Homoseksualna strahovlada
O gaysramoti i popratnom
Mladen Schwartz
[Govor na Hrvatskom Krugovalu Toronto, 19. lipnja 2011]
Hrvatska braćo i sestre!
Hrvatski narode, gdje god živio!
Već deset-petnaest dana homoseksualci su u Hrvatskoj zaveli pravu strahovladu i usto su glavna tema. Nakon generala Mladića i pape Benedikta. Općilima je svejedno, samo da zaluđuju narod, dobrom ili zlom, lažima ili lažno prikazanim istinama. Koliko nas toga još čeka?!
Jedanaesti lipnja, Split: stotinjak ili nešto više homoseksualaca, rodom ili „izborom“, pravih ili lažnih, političkih, provocira splitskim ulicama uz blagoslov i simpatije režima, te uz izobilnu uporabu represivnog aparata. Policija stvara opsadno stanje, ometa građane u normalnom prolasku gradskim ulicama, uhićuje bez obrazloženja našu mladu heroinu Kristinu Čurković, koja se proslavila isticanjem hrvatskoga stijega na mjesto euro-krpetine na pročelju splitske Banovine. Deset tisuća zdravih Splićana dočekuje tu šačicu uzvicima prosvjeda uz pokoji bačeni predmet. Bravo Splićani! Samo ne pokleknite i nemojte se ispričavati, ako vas i u zatvor trpaju. To nije vaš stil, to ne smije biti hrvatski stil! Dakako, tu je rezultat: stotinu i više privedenih, uhićenih, svakoga dana sve ih je više, optužnice za pomodni „zločin iz mržnje“, koji može donijeti višegodišnju robiju. Nema više djetinjastog, dobrućudnog „remećenja javnog reda i mira“!
Osamnaesti lipnja, Zagreb: nakon što je lijevo-liberalni politikantski tandem Pusić-Čačić pozvao čitav narod (ili, njihovim perverznim žargonom, „društvo građanki i građana“) u homoseksualnu povorku u povodu desetoga rođendana zagrebačkih homo-divljanja, režim obećao čvrstu podporu, a redarstvo najavilo nemilosrdne uhitbe i zbog najmanjeg incidenta, već deseti dakle put prodefilirali su Zagrebom protuhrvatski ljevičari koji se kite homoseksualnim krepostima. Moglo ih je ovoga puta, uinat splitskom otporu, biti i preko tisuće; režimski homo-mediji govore o čak 4 tisuće. A murje se sjatilo skoro dvije tisuće. Valjda više nego za osiguranje Busha i Pape. Samo za lov na generala Koradea više ih je pokrenuto. A jučer u Zagrebu dakle: na jednog pederasta pola policajca, možda i cio. Tako da znamo što nas čeka. I trebalo je vidjeti kako su redarstvenici divljački, histerično, tjerali hrvatske ljude, takozvane građane, s Jelačićeva trga kada se približila kolona sramote! Tako se nisu ponašali ni Titovi milicioneri, barem ne u razmjerno banalnim situacijama. Bez razloga uhićen je i satima u pritvoru držan niz ljudi, nacionalista, pravaša. Možda su nešto prošaptali u znak prkosa. Policajci su im otimali hrvatske zastave (jer, europske i homoseksualne bile su na dnevnom redu, a prošla bi zacijelo i koja jugoslavenska!), otimali i transparente s najmiroljubivijim porukama. Nastavi li se ispiranje mozga, slijedeće godine u homo-povorci bit će barem pola Zagreba! Pod milozvučnim imenom LGBTIQ (kratica za njihove perverzije koju ovdje ne kanim dešifrirati) najavili su rat protivnicima svih tih nastranosti, ali, što je i puno važnije te razotkriva njihovu zbiljsku jugo-antifašističku političku ulogu, najavili su i rat šovinizmu i nacionalizmu, rasizmu i, naravno, fašizmu. Što će u prijevodu reći: zdravoj nacionalnoj desno-konzervativnoj Državi Hrvatskoj!
