Sada je sasvim jasno da Hrvatska korača u susret potpunom uništenju: Sovjetska Europa ili Hrvatska? Hrvatska!
Na djelu svi dvije koncepcije: njemačka "Europska konfederacija" ili britanski imperijalizam s idejom centralističke federacije
Sve ono o čemu sam prorokovao u svojim analizama, člancima i knjigama, (već u knjizi "Povijest hrvatskih neprijatelja", Zagreb, 2002.) danas se ostvaruje do u detalje, jer je tome tako moralo biti, kao nužna posljedica kolonijalne ideologije i politike Britanije. A kako izgledaju detalji sofisticirane otimačine hrvatskog teritorija i slobode - sve je to u svojoj knjizi "EU? - Ne, Hvala!" - Zašto sam PROTIV ulaska Hrvatske u EU dokumentirano objasnio i dokazao gosp. Marjan Bošnjak, koji je ujedno savršeno precizno dopunio i moje dosadašnje dokumentirano pisanje o temi Hrvatske i njezinih neprijatelja. (Kao da me upitao - a nije). Njegova knjiga je napisana tako iscrpno dobro, da ne postoji nitko tko bi mogao osporiti točnost podataka i razložnost argumentacije.
Žrvanj koji melje male narode
U 29 poglavlja Bošnjak je izložio podatke iz kojih se jasno vidi da je Europska unija žrvanj koji melje male narode i ne poštuje ni nacionalno pravo, ni nacionalno vlasništvo, ni kulturne identitete: Haaški sud i razne europske komisije ne priznaju niti hrvatski jezik, već nekakav velikosrpski hibrid srpsko-hrvatsko-bošnjačkog jezika, što je izrijekom dokazano. Unatoč činjenici da je hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica dobila međunarodno priznanje hrvatskoga jezika i njegov službeni međunarodni kod. U tridesetom poglavlju autor je dao sugestiju plana uspostave zaštite i obnove države.
Iz knjige se vidi da je strateški politički euro-model poništavanja ustavne, saborske i zakonodavne vlasti država-nacija - koji se posebnom snagom sručio na Hrvatsku - ujedno i model otimačine teritorija i prirodnoga bogatstva koji je usmjeren protiv svih malih naroda, dok istodobno veliki narodi iz viših središta moći, strategijom velike prijevare, "velikom partijom političkog šaha", bivaju izigrani na mnoge druge načine. Bošnjak knjigom dokazuje da tzv. "Europa regija" svojim ideološkim modelom jeftinih kupovanja nekretnina, banaka i nacionalnih resursa, te stvaranjem paralelnih regionalnih vlasti (koje spajajući se s regijama drugih država ne poštuju hrvatski državni suverenitet ni saborsku vlast), postaje subverzivna Europa koja otima osobno i narodno vlasništvo i poništava postojanje nacije.
U završnici takve politike postaje idejno jasno da će, nakon što će britanskom politikom biti prevareni i svi suigrači srednje kategorije (Italija, Njemačka, Francuska i Španjolska itd.), vlast nad Europom i svijetom biti predana najmoćnijoj sili - engleskom govornom području, tj. Britaniji i Americi (to se već vrlo jasno vidi). Tako EU postaje prijelazni oblik prema svjetskoj državi regija, s uništenim identitetima opljačkanih nacija. No, krenimo redom, ističući najvažnije činjenice.
Europska unija - manipulacija i prijevara
Kao prvo treba podsjetiti da je Europska unija nastala iz Europske Ekonomske Zajednice koja kreće šezdesetih godina i širi se na sve veći broj članica. Planovi za stvaranje Europske unije razvijali su se iz dva izvora: jednu koncepciju Europe imali su britanski imperijalisti na prijelazu XIX. u XX. stoljeće, okupljeni oko lorda Alfreda Milnera i Cecila Rhodesa, a druga grana ideje razvila se iz ideje "Paneuropskog pokreta" grofa Richarda Nikolausa Coudenove-Kalergija (1894.-1972.), koji svoju ideju počinje razvijati i plasirati od godine 1922., što je lijepo objasnio u svojoj brošurici pod naslovom "Stižu li nam Sjedinjene Države Europe?" ("Kommen die Vereinigten Staaten von Europa?") koju je objavio u Švicarskoj, u rujnu 1938., uoči II. svjetskog rata. Ideje Coudenove-Kalergija uključivale su STVARANJE JEDNE EUROPSKE NACIJE (str. 5. njegove brošure) i Europu je, dakle, motrio kao područje ujedinjenih regija koje više nisu - nekadašnje nacije s vlastitim nacionalnim osjećajem! Njegova ideologija miješanja nacija vjerojatno je utemeljena i u činjenici da mu je otac bio Austrijanac, a majka je Japanka, kao i u neprepoznavanju originalne kvalitete europskih nacionalnih identiteta.
Konačno se na ideju Coudenove-Kalergija nakalemljuje i nacional-socijalizam, pa nam Marjan Bošnjak na stranicama 293.-301. dokumentirano dokazuje da su se sa svim istim idejama dali inspirirati i sami nacionalsocijalisti! Tako je npr. "…Hitlerov ministar financija Walther Funk javno 1940. g. zagovarao ideju "centralno europske unije" i "europskog ekonomskog područja" s "fiksnim valutama"…" (str. 294), Werner Daitz postao je direktor Europskoga ekonomskog planiranja sa sjedištem u Berlinu gdje je 31. svibnja 1940. dovršio planove za zajedničko europsko tržište, a na kraju priče 30. siječnja 1945. Joseph Goebbels "… je u nacističkom ideološkom časopisu Der Angriff svoj članak naslovljen riječima "Ako Njemačka izgubi rat" započeo riječima: "U godini 2000. Europa će biti ujedinjeni kontinent…"! (sic!, str. 298.). To im nije bilo jako teško za predvidjeti, jer su te ideje imale iste financijere i zato jer su suradnici nacionalsocijalista bili danas slavljeni službeni začetnici Europske unije Jean Monnet i Robert Schuman, kojima je sve oprošteno (str. 298-299), a Hitler je Njemačku uništio kao britanski agent koji provodi varijante istih ideja (Greg Hallett, "Hitler was a British Agent", objavljeno 2005.). Bitno je da su sve strane radili za istu ideju: za svjetsku državu pokorenih nacija!
Dakle, ideja britanske i njemačke Europe formalno se sastoji u razlici tko će nadzirati nacije Europe: Nijemci ili Englezi? Po Nijemcima i Ribbentropu već 1942. Ujedinjena Europa je trebala biti "Europska konfederacija", (Bošnjak, str. 297.), očito po uzoru na srednjovjekovnu Europu i Sveto Rimsko Carstvo, a britanski imperijalizam je progurao ideju centralističke federacije: Nijemci su Europljane željeli germanizirati, te bi s vremenom svi postali njemačke pokrajine, a Englezi ih žele rasno i nacionalno izmiješati pa je pod Churchillovim predsjedanjem 14. svibnja 1947. osnovan Ujedinjeni europski pokret, a 5. svibnja, 1949. u Londonu je potpisan Statut Vijeća Europe. (Vidi knjigu: "Tiranija i oligarhija", str. 24.).
