Post-haaška Hrvatska
Mladen Schwartz
Hrvatska braćo i sestre!
Hrvatski narode u gradu Torontu, u Domovini i gdje god te ima!
Tjedan dana dijeli nas od skandalozne, zlikovačke presude te velikih prosvjeda što su uslijedili. Predvodnici otpora tih dana, Trusić, Vekić i Sačić, a potom i trenutačni čelnik Hrvatske stranke prava, formulirali su nekoliko točaka kojih su ozbiljenje ultimativno zatražili od hrvatskih vlasti. Navodim ove najbitnije: prestanak progona hrvatskih branitelja, oslobađanje svih naših ratnika u hrvatskim kazamatima, poništenje abolicije i sudski progon srpskih zločinaca, prekid suradnje s Haaškim tribunalom, odgoda pregovora s Eunijom...
Režim reagira u neprilici. Obećaje kako će poduzeti nekakvu diplomatsku ofenzivu (kako to niste do sada?!), mobilizirati još bolje odvjetnike (kao da su odvjetnici krivi!), još sposobnije „stručnjake“, osobito one inozemne i međunarodne, pa i olimpijske športaše (sic!), pa će iskoristiti neku studiju Akademije pravnih znanosti Željka Horvatića, onda će se ponovno natjecati da zagrebačka Vlada postane amicus, amica curiae, prijateljica dakle neprijateljskoga suda, iako je to već jednom propalo, a nije niti posve jasno čemu bi uopće imalo služiti. Napokon, crna kraljica Jaca najavljuje Ustavni zakon o braniteljima, kao da ga nije mogla donijeti i prije, i kao da će on zapriječiti daljnji progon hrvatskih ratnika. Ma ne radi se o papirima, radi se o politici! A politika, ista politika, nastavlja se i dalje! Ili će netko doista ozbiljno vjerovati da su te najave iskrene, da bi njihova provedba uopće išta mogla mijenjati tek od sada, a oni isti veleizdajnički politikanti koji su lovili i ulovili generala Gotovinu i s razlogom strjepili od njegova oslobođenja – da će ti isti najednoć započeti raditi na oslobađajućoj presudi prizivne instance! Predizborni trikovi i blefovi i laži na tekućoj vrpci!
Tko hoće, neka vjeruje. Tko želi biti prevaren, neka bude. Činjenice govore drugačije. Slijedi novi progon hrvatskih branitelja na svim razinama. Haaške žrtve mogli bi postati i Tuđmanovi ministri Ivan Vekić i Jure Radić, pa Miroslav Tuđman, Markica Rebić, pa general Rojs i drugi generali sudionici veličanstvene akcije Maestral, kojom je mogla biti oslobođena čitava naša Bosna i Hercegovina: Ademi, Sopta, Krstičević (ništa mu dakle nije pomoglo što se priklonio svojemu nasilnom umirovitelju Mesiću), onda Filipović, Jelić, Glasnović, a spominje se i ubijeni general Korade. Junačku vukovarsku doktoricu Bosanac i nadalje se, na zapovjed Beograda, sukladno tajnim sporazumima Hrvatske sa Srbijom (ili, bolje reći, obratno), o kojima sam već govorio, redovito povlači po obavijesnim razgovorima, a i veliki broj branitelja ovih dana prolazi istu torturu, i očekuju se nove masovne uhitbe, navlastito temeljem Haaškoga privremenog pravorijeka, te tvrdnji i formulacija iz presude sudca Orieja. I tako se još jednom potvrđuje moja prastara teza o tomu da će Mesićeva takozvana „individualizacija krivnje“ uroditi stvarnom kolektivizacijom krivnje hrvatskoga naroda i države, ove, prošle i svake, koliko god da to formalno i ritualno poricali njezini promicatelji iznutra i izvana. I da se rečeno makar i simbolično podcrta, baš su ovi dani odabrani za umirovljenje još šestorice hrvatskih ratnih generala.
Jedna je zanimljiva posljedica Haaškoga skandala da su se neki sada, s preko desetljeća zakašnjenja, sjetili neslavne, uistinu veleizdajničke uloge bivšega predsjednika Mesića s dilanjem transkripata. Mesić, koji se nakon slegnuća situacije vratio sa svojih mešetarenja u dalekoj nam Kini, sada po običaju laže li laže, poriče svoju ulogu u odavanju državnih tajni za potrebe Haaga, prebacuje krivnju danas na Karamarka (koji je izmišljotine svojega negdašnjeg pajde Mesića uvjerljivo odbacio), sutra na Tuđmana juniora, Šeksa i Jarnjaka. A Mesićevi transkripti (koje su pred kamerama doslovce raznosili, razvlačili strani, špijunski novinari), povijesna je činjenica, poslužili su jednako obrani Miloševića, kao i osudi Gotovine. Na sve to predsjednik Josipović uzvraća: nema problema, ako su transkripti autentični. Nema dakle problema odavati državne, vojne tajne, ako su istinite. Zavrijedio je skladajući pravnik, doktor Smrt, kako ga zove vaša sugrađanka u Torontu, Nobelovu nagradu za pravo, ali takve još nema.