Scenarij je viđen, isti. Pervertiti provociraju, točnije, njihovo političko krilo, njihov agit-prop; establishment se zdušno stavlja na njihovu stranu, a zdrave reakcije prikazuju se perverznima, osuđuju se, izvrgavaju zgražanju, moralnoj osudi, ali i pravnim sankcijama. Nije to dakle više ono nedužno „remećenje javnog reda i mira“, to je zločin za višegodišnju robiju, to je taj spomenuti „zločin iz mržnje“, opasni, iz zapadnog svijeta dekadencije uveženi paragraf u sklopu projekta emocionalne inkvizicije (totalitarnog progona naših osjećaja), koji će nam još puno glavobolje priskrbiti. Ali već i sam takozvani „govor mržnje“ (politička nekorektnost) na mala se vrata ušuljava kao „zločin mržnje“! Iz juge nam predobro znani „verbalni delikt“. Cijela inscenacija i služi izazivanju reakcija kako bi se porazilo ognjištare, konzervativce, fašiste, desničare, Hrvate.
Što su to, koji su stvarni prijestup počinili oni koji ne žele u svom gradu trpjeti ovako drske izazove? Jesu li bili nasilni? Jesu li nekoga pretukli, nedajbože ubili? Ma kakvi! Tek su tu i tamo doviknuli kakvu poruku neprihvaćanja, možda bacili koju ispražnjenu kutiju cigareta na nastrane drznike. Jedan je bedasti liberalni mozgović, profesor Kukoč, dobio nešto tvrđe u glavu i to je sve, a eto smjesta uhitbe desetaka, preko 100 ljudi, dočim se nekomu smiješi i višegodišnja robija.
Kažu: homofobija. To bi bio strah od homoseksualaca. Tako se riječima opako manipulira. Nitko se ne boji pederasta, ali ne želimo da nam vrijeđaju moralne osjećaje, da nam zavode mladež, da nam se izruguju, da nas obasipaju dekadencijom, da nam ta mala manjina (koju se manipulativno danomice uvećava) terorizira narod, da nam, u sklopu jedinstvene Antihrvatske fronte, ruše i ove ostatke ostataka državne samosvojnosti i narodnog dostojanstva. Naglavce izokrenuti sustav vrednota u normalnima vidi pervertite i zločince, a šačica nastranih predstavlja normu, mjerilo, vlast. Živimo pod homoseksualnom diktaturom, tiranijom, despocijom, a redarstvo, izvorno zamišljeno kao zaštita građana, stavilo se u njihovu službu. Sjećamo se još onog mladića pravaša kojemu su policajci na zagrebačkom Jelačićevu trgu pred godinu-dvije, srušenom na zemlju, doslovce i nemilice čižmama razbijali glavu, ne obazirući se na mladićeve vapaje i zapomaganje. Zamislimo što bi se dogodilo, s Hrvatskom, da je policija tako „cipelarila“ nekoga gay-provokatora!
Homoseksualna diktatura tutnja iz svih rodova oružja: veleizdajnička klika, u sprezi sa svojim inozemnim gazdama, špijunski mediji u tuđinskoj službi, instrumentalizirana policija, nahuškana ulica, izrođena kozmopolitska inteligencija, i skoro nitko i ne pisne protiv te monstruozne udružene kampanje smrti. Popularni predsjednik svih hrvatskih židova, Srba i homoseksualaca, maestro Josipović, dan za danom po nalogu se zgraža nad normalnim reakcijama na homo-skandale, prijeti se, najavljuje pojačanu represiju, prima neku nizozemsku babu udanu za Srbina, koja se predstavlja kao ambasadorica Nizozemske u Zagrebu te i ona divlja, najavljuje sankcije, za što bi u zdravoj državi kao persona non grata u najkraćem roku bila protjerana preko granice. Ali to je njezina država, država dekadentne, kaotične, anacionalne, narkomanske, homoseksualne Nizozemske, koja je kriva za srebrenički zločin, a Hrvatskoj moralizira i prijeti i vrijeđa ju i ponižava, dočim je nominalni predsjednik u Zagrebu tek njezina marioneta, njezina i njoj sličnih spodoba mraka. Samo mu valja preporučiti, kao velikom poborniku homo-brakova, neka i u tomu prednjači, neka se oženi svojim blizancem Mesićem (ako im babe daju rastavu).