Pedesetak godina kasnije priča glasi ovako: "…Želju da se Europsku uniju ustroji kao federalnu državu koja bi se sastojala od regija, u europskoj literaturi se zgodno objašnjava kao nužnu mjeru kako EU ne bi postala prevelika 'centralistička država'. Nakon što je teoretičar Denis de Rougemont upozoravao na opasnost i neodrživost prevelikih centralističkih država, europski su stratezi uglavnom prihvatili njegovu tezu o federalnoj uniji i zaključili da se europska federacija i europske regije mogu razvijati samo zajedno, u međusobnoj ovisnosti…" (str. 272.) Kako Bošnjak primjećuje, to bi bilo simpatično, kada već ne bi postojale države nacije sa svojim ustrojem. Ali taj se ustroj razara: nameće se imperijalna država sa robljem bez nacionalnosti. U ime nove europske nacionalnosti!
Ustav bez suglasnosti nacija
U stvaranju nove europske nacije i države glavni problem koji je nastao bio je - Ustav. Budući da je Ustav bez imena Božjega odbijen na nekoliko referenduma, euro-političari su istu stvar podvalili u obliku "Lisabonskog ugovora", koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009. suglasnošću državnih parlamenata, koji za Ugovore ne pitaju narode. Barem ne sve: Irci su u početku odbili, a onda se nižu reprize referenduma, sve dok se ne nametne željeni rezultat!
"Po Lisabonskom ugovoru… Europska unija poprima elemente federalne države u kojoj članice gube važne dijelove svog državnog suvereniteta i, u političkom smislu, postaju neka vrsta autonomne pokrajine, unutar nove europske mega-države…" (str. 15.). Problem se za Hrvatsku sastoji u tome što Hrvatska po člancima 61 i 69 više ne odlučuje o pravu useljenika na naseljavanje i zadržavanje u nacionalnom prostoru: mogu doći svi koji to žele i svi oni nakon 5 godina boravka dobivaju pravo na hrvatsko državljanstvo i nitko im ga ne može uskratiti, jer je nadvlada EU tako odredila!
Nekretnine u Hrvatskoj stranci od sada kupuju bez zapreka, (osim, u praksi, ako se ne radi o Hrvatu povratniku iz inozemstva!) a to je već sada došlo dotle da su stranci do konca 2008. u Hrvatskoj posjedovali 80.000 nekretnina: Od 180.000 vikendica 80.000 je već 2008. bilo u posjedu stranaca! A hotelima i spomenicima kulture poput Dubrovnika, da i ne govorimo! Sve hrvatske banke su u ime privatizacije pale u ruke stranaca, po želji Europe: kada su od Italije iz EU-a zatražili da proda svoje banke - ona je to odbila, jer je bankarstvo stanje održanja državnog suvereniteta!
Vlada RH gubi nazor nad prostorom i kroz djelovanje regionalnih paravlasti, koje bez da pitaju vladu, samostalno razvijaju odnose s državama i regijama s kojima to žele. Tako su npr "…Europski parlament (odluka 1982./2006./EC) i Vijeće Europe 5. srpnja 2006. osnovali novo tijelo nazvano Europski zbor teritorijalne suradnje kojem je glavna zadaća poticati uspostavu i upravljanje prekograničnim regijama te njihovo oblikovanje u pravna tijela. To je potvrdila i europska povjerenica za regionalnu politiku Danuta Hubner koja je izjavila: "EGTC je radikalan korak naprijed u implementaciji prekogranične suradnje. Nudi regionalnim i lokalnim vlastima mogućnost da uspostave prekogranično tijelo s legalnim statusom."…" (Bošnjak, str. 274.). Tako uz dosadašnji ustroj države dobivamo paralelni ustroj paradržave.
Jakovčiću su bliži Talijani od Hrvata
Kako to kod nas izgleda u praksi? "…Još prije uspostave Jadranske euroregije, Ivan Jakovčić je u Bruxellesu 23. lipnja 2005. otvorio zasebni Ured Istarske županije i to u zgradi talijanske regije Friulli Venezia - Giulia. U Bruxellesu postoji i zgrada hrvatskog veleposlanstva, ali Jakovčiću je izgleda najviše odgovarala zajednička lokacija s talijanskim predstavništvom…" (str. 278.). Jakovčićevi protalijanski politički stavovi otprije su nam poznati, pa se ničemu ne trebamo čuditi. No, za nas to znači da regionalizam otvara prostor za iredentizam i separatizam nacionalnih manjina, čiji su projekti obilno potpomagani novcima suparničke države, koja na hrvatskoj obali ima sve više talijanskih radio postaja i sve više ekonomskog vlasništva nad hrvatskim nekretninama: ako se to dopusti, uskoro će kupljeni teritorij i većinsko stanovništvo na njemu uništiti identitet Hrvatske. Talijanska djeca već sada imaju talijanske škole. K tome, "…prvi pogled na granice Jadranske regije navodi na neizbježan zaključak da se podudaraju s nekadašnjim granicama Mletačke Republike, iz vremena kada je Venecija pod okupacijom držala veće dijelove hrvatskog Jadrana…" (str. 277.).
No, to nije sve: izgleda da je Italija dobila zeleno svjetlo da se na hrvatskom prostoru širi paralelno sa Srbijom: Italija ulazi na more, u gradove i na kopno, a velikosrpstvo se širi "regionalnom suradnjom" preko Bosne i istočne Slavonije. Usred Hrvatske djeca imaju pravo na srpsko školstvo po srpskim školskim programima koji veličaju ideologa velikosrpstva - Vuka Karadžića. To uključuje četničku indoktrinaciju i falsifikate o hrvatskoj povijesti, koji u najboljem slučaju otvaraju prostor za konflikt. A u najgorem slučaju omogućuju potiskivanje Hrvata sa vlastitih prostora, kao što se to već dogodilo u Srijemu i Bosni!
Misle da obeshrabreni Hrvati ne će izići na izbore protiv EU-a
U trenutku kada smo dobili Hrvatsku sile zla stvorile su uvjete da ju izgubimo. Neprijatelj računa s time da obeshrabreni Hrvati ne će izići na izbore protiv EU-a: učinimo sve što je u našoj moći da izglasujemo samostalnu Hrvatsku. Ne obranimo li neovisnost - Hrvatske ne će biti nikada više. Pred vratima su nam milijuni stranaca koji imaju gotove kolonijalističke planove za naseljavanje: već je odobren plan za naseljavanje preko pet milijuna stranaca u Dalmaciji! Pripremljeni su cijeli projekti izgradnje novih mjesta, infrastruktura i razvitka gradova, preko potreba hrvatskog stanovništva. (Bošnjak, 233.!) Ostali razvoj događaja nije teško predvidjeti.
Na internetu sam našao dobar komentar stanja gđe Zrinke Milas koji sažima cijelu priču: «…Država putem koncesija nekim povlaštenim osobama može dati pravo korištenja teritorija ili mora ili nekretnina na određeno vrijeme. Međutim, međunarodno pravo, pa tako i svi ugovori međunarodnopravnog karaktera iznad su zakona države. Tako ulaskom u EU, država gubi pravo odlučivanja o tome tko će koristiti more ili ne, jer ulaskom u EU "pravni akt i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije" (članak 145. Ustava RH). Prevedeno to znači: ulaziš li u Europi, ti više nemaš pravo odlučivanja, nego EU, a nova vlada će ti biti Europska komisija, a nju ne možeš birati, tj. skinuti. Birati možeš samo zastupnike u Europskom parlamentu, a oni ne smiju predlagati zakone, nego samo ih odobriti ili dati veto, što se gotovo ne koristi. A pitam se kako bi tvoj glas prodirao kada predstavljaš 0,5 posto tog saveza. Ako nisi znao, narodi koji žive unutar EU-a žele izaći iz njega van, jer im je standard užasno pao. Novac ide velikim korporacijama, a ne ljudima. Zbog toga su i diljem EU demonstracije.
