Pregled posta

Osovina zla London, Tel Aviv i Washington

Interview s Dr. med. Dipl.-Psych. Benediktom Fringsom

Šime Tolić: Dobar dan gosp. Dr. Frings, vi ste poznati po tome da se zalažete za prava svih naroda i za opću pravednost. Molim da se predstavite hrvatskome narodu.

Dr. Frings: Dobar dan. Ja sam Dr. Benedikt Frings, liječnik psihijatar i psihoterapeut iz Kölna. Motiv za moj politički angažman u NPD-u (nacional-demokratska stranka Njemačke), uz moju liječničku zaposlenost, bilo je ujedno i štivo poput enciklike pape Benedikta XVI njemačkog pape CARITAS IN VERITATEM što znači istina u ljubavi. Primijetio sam da vladajuća politička klasa Njemačke i zapadnih zemalja ne prakticira istinu u ljubavi, nego laž u mržnji. To je za mene bila polazna točka za moj politički angažman. Moj politički angažman počinje upravo na područja Balkana. Točnije rečeno počinje ratom na Kosovu. Laži vlade SR Njemačke glede sukoba na Kosovu, zaprepastile su me. Zaprepastile su me u smislu dokle ta vladajuća klasa ide u svojim ciljevima. Ta vladajuća klasa ne samo da planira i inscenira ratove, nego ona huška jedan narod na drugi, kao primjerice na području Balkana. Tako da bi mogla djelovati u smislu svoje geopolitičke strategije. S etičkog gledišta započeo sam svoj politički angažman radi kršenja kršćanskih načela, vladajuće političke klase. Znači radi prakticiranja istine u ljubavi.

Šime Tolić: Mi Hrvati smo u svojoj dugoj povijesti bili prisiljeni pretrpjeti puno patnje, kao malo koji narodi na svijetu. Bili smo potlačeni od strane diktature počevši od vladavine Austro-Ugarske, prve i druge Jugoslavije. Imali smo tlačitelje iz Budimpešte, Beča i Beograda. Sada nam ponovno prijeti nova diktatura iz Bruxellessa. U obliku neoliberalne diktature EU-a. Što vi, uoči ulaska u EU, u ovakvoj situaciji predlažete hrvatskome narodu. Kako da hrvatski narod djeluje i kako da razmišlja o EU?