Homoseksualnost se povijesno, i sve do danas, različito tumačila: kao grijeh, ćudoredni prekršaj, nastranost, bolest, izbor, alternativni životni stil i što li već sve. U ovom času, onako kako nastupa, moramo ju shvatiti kao političku subverziju, koja mobilizira i mase heteroseksualnih simpatizera, s ciljem širenja anomije i dekadencije, mekšanja nacionalne substancije, sloma vrednota te posvemašnje duhovne propasti. Prvoborci homoseksualne revolucije prikazuju se, i njihovi ih prijatelji prikazuju kao mlade, pristojne, pametne i civilizirane; oni koji im se pokušavaju oduprijeti, naravno, dobivaju epitete primitivaca, divljaka i nasilnika, zadrtih mrzitelja obuzetih zastarjelim i besmislenim predrasudama, jednom riječju – fašista. Pa naravno da su ratnici specijalnog rata pristojni, mekani, pogotovu ako su doista homoseksualci. Ne očekujemo valjda da će uokolo šetati zakrvavljenih očiju, s nožem u zubima! To je sve stvar manipulacije i propagande. Razumljivo je da subverzija nastupa naizgled pitomo: pokušava si priskrbiti imunitet na kritike i otpore. Oni su borci za homoljudska prava, koja im „konzerve“ uskraćuju. Ali kakva su to prava? Imaju ih sva, osim da se, takvi kakvi jesu, rađaju i množe, i da kao manjina i doslovce uzurpiraju političku vlast. Homoseksualci se u našem kulturnom krugu kazneno više ne progone. Trpi se njihova nastranost, pa i ako izlazi na ulicu, ako postaje militantni pokret u koaliciji s drugim strujama Antihrvatske fronte. Jer, nimalo ne čudi da rame uz rame s agresivnim bojovnim pederastima stupaju i feministi i anarhisti, postpartizani i neotitovci, jugorestauracija i osobito dobrodošli, srdačno pozdravljeni gosti iz bratske susjedne Srbije. Sve su to saveznici vladajuće klike, i ona ih nježno grli.
Homoseksualno divljanje po hrvatskim gradovima, uveženo s neprijateljskoga nam Zapada, iz homo-Europe i judeo-Amerike, i u uvjetima posvemašnjeg linjanja hrvatskog identiteta i suvereniteta tolerirano do te mjere da postane moćna, nedodirljiva snaga iznad same države – nije ništa drugo doli instrument specijalnog rata protiv Hrvatske, da ju se dotuče za vječnost. Ne zastrašuju homoseksualne sklonosti; u svakom vremenu i narodu moglo je biti 1-2 ili nešto više postotaka homofilnoga pučanstva. Mnogi velikani ljudskoga roda bili su opterećeni tom sklonošću. Riječ je samo o tomu da se ona drži pod nadzorom, da joj se odupiremo, napokon i navlastito, da ju ne pretvaramo u politički program rušenja Države i uništenja Naroda. Zastrašuje nešto drugo: da se hrvatski duh vremena ne zgraža nad homo-paraderima, nego nad reakcijama koje ih prate. Zastrašuje, osupnjuje, možda i obeshrabruje, osim toga, i konformistička samorazumljivost kojom svi segmenti hrvatskoga nacionalnog korpusa dočekuju te svinjarije, i prihvaćaju inverznu etiku i logiku koja ih prikazuje benignim, normalnim, korisnim i dobrodošlim.
Nadolazi vrijeme muževno i strogo. Bliži se čas kada će sve to čeličnom metlom trebati pomesti s lica Zemlje. Ne, ne mislim na uboge pervertite gdje ih doista ima, mislim na njihovu politizaciju, organizaciju, instrumentalizaciju. Na njihovu koaliciju s ostalim snagama Antihrvatske. Na njihovu kolaboraciju s unutarnjim i vanjskim neprijateljem u ulozi korisnih idiota i trojanskih magaraca.
Pobijedit ćemo, ali samo ako nam uspije obnoviti Državu, a Narod uzdignuti na višu razinu Bitka.
Za Dom Spremni!