EU, međutim, nema pravni legitimitet, jer jedna država, pa tako i jedna naddržava poput EU smije derivirati samo pravo iz volje naroda, a jedan europski narod ne postoji, iako to pokušavaju silom nametnuti. Njihovi zakoni su nametnuti mimo volje naroda... i zbog toga oni ljudima unutar EU-a ne dozvoljavaju da se izjašnjavaju. Znaju da su neligitimni i boje se naroda i zbog toga su ponovno uveli smrtnu kaznu u slučaju nemira, ustanka, rata i neposredne ratne opasnosti. Oni još ne primjenjuju silu, jer još nisu svi europski narodi ušli u to.
Oni Bankari žele sve narode pomiješati, pa namjerno dozvoljavaju emigrantima da uđu u države EU-a, iako u vlastitim državama nema dovoljno radnih mjesta. Vidi: nedavni poziv Hrvata da idu u Njemačku. Na kraju će stvoriti umjetnu financijsku krizu povlačenjem iznosa novca u opticaju. Stvorit će rat među ljudima. Krivac će se tražiti u strancima i stanovnici ne će biti u stanju vidjeti tko je stvarni krivac iza tih insceniranih scenarija, a to su banke i velike korporacije koje pišu zakone, a Europski parlament ih samo smije odobriti. Rat između muslimana i kršćana im je krajnji cilj, što se i konstantno radi slanjem kršćana u rat protiv nepostojećeg neprijatelja u Iraku, Afganistanu, itd., a još uz to na tome dobro zarađuju. Vrlo dobra taktika!…» Samo Bog i naša odlučnost da sačuvamo slobodu mogu to spriječiti.
Emil Čić
Vijesti sa dna uzavrelog bosanskog lonca!
POVODOM SVE UČESTALIJIH PRIJETNJI I PRITISAKA NA ČLANOVE HRVATSKE STRANKE PRAVA BiH I NOVE ANTI-BOSANSKOHERCEGOVAČKE I ANTI-HRVATSKE KOALICIJE
U zadnje vrijeme, sveto Luciferovo trojstvo HDZ-A (BiH & HR), kao i dijelovi medjunarodne, u umaku od krvi masonirane, globalističke medjunarodne zajednice, izravni ili neizravni način, meni dobro poznatim medijskim manipulacijama, serviraju zaključak kako će nam tzv. Republika Srpska i Milorad Dodik dati „treći entitet“.
Turbo-četnik Milorad Dodik s HDZ-ovim slavoserbskim trkačima na kratke staze, Draganom Čovićem i Božom Ljubićem, otvoreno odvija i ponovno otvara još nezarasle ratne rane. Brzo smo zaboravili četničke i partizanske vampirske balove tijekom Drugog svjetskog rata,
a sad, čim shvatimo da su Srebrenica, Vukovar, Sarajevo, dio naše zajedničke balkanske nacionalističke histerije lakše ćemo primiti “zapadnoeuropske vrijednosti”.
Od tih “vrijednosti” koje nas čekaju u civiliziranoj Europi, jako mi, i da oprostite na izrazu, blago rečeno, idu na neku stvar ljevičarska i liberalno-demokratska potpora pederima i lezbijkama te njihovim „pravima“ da odgajaju našu djecu, genetski modificirana hrana i harač medjunarodnih financijskih institucija, u narodu poznatiji kao kamata i zelenaštvo.
Da bih se što lakše odrekao Srednje Bosne i Posavine te sjeo za pregovarački stol s četnicima, trebao bih shvatiti i opasnost od islamskog fundamentalizma. E, tu bih se složio s njima. Muslimani znaju biti jako gadni kada se naljute. Svojim očima sam gledao te islamske fundamentaliste kako goloruki jurišaju na četničke tenkove eda bi sačuvali svoje kuće, žene i djecu.
Koliko se sjećam, u ne tako dalekoj povijesti, a i u ovom Domovinskom ratu, ti su "opasni islamski fundametalisti“ u okviru elitnih hrvatskih postrojbi branili svetu rijeku Drinu i umirali s riječima na usnama ZA DOM SPREMNI!. Sanjali su oni, zajedno s nama katolicima, granice na Drini, no probudiše nas iz zajedničkog sna topovi Mate Bobana, a oči nam prekriše tijelima ubijenih zapovjednika HOS-a. Prekri nebo mrak krvavih crnih uniformi.
Dok hrvatski podanički mediji uglavnom skrivaju nova zbivanja u BiH, ili pak neka holivudska drolja dobije veću minutažu u udarnom terminu, HSP BiH i njihove obitelji trpe prve udarce HDZ BiH (oba su pala) i četničke koalicije. Metode su iste - glumci dobro poznati, a nove uloge još se dijele. Pitam se koliko još nisko možemo pasti.
Biti član bilo koje frakcije HSP-a ne znači automatski biti istinski pravaš. Pravaš će uvijek braniti Bosnu i Hercegovinu u svojim punim granicama - ni pedlja više ali ni milimetar manje. Pravaš nikad ne će okrenuti ledja svojim muslimanskim kameradima.
I neka se čuje i TEKBIR, i Allah'u ekber, jer ako Božji gnjev prolije vatru svoga oružja, milosti ne će biti.
Krunoslav Grubešić
www.wikileaks.hr
Osovina zla London, Tel Aviv i Washington
Interview s Dr. med. Dipl.-Psych. Benediktom Fringsom
Šime Tolić: Dobar dan gosp. Dr. Frings, vi ste poznati po tome da se zalažete za prava svih naroda i za opću pravednost. Molim da se predstavite hrvatskome narodu.
Dr. Frings: Dobar dan. Ja sam Dr. Benedikt Frings, liječnik psihijatar i psihoterapeut iz Kölna. Motiv za moj politički angažman u NPD-u (nacional-demokratska stranka Njemačke), uz moju liječničku zaposlenost, bilo je ujedno i štivo poput enciklike pape Benedikta XVI njemačkog pape CARITAS IN VERITATEM što znači istina u ljubavi. Primijetio sam da vladajuća politička klasa Njemačke i zapadnih zemalja ne prakticira istinu u ljubavi, nego laž u mržnji. To je za mene bila polazna točka za moj politički angažman. Moj politički angažman počinje upravo na područja Balkana. Točnije rečeno počinje ratom na Kosovu. Laži vlade SR Njemačke glede sukoba na Kosovu, zaprepastile su me. Zaprepastile su me u smislu dokle ta vladajuća klasa ide u svojim ciljevima. Ta vladajuća klasa ne samo da planira i inscenira ratove, nego ona huška jedan narod na drugi, kao primjerice na području Balkana. Tako da bi mogla djelovati u smislu svoje geopolitičke strategije. S etičkog gledišta započeo sam svoj politički angažman radi kršenja kršćanskih načela, vladajuće političke klase. Znači radi prakticiranja istine u ljubavi.