Pustimo tu kronologiju užasa, znamo da će se nastaviti, ne će nam pobjeći. Ionako se stvar ponovno potrošila, ishlapila. Umjesto za danas najavljenoga veleskupa na splitskoj Rivi, tamo sada prebrojavaju rane turiste, da nas valjda njihov bogečki konzum spasi od bankrota. Ta dolazi turistička sezona, pred pseudouskrsnim zečevima ustuknuli su, skupa s uskrslim Kristom, i pobjednički generali.
Kako god se dovijali vlast i oporba i nespretni, preuranjeni revolucionari: kvalifikacija „udruženoga zločinačkog pothvata – UZP“ ostat će. Kazne će ostati, možda budu neznatno snižene. A u Srbiji, kojoj je Haaški skandal dao vjetra u leđa, dolazi uskoro na vlast Toma „Grobar“ Nikolić, vraća se iz Haaga Šešelj, a Hrvatska se razoružava, osim kao pomoćna trupa judeo-američkog imperijalizma u Afganistanu i Iraku.
Ipak još koje slovo utjehe i nade u spas. Reakcija je na Haag bila kratkoga daha, jer niti na etabliranoj desnici nema Vođe, jedinstva, velikih ciljeva, osim ovih trenutačnih, od kojih se apsurdno očekuje da ih ostvari upravo – neprijateljska garnitura na vlasti. Svejedno, stvari se gibaju, a naskoro će kucnuti čas! Sveti čas nacionalno-državne slobode! Treba ga znati ugledati te izrabiti, a to je dano u dio najzdravijim snagama, elitnim, hijerarhijski ustrojenim. One ne spavaju, ali se i ne istrčavaju. One se pripravljaju na odlučni boj. To znači, kako sam već opetovano poručivao, biti ni pesimist, niti pak neutemeljeno biti optimist, to znači biti aktivist, action directe kada joj sazrije vrijeme, a sazrijet će, bez imalo dvojbe!
Ova vlast mora past! Ali do tada mi moramo oformiti alternativu. Radimo na tome.
Ovom narodu treba procesa ozdravljenja, jer su ga kontinuirana, sukcesivna ropstva do srži obolila. Treba doći trenutak da se digne glava, da se podignemo s koljena, iz ovoga pužećeg i gmižućeg stava! Trenutak ponosa, časti i slave! Za to se hoće vlade koju ovaj narod u svojemu sadašnjemu stanju ne će i ne može izabrati, jer mu nije ni dana na izbor, i jer ju ne umije prepoznati. Kada jednoga skorog dana ta vlada zavlada, prva će joj zadaća biti obnova hrvatske duše. I počam od zdrave nacionalne jezgre, ona će u konačnom broju koraka obnoviti i čitavu narodnu substanciju, te od zavedenog, zaluđenog naroda po sebi konačno istesati ponosnu i samosvijesnu naciju za sebe. I ponavljam što sam već ovdje govorio: ne bira narod vladu, nego zdrava vlada bira, stvara novi narod. Inače nam spasa nema, neka se nitko u tome ne vara!
Čestit budi kršćanski blagdan Uskrsa svim hrvatskim kršćanima: katolicima, pravoslavcima i protestantima. Da nikada više vjere i religije, denominacije i konfesije, ne dijele hrvatski narod, da se ne stvaraju nego da nestaju umjetni, vjerski narodi, po neprijatelju izmišljeni kako bi se ponizio, smanjio, uništio narod Hrvata! Osobite čestitke onome što je još preostalo, što je još neporaženo od naše zdrave pobjedničke vojske, od njezinih ratnika i vojvoda, jer dan se odlučne bitke bliži. Sretan vam svima Uskrs – a hrvatskoj braći grčkoga zakona: Hristos vaskrese – Vaistinu vaskrese!
Pod okriljem uskrsloga Boga, kako nas to Kršćanstvo uvjerava, uvijek za sveti nam Dom nepokolebivo spremni, uvijek svjesni da se sveti rat, nacionalni džihad, nastavlja svim primjerenim sredstvima, kročimo dalje
Naprijed u boj!
