A zašto? 1.HNL izgleda kao seoska liga. Barem meni.

E a Benfica, to mi je već fora! Zašto? Tri su razloga: 1)portugalski klub, i to iz lisabona, mog najdražeg grada; 2)tamo igra mali slatki nuno gomes; 3)tamo igra tomo šokota i svi ga tamo obožavaju i kad čuju da sam iz Hrvatske počinju skandirati 'čokota, čokota'(naglasak na drugom o). I mene obuzme nekakav nacionalni ponos. Navodno je Tomo ovladao jezikom i priča kao pravi portugalac a ja vičem 'juuhuu eto to su Hrvati'.

Kad čujem 'Benfica' uvijek se sjetim menstruacije. Naime, portugalci imaju hrpu naziva za ženu koja je u 'onim danima u mjesecu'. I često se spominje u muškim razgovorima da benfica igra kod kuće. Užasno sam se zbunila dok sam prisluškivala, jedan tren priča o curi a već u slijedećoj rečenici se šalta na nogomet, wtf? Pa su mi objasnili. Kad Benfica igra kod kuće koristi crvene dresove. I naše mjesečno krvarenje ih neodoljivo podsjeća na to. Kako šarmantno! Benfica protiv Dinama igra kod kuće 25.11. Ali ne i za mene;) dee dee

Danas sam dobre volje! Naspavala sam se i odmah nakon jutarnje nesice počela učiti. I sretna sam jer sam učila dva sata u komadu, toliko se nisam uspjela skoncentrirati zadnjih par mjeseci. Ne bih trebala biti sretna jer u srijedu imam ispit koji ću pasti jer sam eto tek sad počela učiti, ali nema veze ipak sam happy. I sretna sam jer se sva ona sranja iz crne kronike ne događaju meni. I sretna sam jer imam super starce koji me razumiju i ne zanovijetaju. I sretna sam jer imam super prijatelje koji su uvijek tu kad ih zatrebam. I sretna sam jer za manje od tri mjeseca idem u Portugal, dvaput u šest mjeseci je bome razlog za biti sretan! I sretna sam jer sam našla nekog tko me voli takvu kakva jesam, kao što je sandra bullock u filmu 28 days rekla "someone who's gonna call me up on my birthday and say I'm glad you were born" ili tako nešto. I sretna sam što dolazi zima jer mi je već dosta svoje ljetne garderobe i idem slijedeći tjedan u graz u shopping i ove godine se veselim kapi, šalu i rukavicama.

Malo čitam Ratnika Svjetlosti od Coelha:

Idem još malo učiti (da oborim osobni rekord) pa na kavu. Beijos od dee dee

Nadrkana sam i želim napismeno staviti što me sve živcira:

* ljudi koji sretnu nekog na cesti pa se pozicioniraju posred puta i laju li ga laju. Pošto su ulice u ovom gradu preuske ne možeš ih zaobići pa tek glasnim puhanjem ih možeš natjerat da se razmaknu da prođeš i onda se prave kao da ti čine uslugu

*roleri na jarunu koji se rolaju na cesti. Nemam ništa protiv rolanja, štoviše podržavam svaki oblik fizičke aktivnosti, i svjesna sam da na dijelu jaruna nemaju druge opcije nego voziti se po cesti. ali jebemumater normalna osoba kad čuje auto iza sebe se pomakne u stranu. a neee, ne i oni! Halooo ljudi, auto je jače od vas i cesta je rađena za njega! Ne tražim puno nego samo da se, kao i pješaci, držite ruba. Vozim se jedan dan po jarunu i neka debela krmača, utegnuta u bicke i topić se ležerno rola ispred mene, a ne mogu je zaobići jer ima auta u drugom smjeru. Vozim se iza nje i debela se ne želi maknuti. Sjela sam na trubu, mislim da me cijelo jezero čulo. Onda se ona okrenula (a to traje jer ima vrat kao sova) i kad je vidjela da gazim na gas je frknula. Marš u k, trebala sam te pogaziti!

*prodavačice u finijim dućanima koje te gledaju kao da su naspram tebe elita s 5th avenue. Halooo nisi vlasnica dućana, radiš za minimalac isto kao i ljubazna teta u konzumu! A ja, za razliku od tebe, imam novaca da platim artikle koje prodaješ!

*konobari kojima je teško doći do stola i poslužiti gosta. Budalo to ti je posao!

*svi Hrvati koji se prave da su najpametnija nacija na svijetu i svi drugi trebaju biti zahvalni što imaju tu čast da dijele planet s nama. I seru o zemljama u kojima nikad nisu bili i ne shvaćaju da prihvaćaju glupe stereotipe. I pizde što nekakvi amerikanci ne znaju gdje je Hrvatska. Sjećam se, na zadnjem svjetskom prvenstvu u nogometu, igrali smo protiv Ekvadora. Samo se o tome pričalo tjednima. I onda je na tv-u bio prilog, išli su po gradu i pitali ljude gdje je Ekvador. Ne treba spominjati, nitko nije pojma imao! I onda su na kraju ulovili jednu mladu damu koja je uvrijeđeno izjavila "šta me to pitate, pa naravno da znam, nisam glupa! U Africi!". Ili ona biserka u milijunašu koja ne zna s kim Hrvatska graniči. I zašto bi onda jedan amerikanac morao znati gdje smo mi na karti?

*ima toga još al sad nemam vremena. Uf al dobro sam se ispuhala. dee dee

Lijepo je vrijeme vani, idem na kavu prije nego što počne kiša ili snijeg, ništa me više ne čudi. Gledala sam big brother sinoć, veliko iznenađenje što je egle ispala, tko bi ju uopće htio gledati kad samo šuti? Ona psihologinja je pričala kako origigi ameri gledaju taj show i iako ništa ne razumiju egle im je najdraža, pa kako neće biti kad samo šuti, a šutnja je ista na svim jezicima, zar ne? Ta psihologinja je, uz voditeljicu, najdosadniji dio showa, svaki put kad bi puretinu išli upitat nešto ja sam to iskoristila da odem na wc ili obavim telefonski razgovor. Ako će raditi i slijedeće izdanje, i bude za vrijeme mog rođendana, prijavit ću se samo da mi sponzori daju auto pa ću se dobrovoljno udaljiti iz kuće.

Čitala sam malo blogove uz jutarnju nesicu. Ima fakat zanimljivih stvari, ali svako malo sam naišla na ovakav tip posta: dosta mi je, izbrisat ću sve postove; prestat ću pisati blog ... pa onda dolje u komentarima njihovi fanovi ih odgovaraju od toga. arrrghh izbriši jebate, who cares? U svakodnevnim međuljudskim odnosima ne dobivaš dovoljno pažnje pa tražiš odobravanje od virtualnih čitatelja? Get a life! To su oni ljudi koji suzama i scenama privlače pažnju na sebe, poznam neke takve, i najbolje ih je ignorirati. Zato ostavljam komentar samo kad mi se neki post svidi ili pak ako me grozno iživcira.

Idem se sad spremiti da ne kasnim na kavu. Ajoj popodne stvarno moram učiti. dee dee