Šime Tolić: Mi Hrvati smo u svojoj dugoj povijesti bili prisiljeni pretrpjeti puno patnje, kao malo koji narodi na svijetu. Bili smo potlačeni od strane diktature počevši od vladavine Austro-Ugarske, prve i druge Jugoslavije. Imali smo tlačitelje iz Budimpešte, Beča i Beograda. Sada nam ponovno prijeti nova diktatura iz Bruxellessa. U obliku neoliberalne diktature EU-a. Što vi, uoči ulaska u EU, u ovakvoj situaciji predlažete hrvatskome narodu. Kako da hrvatski narod djeluje i kako da razmišlja o EU?
Dr. Frings: Hrvatski je narod u svome srcu monarhistički narod, svojom tradicijom kojom priznaje Isusa Krista kao svoga kralja. I smijem vam priznati da sam i ja monarhist, jer također priznajem Isusa Krista kao svoga kralja. I zato preporučujem hrvatskome narodu da se obrati tome kralju. Jer taj kralj će biti od pomoći. Taj je kralj jedinorođeni sin Božji u Božjem svetom Trojstvu. To znači da je Bog u konačnici ljudima progovorio s time da je sam Bog postao čovjekom., u Isusu iz Nazareta. Tako da mi kršćani slavimo kraljevstvo Kristovo znači da je Krist kralj i vladar svega, cijeloga svijeta, univerzuma te vladar svih naroda. Naravno i Hrvatskoga naroda. I ako se vi Hrvati budete obraćali Njemu on će vam biti savjetnik. Ako sada pogledamo taj konstrukt zvan EU, koji sebe proglašava Europom, (STAVITI ZAREZ A NE DVOTOČKU, E.Č.) mora se pokušavati razumjeti značaj te konstrukcije. Samo ako počinjemo shvaćati što EU znači možemo se pravilno ponašati. Tada primjećujemo da prvobitan ustav EU-a, koji se sada pretvorio u "Lisabonski ugovor", nigdje više Krista ne naziva kraljem, nigdje se više Boga ne spominje, znači to je jedna bezbožna, možemo reći protukršćanska konstrukcija, već u samom principu. Stoga se ne može očekivati sreću i blagostanje za europske narode, a kamoli za hrvatski narod koji je tijekom stoljeća bio više puta potlačen i lišen vlastite slobode vladavinom tuđinaca. Hrvatski narod mora se skupa s ostalim europskim narodima osloboditi antikršćanskog jarma i podvrgavanja u znaku pentagrama koji želi srušiti prijestolje i oltar, te uspostaviti vladavinu Baphometa to jest Antikrista, preko svojih velikomeštarskih masonskih loža. EU jest samo jedna etapa prije njihove nakane ostvarivanja svjetske države, jedne svjetske diktature s kojom pokušavaju uništiti sve narode na svijetu, a to čine miješanjem svih naroda. Isprobavaju može li se takva antinacionalna strategija koja je odskočna daska ka svjetskom imperiju provesti u današnjoj Europi, jer je Europa najspecifičnija, jer ovdje postoje najveće raznolikosti između ovdje živućih naroda, na jednom uskome području. Ne samo da u Europi postoje raznolikosti već velika kulturna i jezična bogatstva i mnoštvo nacija koje na ovome kontinentu posjeduju iznimno dugu tradiciju. U usporedbi s drugim krajevima svijeta nigdje ne ćete naći takvo raznoliko bogatstvo kao u Europi. Tako su primjerice Hrvati već više od tisuću godina starosjedioci Srednje Europe, a imaju kao i Nijemci Indo-arijski korijen, kojim su razvili svoj osebujni identitet, a primanjem kršćanstva su, takorekuć, postali plemstvo - slično kao i Njemački narod. Njemačka je postala Njemačkom tek nakon primanja kršćanstva, a prije toga takav naziv (kao izraz državnog jedinstva) nije postojao. Na području današnje Njemačke su živjela germanska plemena koja su u pogansko vrijeme ratovala između sebe, te su se proširila sve do Irske. Pogani uopće nisu razvili pismenost i nisu bili civilizirani. Tek je kršćanstvo napravilo od Nijemaca to što danas jesu, vodeći kulturni narod u Srednjoj Europi, kao što su i Hrvati kulturni i civilizirani narod na Jadranu. Na tu tradiciju se moraju Hrvati ponovno vratiti, i po pitanju EU-a te na temelju ovakve tradicije moraju pronaći konačno rješenje, tj ne smiju ući u EU, moraju izići iz NATO-a i vratiti se na drevnu tradicijsku svijest koja Hrvatima osigurava da budu to što zapravo jesu: suveren i samostalan narod.
To je ujedno i rješenje za sve ostale narode u Europe; De Gaulle je Europu davno nazvao zemljom iskonskih naroda. Mi trebamo surađivati, mi iskonski narodi Europe. Jer kao što imamo zajedničke geografske interese isto tako imamo i zajedničke neprijatelje, a politika uvijek znači definiranje neprijatelja. Kada je neprijatelj definiran tek onda mogu nalaziti prave prijatelje i saveznike. Mi imamo zajedničke neprijatelje a to su " strane geopolitičke moći", kako se ih uvijek u Europi nazivalo. Te sile vječito teže miješati se u tuđe probleme na štetu svih naroda.
Glavni neprijatelj je, u ovom slučaju, Osovina zla - naziv koji je često spominjao George W. Bush, a zapravo ja držim da osovinu zla čini London, Tel Aviv i Washington.
Da se vratimo na hrvatski ulazak u NATO, koji mora postati izlazak iz NATO-a, kao što to želim i SR Njemačkoj, pošto se članstvom u NATO-u ne ostvaruju vlastiti interesi niti jednog naroda već se ostvaraju interesi Osovine zla i cionista. Za njemački narod ne vidim razloga da i dalje ostane članicom NATO-a, Nijemci nemaju nikakvoga interesa u Afganistanu: čak jedan Adolf Hitler nije zahtijevao da se Njemačka brani na Hindukušu. Zapravo su njemačke kao i hrvatske trupe tamo stacionirane da razviju međunarodnu trgovinu heroinom zato što se tajne službe financiraju putem trgovanja heroinom. Što je u međuvremenu već postala javna tajna. (vidi knjigu David C. Jordan,»Politika i droga») Trupe koje su tamo stacionirane stražare nad poljima posađenima opijumom, umjesto da ta polja unište. S našim poreznim novcem mogle se bi financirati plantaže s uzgojem banana, kao jedan mogući primjer. No od toga nema ništa, jer rade upravo suprotno: od kada je NATO stacioniran u Afganistanu sađenje se heroina povećalo deset puta. To je naročita sramota i škandal za Njemačku, Hrvatsku i ostali svijet pošto su osobe ovisne o drogi katastrofa za opće dobro cjelokupnog društva. 90% sađenja maka na svijetu se sprovodi na području Afganistana. Čak je i laiku, putem internetske tražilice "Google", vrlo jednostavno pronaći makova polja u Afganistanu. Nedostaje isključivo politička volja da se polja na kojoj se sadi droga uklone. U provedbi dobra današnjeg vremena to je samo jedan od mnogih primjera nedostatka političke volje. Upravo to je pokazatelj bezobrazluka i drskosti koji se kriju iza NATO-a, koji navodno tvrdi da brani njemačke interese. A zapravo brani interes oligarhijskih skupina, koje imaju najveću financijsku moć na svijetu, te tako stvaraju razlike između dobra i zla, između siromaštva i bogatstva, na račun srednjeg sloja, koji u Njemačkoj skoro da više i ne postoji. A u Hrvatskoj se ne može niti razviti.
Šime Tolić: U Njemačkoj ste poznati kao sudionik na međunarodnoj konferenciji holokausta u Teheranu: bi ste li nam u vezi te konferencije pojasnili vašu djelatnost?
Dr. Frings: Moja motivacija na sudjelovanju na toj konferenciji je sam pojam holokausta, koji se tiče cijelog čovječanstva. Najviše se tiče dva naroda na svijetu: Palestinski se narod iz vlastite domovine pod pojmom holokausta već desetljećima uništava i istrebljuje. Što bi trebalo uznemiriti cijeli svijet. Drugi narod kojeg se to tiče jest njemački koji pati ideološki, materijalno i gubitkom dostojanstva. Bez obzira na to što se dogodilo u to doba, činjenica je da 90% današnjeg njemačkog građanstva u to doba uopće nije niti živjelo. A pati i kažnjava se za djela koja se čak ne smiju opisivati i ispitivati. Zahvaljujući vladajućoj svjetskoj garnituri i njemačkoj vladi nije dozvoljeno istraživanje niti definiranje pojma holokausta. Već se mora slijepo vjerovati odgovorima koje one postave. To je škandal i zločin protiv čovječanstva, te se tako slobodno mišljenje dovodi u izvanredno stanje što je nedavno i priznao savezno-ustavni sud SR Njemačke. Pojam holokausta je cijeli njemački narod neurotizirao i doveo u stanje kolektivne psihoze. Većinski njemački narod trenutno nije u stanju shvatiti vlastite interese u vlastitoj domovini. Ta motivacija me potakla da odem u Teheran i razgovaram s ljudima koji su dobrovoljno istraživali pojam holokausta. Ja sam ujedno i suosnivač međunarodne zaklade za istraživanje istine o holokaustu, da i ubuduće radimo na tome pitanju. Kao Nijemac imam dodatni motiv, a to je oslobađanje njemačkog naroda od osjećaja krivnje i neuroze.
Šime Tolić: Vi kao njemački nacional-konzervativac tražite poznanstva i prijateljstva sa strancima koji žive u Njemačkoj. Koji su razlozi za to? Pojasnite nam program vaše stranke NPD o povratku stranaca iz Njemačke u njihove matične domove?
Dr. Frings: Goethe je u svojem Faustu opisao sljedeće, "Faust ja sam, duh koji vječito niječe, zlo želi a na koncu dobro stvara". To je moj apel na sve Nijemce i njemačke domoljube. Da osobno traže kontakt sa strancima koji ovdje žive. To globalizatorima nikako ne odgovara, pošto bih se Nijemci trebali udaljiti od stranaca u jedno paralelno društvo. Treba djelovati upravo suprotno, to je naš zadatak a ne zadatak nekakvih multikulti idealista, koji svoje nijemstvo odbacuju. Baš osviješteni i nacionalno ponosni Nijemac trebao bi izići u susret nacionalno svjesnim Hrvatima, Srbima, Turcima, i svim ostalim manjinama. Treba razviti poznanstva te se dopunjavati. Moj osobni motiv je bila znatiželja, za sve što je drugačije od mene. Po pitanju jezika, kulture, vjere i svih ostalih razlika. Jednostavno povećanje vlastitog horizonta, pošto me netko tko je drugačiji od mene ne otuđuje, jer sam kao Nijemac toliko svjestan vlastitog identiteta da nemam potrebe između sebe i drugoga graditi zid. Naprotiv čak me raduje da sam upoznao vas, g. Tolić, i vaše hrvatske sunarodnjake i prijatelje. Vi ste odrasli u Njemačkoj, tako smo prekoračili jezičnu barijeru. To je to što sam malo prije spomenuo u vezi Fausta. Vrlo jednostavno možemo komunicirati i surađivati. Vi ste mi opisivali poteškoće hrvatskog naroda u domovini. To isto mi bi inače postigli s puno više napora, trebali bi kao prvo putovati u Hrvatsku, angažirati prevoditelja itd. To sve sada ne trebamo pošto vi živite u Njemačkoj, jezičnih barijera nemamo, a opet se održavaju dva različita identiteta. Možemo zajedništvo tražiti u opisivanju zajedničkog političkog neprijatelja, te tako sklopiti saveze pošto imamo iste interese. Sa izvandomovinskim Hrvatima i svim ostalim izvandomovinskim narodima možemo stvoriti protu-frontu u smislu političke snage. A to uostalom i propagiram među samim Nijemcima, desnog i lijevog uvjerenja. Po pitanju nekih važnih točaka podudaraju se interesi ljevičara i nacional-konzervativaca. Socijalna pravda, pravda kao takva, socijalni angažman države i solidarnost su primjeri. Zajedništvo s hrvatskim narodom nalazim u kršćanskoj vjeri, kao tradiciju naših dvaju naroda. S muslimanskim narodima nalazim zajedništvo u spoznaji jednoboštva. Narodi islamske vjeroispovijesti ovdje u Njemačkoj gaje svoju tradiciju i vjeru. U tuđini su je učvrstili i produbili. Čak nas Nijemce u neku ruku i posramljuju, jer mi gubimo svoju vjeru u vlastitoj domovini. Što se tiče vašeg pitanja povratka stranaca sljedećeg sam mišljenja. Kao prvo, sve nacionalne manjine uključujući i hrvatsku, određeno su bogatstvo. Uvijek su u povijesti na gotovo svakom području svijeta postojale manjine. Nikada nije postojala etnička ekskluzivnost. Ako tako želite, "gastarbajtera" je bilo i prije. Sve ovisi o količini. Mi ovdje nemamo ozbiljnih problema s Hrvatima, Srbima, Talijanima, Španjolcima itd. Problem je u tome da ovdje žive manjine koje se u tuđoj zemlji, u usporedbi s domicilnim stanovništvom neumjereno šire i povećavaju. Sličan problem imaju Srbi na Kosovu, s Albancima. Takav odnos u Njemačkoj postoji s turskom nacionalnom manjinom, i nekim drugim manjim nacionalnim manjinama. Turski narod je s njemačkim narodom kroz povijest u biti prijateljski povezan. Tijekom prvog a i drugog svjetskog rata smo bili čak u savezničkoj ratnoj alijansi. Kulturno smo kod Turaka jako cijenjeni. Glede toga u islamskom svijetu postoji tradicionalna povezanost s Njemačkom. Uvijek kada se nalazim u Turskoj kao Nijemac sam rado viđen gost. Pogotovo od strane bivših turskih "gastarbeitera", koji se rado sjećaju svojeg boravka u Njemačkoj. I koji su sretni da mogu progovoriti opet koju riječ na njemačkom. Kao što sama riječ kaže "gastarbeiter", gostujući radnik. Znači da gost dolazi i opet odlazi, inače nije gost. S pravne strane je Njemačka država s privremenim gostujućim radnicima. Postoje ugovori s Turskom, Marokom, itd.. Nakon kojih se gostujući radnici s njihovim obiteljima vraćaju u domovinu. Takvi ugovori imaju rok od pet godina. U međuvremenu su ti ugovori vremenski određeni. Po pravničkoj praksi Turska je kao državna institucija, obvezna primiti svoje gostujuće radnike. Osim desničarskih stranaka u Njemačkoj više se nitko ne drži tog pravnog pravila. Helmuth Kohl i Helmuth Schmidt su u prošlosti obećavali da će se gostujući radnici vratiti u svoje matične zemlje. No to se nije sprovelo u djelo. Posljedica toga je getoizacija Njemačke, u kojoj se stranci ne integriraju u njemačko društvo. Znači multikulturna ideologija nije provediva. Tako nastaju nepotrebni etnički problemi. Desnica u Njemačkoj vidi izlaz u tome da se odbaci sva koncepcija multikulturne utopije. Po državnim i svim ostalim segmentima. Stranci trebaju svoje vlastite škole, s te strane se stav njemačke desnice podudara s turskim premijerom Erdoganom. To bih bilo najučinkovitije rješenje i priprema za život u matičnoj zemlji. Ako se to ne bih sprovelo u Turskoj bi nastali socijalni problemi. Jer djeca četvrte generacije turskih doseljenika ne bi bila pripremljena za život u Turskoj. Povratak stranaca mora se odvijati humano i prijateljski i već postoje izvrsni primjeri turskih povratnika. Njemačka država bih trebala više ulagati u industrijsku proizvodnju zemlje iz kojih potječu nacionalne manjine, da povratnici i sa financijske strane budu osigurani radnim mjestom u vlastitoj domovini. Ja sam stajališta, kao uostalom i svi desničarski intelektualci u Njemačkoj, da se pod nikakvu cijenu ne smije dozvoliti nasilno vraćanje stranaca u matične zemlje. Opcije moraju postojati i za obitelji miješanih brakova, u kojima djeca u dogovoru s roditeljima odlučuju između npr. turske i njemačke škole. Buduće njemačke škole bi morale gajiti sve segmente nijemstva. Tako da se dijete odgaja u njemačkome duhu. Počevši od filozofije Goethea, Schillera, Lesinga, kulturne povijesti, njemačke poezije itd.. Dobar primjer je pokazala Francuska, koja u školama provodi zaštitu francuskog jezika čisteći jezik od anglizama koji se šire putem globalizacije. Za mene problem stranaca više predstavlja duhovni nego li rasni problem. Točnije rečeno, u duhovnoj svijesti vlastitog nacionalnog identiteta to je duhovni problem. Kao što je Hegel davno rekao "narodi su Božje misli". Svaki bi se čovjek trebao pitati kojem narodu želim pripadati. Zato bez prekida govorim turskim sugrađanima da se slobodno ponose svojim turskim identitetom. Ne trebaju mučenički trošiti svoju energiju, da bi preuzeli nekakvu SR Njemačku identifikaciju koja sa sobom nosi «Holokaust neurozu», jer to nije u njihovom interesu.
Šime Tolić: Što je za vas alternativa EU-u? Koji model za Europu je za vas najoptimalniji?
Dr. Frings: Ako si sami postavimo pitanje što to zapravo znači EU, dođi ćemo vrlo brzo do zaključka da je to jedan mehanizam u rukama tajnih društava. Moramo na tome raditi da dobijemo nekadašnju Europu, svojih izvornih domovinski/patriotskih naroda, gdje sudbinu određuju narodi vlastite domovine, a ne nekakva tajna društva. Katastrofa je da u jednom demokratskom poretku uopće postoje tajna društva. To je suprotnost sama po sebi, jer demokracija jamči snagu i vladavinu naroda, a ne tajnih društava poput Bilderbergera. Narod pokraj ovakvih izmanipuliranih medija, kakve imamo ne može niti doći do istine. Totalna zabrana slobodnozidarskih organizacija je nužni uvjet za očuvanje Europe svojih izvornih naroda niklih u vlastitoj domovini. Slobodno zidarstvo ili masonstvo se sastoji samo od dva temeljna elementa, a to su novac i vlast. Uz samokonstruirane religiozne obrede, koji zapravo niječu Boga. Masonstvo čovjeka smatra samim Bogom. To je taj antikršćanski korijen masonstva.
Šime Tolić: Europske nacije su bile prije poznate po tome da su činile vodeće kulture svijeta. No, danas smo svjedoči "kulture smrti" putem hedonističkih glazbenih pravaca iz Sad-a i Velike Britanije, kao što su Rock, Heavy Metall, Hip Hop, Pop. . . Što vi mislite o tome?
Dr. Frings: U pravu ste. Sama Njemačka je zemlja velikih pjesnika i skladatelja. Kao npr. Bacha. No, danas općenito premalo pjevamo, radilo se to o narodnoj pjesmi, gregorijanskom koralu i slično. U Njemačkoj još postoji niz zborova koji gaje narodne i crkvene pjesme. Samo pjevanje djeluje psihoterapijski jer opušta duh od dekadentnih kulturnih smjerova, koji danas vladaju zapadnim svijetom. Mi zapravo živimo u ruševinama estetike u poeziji, slikarstvu i opernim skladbama. Dekadencija se pojavljuje i u kazališnim predstavama. Ljudi uopće nisu bili u mogućnosti upoznati kulturne vrijednosti putem medijskog forsiranja Rocka. U Hamburgu su došli do zaključka da klasična glazba snižava porast kriminala. Slično je i u Australiji i Novome Zelandu gdje se na tramvajskim stanicama pušta klasična glazba, a narkomani napuštaju tramvajske stanice.
Djeca su najvažniji dio svakog naroda. U školama iznova treba početi razvijati osjećaj za prave vrjednote. Tako bi se iskorijenilo današnje deprimirajuće stanje. Kada odraste ta generacija bi trebala služiti općem dobru i vlastitome narodu, a ne kao do sada, kada su skoro sve političke vlade postale kupljeni agenti tajnih društava.
Šime Tolić: Što mislite o svjetskoj banci i MMF-u, globalnoj financijskoj krizi? Kako će se ona odnositi na Europu konkretno na Njemačku i Hrvatsku?
Dr. Frings: Tzv. Svjetska banka i međunarodni monetarni fond (MMF) su posebne organizacije UN-a s ciljem ostvarivanja masonskog koncepta NWO-a (Novog svjetskog poretka). Što znači jedinstvena svjetska diktatura pod vlašću velikih financija? PSD (Private Sector Development) to jest strategija svjetske banke koja u manje razvijenim zemljama želi razviti privatizaciju, a to vrijedi za sve odsjeke svjetske banke, pa sve ostale strategije moraju biti u odnosu prema PSD-u. Dodjela kredita također je povezana, u smislu s temeljnim reformama PSD-a: privatna proizvodnja infrastrukture treba se unaprjeđivati s argumentacijom da javna ruka postavlja javna poduzeća i tako onemogućuje međusobno natjecanje. Tzv. "Privatizacija" i "temeljne reforme" u smislu PSD-a znače da pojedinačne države više ne služe pojedinačnim narodima, nego postaju filijale jedne svjetske diktature.
Takav sindikat lopova svjesno je prouzrokovao financijsku krizu te svugdje može nastati kaos. Po masonskoj doktrini se red može sprovesti tek kada nestanu sve tradicionalne strukture suverene nacionalne države. U tom smislu se upravo nalazimo na početku rušilačkog razvoja. Financijska kriza nije ništa drugo nego rušilački sustav međunarodnog financijskog uređenja, koji je totalno bankrotiran. Posljedice su ekonomski kaos, glad, ratovi, nemiri svih mogućih vrsta i u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Ali budućnost je uvijek nedodirljiva jer postoji nada da će pojedinačne elite svih naroda Europe prepoznati tko to zapravo drži konce u rukama. To uopće nije teško: najvažnije institucije koje su za tzv. financijsku krizu odgovorni su npr. "Lehman-brother", "Goldman-Sachs", itd.! Vjerojatno znate što je činiti za dobrobit svih europskih i ostalih naroda.
Šime Tolić: I za kraj nas zanima vaše mišljenje o Bosni i Hercegovini, kao državi?
Dr. Fings: BiH je običan protektorat Sad-a. To se vidi već po službenom aktualnom državnom stijegu BiH. Isti slučaj je i sa Kosovom.
Islam i europska desnica
Nakon bankrota zapadnih vrijednosti:
Islam s europskim licem?
Karl Richter
Zapad ima problema sa svojim moralom. O toj se temi jednostavno mora razgovarati jer bi se situacija, u koju su se dovela industrijska društva, mogla uzeti kao normalna. Ali ona to nije! Sekularni liberalizam sa svojim rastom, s kojim se dnevno suočavamo, jest plod prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo se hvali da je, navodno, oslobodilo čovjeka iz njegove "nezrelosti"; njegov povijesni, na religiji fundamentirani red srednjeg vijeka, prvo su podvrgnuli upornom racionalističkom kritikom da bi ga u francuskoj revoluciji - prisilno uništili.
Od tada se zapadno čovječanstvo smatra „emancipiranim“: prije svega od crkve i države, u daljnjim posljedicama od povezanosti i tradicije svake vrste.
Dvije stotine i pedeset (250) godina su bile dovoljne da bi se proces emancipacije dogurao do vrhunca. Zapadna društva su pretežno u stanju atomizacije.
Svi su se odrezali; građani od države, vjernici od svojih crkava, učenici od svojih nastavnika, djeca od svojih roditelja. Tko želi u tome vidjeti napredak, njemu se ne može više pomoći. On vjerojatno ne zna za drugačije.
Ostaje na tome: gledajući na povijesnu cjelinu, zapadni svijet prakticira izvanredno stanje. Događaji poput "Love Parade" u Berlinu i homoseksualni "Christopher Street Day" su nenormalne pojave. Godišnja statistika pobačaja ide u stotine tisuća, što je također daleko od normalnog.
Također nije normalno da se kulturne institucije, kao kazališta, transformiraju u kanalizaciju, na pozornicu dolazi pakao, i gadosti svake vrste.
Schiller je vidio u kazalištu "moralnu instituciju" i mora da je živio na nekom drugom planetu.
Nije normalno što društvo dopušta toliku blasfemiju prema religioznim slikama, što u ovoj zemlji spada pod dobar ton u "talk show" emisijama i kabaretu, te onda i ne čudi da ako se slučajno uvrede religiozne slike drugih religija, da ti narodi odlučno prosvjeduju, na žalost dekadentnih Europljana.
I daleko od normalnog je sveprisutna pornografija na kioscima i naslovnicama tabloida, te promidžba telefonskog seksa privatnih tvrtki.
"Gubitak srama", već je znao Freud, "je prvi korak do demencije."
Na ovu mudrost dobro stoji izreka Mohammeda: "Tko se ne stidi- radi što hoće!"
Moguće je, da se pojedinac na sve besramnosti odavno navikao, da bi se odlučno protiv njih borio.
Mi smo se zadovoljili s nemoralom, drogom, prostitucijom.
No, to nas ne oslobađa od krivnje.
Moralni status Zapada nameće se za usporedbe.
Nema muslimana koji može razumjeti ono što se događa u, navodno, kršćanskim zemljama.
Niti jedna druga kultura se nije toliko radikalno odrekla svojih tradicija, svojih korijena, kao zapadni kulturni krug.
Ono što je Europu napravilo veliko, pokopalo se pod debelim slojem hedonističke lave. Snaga nadosobnih vrijednosti, kao što su Bog, zajedništvo, domovina, gotovo je nestala.
Unutar nekoliko generacija, lice starog svijeta se temeljito promijenilo; nešto što je do sada bilo neviđeno.
Zar nas je "Propast Zapada" (Oswald Spengler) stigla?
Drugim riječima: Koliko budućnosti ima Europa?
Zapravo, mnogo ide u prilog tvrdnji da je zapadni životni ciklus došao do kraja. "Fellachisierung", kako je Spengler (1880-1936) nazivao raspadanja starih kultura, je blizu.
Tome pridonosi demografski razvoj, kao i prisvajanje našeg okoliša kroz mase vitalnih, hrabrih emigranata, koje je u punom jeku.
Odlučujući faktor u svemu tome jest činjenica da je Europa izgubila svoju dušu. Stari bogovi - uključujući i kršćanskog - su mrtvi, njihovi hramovi i crkve napušteni.
U budućnosti europskog ustava neće biti više povezanosti sa kršćanskom religijom. Pustinja raste!
Međutim, izgleda da je samo zapadni svijet pogođen tom pustinjom. Druge kulture, iza kojih je uvijek jaka religijska snaga, uživaju neprekinutu vitalnost: konfucijanska, budistička, hinduistička. A pogotovo islamska!
I Europa neće preživjeti bez velike noseće ideje. Nivelirana na najnižoj razini, Europa je izgubila svoj identitet, koji će možda još nekoliko generacija, možda i stoljeća dalje postojati; kao kontinent bez lica, koji su drugi već počeli međusobno dijeliti. Tako su pali Rim i Bizant, a i Sasanidsko Carstvo prije napada Arapa. Za umiruće narode povijest ne zna za rezervate.
Transformacija zapadnog svijeta je vjerojatno već započela.
"Najveća istina" dolazi po Friedrichu Nietzscheu "Uvijek na golubovim nogama." I Rim nije prepoznao Germane kao one, koji će, jednoga dana, naslijediti carstvo. Publije Kornelije Tacit (ca.55-116 AD), dalekovidni povjesničar carskog vremena, dokumentirao je divljaštvo sjevernih naroda, ali i njihov viši moral.
Jedno pitanje: Hoće li u Europi 21. stoljeća, islamske manjine preuzeti ulogu barbara? I dati Zapadu svoju novu formu, kao nekada za vrijeme seobe naroda Rimskom Carstvu Germani?
Mora se, da bi pronašli odgovor, osloboditi plakativnih parola, koje prebrzo tuđe osuđuju kao neprijateljsko. Pogotovo u vremenima histeričnog rata protiv terora, koji celebriraju transatlantski europski Lakeji.
Oni koji se daju manipulirati od anti-islamske histerije, igraju igre Washingtona i doista sudjeluje u lažnoj križarskoj retorici, koja nikome ne pomaže.
Smiju se drugi, oni koji su izmislili "Sukob civilizacija" (Samuel P. Huntington) prije mnogo godina, ali ne u korist Europe, nego Amerike!
Za trijezno razmišljanje, ostaju neke činjenice i isti broj radnih hipoteza:
Prvo. Islam stoljećima ima enklave u Europi. Oni su ostaci višestoljetne turske okupacije na jugoistoku. Habsburška monarhija, mnogo mudriji europski model od sadašnje EU, s njima nikada nije imala problema, jer je bila dovoljno tolerantna, da prihvati i muslimanske podanike apostolskog Veličanstva. Grčeviti pokušaji integracije kao danas u znaku multi-kulturne (rasne) tvrdoglavosti nisu bili potrebni. Isto vrijedi i za tri muslimanske Waffen-SS divizije, dvije hrvatske i jedna albanska, koje su imale svoje vojne kapelane.
Drugo. Protiv ovog povijesnog primjera kojih ima i mnogo više, da se tvrditi da je pitanje islama danas drugačije, naime etničko: za razliku od Bošnjaka Habsburške Monarhije, milijuni Turaka u Njemačkoj, kao i mnogi sjeverni Afrikanci u Francuskoj, nisu Europljani, to neće ni postati, koliko god postojali liberalni zakoni za putovnice, uvijek će se tretirati kao građani drugog reda.
I problem nije islam, nego masa ne-europskih useljenika, bez obzira odakle. To je politički izazov, koji Europa mora riješiti. S islamom kao religijom to nema veze!
Treće. Islam je odavno napustio uporišta emigranata. Jedva primijećeno od javnosti, u Njemačkoj živi nekoliko desetaka tisuća njemačkih muslimana.
Procjene se kreću od 70 000-150 000 muškaraca i žena koji su prešli dobrovoljno na islam. Mnogi preuzimaju arapska imena, ne iz multikulturalne nostalgije, nego zato što je arapski jezik Kurana, a žene nose veo i/ili marame. Egzotičnije od transvestita, SM-a (sadomazo) ili Gothic scene nije, ali mnogo ozbiljnije, više duhovnije i zdravije. Pravi muslimani ne piju alkohol i ne konzumiraju drogu.
Nota bene: naglasak je na islam, ne islamizam!
Četvrto. Tvrdnja da se muslimanske vrijednosti, kao što su navedene u Kuranu, ne uklapaju u Europu je samo tvrdnja, i ništa više! Može se s jednakim opravdanjem tvrditi da je kršćanstvo kao podvrsta semitskih Židova, također uvezena s Istoka.
Kršćanstvu su stoljeća trebala prije nego što je postalo vodeća europska "kultura". Tijekom asimilacije od polu-semitske robovske religije nastala je kultura koja je jedan i pol tisućljeća, inspirirala najbolje umova Zapada za besmrtna djela. Od starog saksonskog Helianda (830 AD) preko trubadura srednjeg vijeka do Johanna Sebastiana Bacha i Antona Brucknera.
Zašto se Europa ne bi mogla asimilirati?
Peto. U središtu islamskog svjetonazora stoji ideja reda i pravde, drevna centralna zamisao indoeuropskog duha, barem do prije nekoliko desetljeća. Što je strano u tome? Razlika između Istoka i Zapada je jedna druga: dok je se Zapad tijekom prosvjetiteljstva i amerikanizacije potpuno odmakao od svakog pojma reda, islamski svijet iz dobrog razloga drži do istoga.
Želimo biti realni: islam je izazov.
Nitko ne može poreći da postoje fundamentalistički agitatori, koji bi rado vidjeli kako mašu zelene zastave sa Cologne katedrale. Stoljeća arapskih i turskih napada na Europu nisu zaboravljena. Neugodno je i kada se čuje kroz tisak kako hodže, svojim turski učenicima u školi Kurana negdje u Njemačkoj predviđaju: ". Sve će to biti vaše." Uvjet: samo ako Nijemci nastave, kao do sada, odbijati svoju reprodukciju i svoju budućnost, čovjek će ostati u pravu.
Europski problem islama su Europljani sami!
Što nas čeka? Jeli dan blizu gdje će zakon šerijata zamijeniti građanski zakonik?
Moguća su nekoliko scenarija budućnosti: restorativno, evolucijsko i eksplozivno.
Eksplozivni scenarij - multikulturalni građanski rat na njemačkom tlu - ne može se isključiti ako se demografska slika ne promjeni, i nastavi dramatično kao u posljednjih nekoliko desetljeća.
Demografi su izračunali da će u godini 2040. u svim većim njemačkim gradovima Nijemci biti manjina. Emigranti će onda zahtijevati veći politički utjecaj, uvođenje drugog službenog jezika, dvojezične prometne znakove, itd. Najbolji primjer je Jug Sjedinjenih Američkih Država - gdje je sve na engleskom i španjolskom jeziku!
Napetosti mogu biti potaknute i od strane trećih. Kako to učiniti, može se proučavati u povijesti sukoba na Kosovu i raspad Jugoslavije i njene etničke podjele. A kada bude građanski rat "vruć", NATO ima svoje tlo za intervenciju u Njemačkoj i može ju konačno staviti pod međunarodnu kontrolu, i po jugoslavenskom modelu parcelirati. Teorije zavjere? Ali scenariji krize leže kod Ujedinjenih naroda već u ladici. Osim novih saveznih država u Njemačkoj i južno-francuski gradovi se smatraju potencijalnim kriznim područjima.
Ne mora dotle doći. Moguće je, da se Nijemci u licu islamskog izazova vrate svojim korijenima, i ponovo reaktiviraju kršćanstvo kao dominantnu kulturu i time u zadnjem trenutku smire bure baruta u obliku multikulturalizma. To bi bio restorativni scenarij. "Rat protiv terora" bi nudio idealan legitimitet i mogućnosti za to. Bez sukoba i to rješenje nije moguće. Nijemci bi morali postati Konquistadori, što je malo realno.
Ostaje evolucijsko rješenje: dugoročni razvoj zapadnog islama, koji pri kraju zamjenjuje istrunutu dekadentnu zapadnu civilizaciju.
To ne bi bio gubitak; žene su nosile marame i u našim regijama.
Tko je bijesan na takve detalje mora biti svjestan da zastupa interes militantnih feministkinja. Dobrih argumenata ima za maramu: da je veo ili marama zaštita, znači štiti dostojanstvo žene u vremenima sveprisutne Pornokracije. Razumljiv argument.
I još jedna stvar govori za islamsku opciju: činjenica da otpor protiv amerikanizacije svijeta i izrabljivanja od strane njih, dolazi samo od muslimana.
Za razliku od zapadnih liberala muslimani su spremni braniti svoju vjeru i svoj način života s mačem protiv svakoga.
Poslanik Muhamed nije samo cijenjen kao osnivač religije, nego i kao ratni zapovjednik.
Profesor filozofije Peter Kreeft iz Bostona, čiji je bestseler "Ekumenski Džihad? Religije u globalnoj kulturi rata" (Augsburg: St. Ulrich 2003) objavljen i na njemačkom jeziku, ističe da dobar dio rastuće fascinacije prema islamu, proizlazi iz njegovog borbenog stava i prisutnost Svemogućega na svojoj strani "Jer Bog drži svoja obećanja i blagoslovi poslušnike koji slijede njegov zakon i strahuju ga, i kažnjava, one koji to ne rade."
S takvom duhovnosti u turbulentnom 21. stoljeću čovjek će dalje doći nego s hedonističkim egoizmom!
Neka se dogodi...
Članak je izašao 2004. godine.
Tekst preveo i obradio Š.T.