Dr. Frings: Hrvatski je narod u svome srcu monarhistički narod, svojom tradicijom kojom priznaje Isusa Krista kao svoga kralja. I smijem vam priznati da sam i ja monarhist, jer također priznajem Isusa Krista kao svoga kralja. I zato preporučujem hrvatskome narodu da se obrati tome kralju. Jer taj kralj će biti od pomoći. Taj je kralj jedinorođeni sin Božji u Božjem svetom Trojstvu. To znači da je Bog u konačnici ljudima progovorio s time da je sam Bog postao čovjekom., u Isusu iz Nazareta. Tako da mi kršćani slavimo kraljevstvo Kristovo znači da je Krist kralj i vladar svega, cijeloga svijeta, univerzuma te vladar svih naroda. Naravno i Hrvatskoga naroda. I ako se vi Hrvati budete obraćali Njemu on će vam biti savjetnik. Ako sada pogledamo taj konstrukt zvan EU, koji sebe proglašava Europom, (STAVITI ZAREZ A NE DVOTOČKU, E.Č.) mora se pokušavati razumjeti značaj te konstrukcije. Samo ako počinjemo shvaćati što EU znači možemo se pravilno ponašati. Tada primjećujemo da prvobitan ustav EU-a, koji se sada pretvorio u "Lisabonski ugovor", nigdje više Krista ne naziva kraljem, nigdje se više Boga ne spominje, znači to je jedna bezbožna, možemo reći protukršćanska konstrukcija, već u samom principu. Stoga se ne može očekivati sreću i blagostanje za europske narode, a kamoli za hrvatski narod koji je tijekom stoljeća bio više puta potlačen i lišen vlastite slobode vladavinom tuđinaca. Hrvatski narod mora se skupa s ostalim europskim narodima osloboditi antikršćanskog jarma i podvrgavanja u znaku pentagrama koji želi srušiti prijestolje i oltar, te uspostaviti vladavinu Baphometa to jest Antikrista, preko svojih velikomeštarskih masonskih loža. EU jest samo jedna etapa prije njihove nakane ostvarivanja svjetske države, jedne svjetske diktature s kojom pokušavaju uništiti sve narode na svijetu, a to čine miješanjem svih naroda. Isprobavaju može li se takva antinacionalna strategija koja je odskočna daska ka svjetskom imperiju provesti u današnjoj Europi, jer je Europa najspecifičnija, jer ovdje postoje najveće raznolikosti između ovdje živućih naroda, na jednom uskome području. Ne samo da u Europi postoje raznolikosti već velika kulturna i jezična bogatstva i mnoštvo nacija koje na ovome kontinentu posjeduju iznimno dugu tradiciju. U usporedbi s drugim krajevima svijeta nigdje ne ćete naći takvo raznoliko bogatstvo kao u Europi. Tako su primjerice Hrvati već više od tisuću godina starosjedioci Srednje Europe, a imaju kao i Nijemci Indo-arijski korijen, kojim su razvili svoj osebujni identitet, a primanjem kršćanstva su, takorekuć, postali plemstvo - slično kao i Njemački narod. Njemačka je postala Njemačkom tek nakon primanja kršćanstva, a prije toga takav naziv (kao izraz državnog jedinstva) nije postojao. Na području današnje Njemačke su živjela germanska plemena koja su u pogansko vrijeme ratovala između sebe, te su se proširila sve do Irske. Pogani uopće nisu razvili pismenost i nisu bili civilizirani. Tek je kršćanstvo napravilo od Nijemaca to što danas jesu, vodeći kulturni narod u Srednjoj Europi, kao što su i Hrvati kulturni i civilizirani narod na Jadranu. Na tu tradiciju se moraju Hrvati ponovno vratiti, i po pitanju EU-a te na temelju ovakve tradicije moraju pronaći konačno rješenje, tj ne smiju ući u EU, moraju izići iz NATO-a i vratiti se na drevnu tradicijsku svijest koja Hrvatima osigurava da budu to što zapravo jesu: suveren i samostalan narod.
To je ujedno i rješenje za sve ostale narode u Europe; De Gaulle je Europu davno nazvao zemljom iskonskih naroda. Mi trebamo surađivati, mi iskonski narodi Europe. Jer kao što imamo zajedničke geografske interese isto tako imamo i zajedničke neprijatelje, a politika uvijek znači definiranje neprijatelja. Kada je neprijatelj definiran tek onda mogu nalaziti prave prijatelje i saveznike. Mi imamo zajedničke neprijatelje a to su " strane geopolitičke moći", kako se ih uvijek u Europi nazivalo. Te sile vječito teže miješati se u tuđe probleme na štetu svih naroda.
Glavni neprijatelj je, u ovom slučaju, Osovina zla - naziv koji je često spominjao George W. Bush, a zapravo ja držim da osovinu zla čini London, Tel Aviv i Washington.
Da se vratimo na hrvatski ulazak u NATO, koji mora postati izlazak iz NATO-a, kao što to želim i SR Njemačkoj, pošto se članstvom u NATO-u ne ostvaruju vlastiti interesi niti jednog naroda već se ostvaraju interesi Osovine zla i cionista. Za njemački narod ne vidim razloga da i dalje ostane članicom NATO-a, Nijemci nemaju nikakvoga interesa u Afganistanu: čak jedan Adolf Hitler nije zahtijevao da se Njemačka brani na Hindukušu. Zapravo su njemačke kao i hrvatske trupe tamo stacionirane da razviju međunarodnu trgovinu heroinom zato što se tajne službe financiraju putem trgovanja heroinom. Što je u međuvremenu već postala javna tajna. (vidi knjigu David C. Jordan,»Politika i droga») Trupe koje su tamo stacionirane stražare nad poljima posađenima opijumom, umjesto da ta polja unište. S našim poreznim novcem mogle se bi financirati plantaže s uzgojem banana, kao jedan mogući primjer. No od toga nema ništa, jer rade upravo suprotno: od kada je NATO stacioniran u Afganistanu sađenje se heroina povećalo deset puta. To je naročita sramota i škandal za Njemačku, Hrvatsku i ostali svijet pošto su osobe ovisne o drogi katastrofa za opće dobro cjelokupnog društva. 90% sađenja maka na svijetu se sprovodi na području Afganistana. Čak je i laiku, putem internetske tražilice "Google", vrlo jednostavno pronaći makova polja u Afganistanu. Nedostaje isključivo politička volja da se polja na kojoj se sadi droga uklone. U provedbi dobra današnjeg vremena to je samo jedan od mnogih primjera nedostatka političke volje. Upravo to je pokazatelj bezobrazluka i drskosti koji se kriju iza NATO-a, koji navodno tvrdi da brani njemačke interese. A zapravo brani interes oligarhijskih skupina, koje imaju najveću financijsku moć na svijetu, te tako stvaraju razlike između dobra i zla, između siromaštva i bogatstva, na račun srednjeg sloja, koji u Njemačkoj skoro da više i ne postoji. A u Hrvatskoj se ne može niti razviti.

Šime Tolić: U Njemačkoj ste poznati kao sudionik na međunarodnoj konferenciji holokausta u Teheranu: bi ste li nam u vezi te konferencije pojasnili vašu djelatnost?

Dr. Frings: Moja motivacija na sudjelovanju na toj konferenciji je sam pojam holokausta, koji se tiče cijelog čovječanstva. Najviše se tiče dva naroda na svijetu: Palestinski se narod iz vlastite domovine pod pojmom holokausta već desetljećima uništava i istrebljuje. Što bi trebalo uznemiriti cijeli svijet. Drugi narod kojeg se to tiče jest njemački koji pati ideološki, materijalno i gubitkom dostojanstva. Bez obzira na to što se dogodilo u to doba, činjenica je da 90% današnjeg njemačkog građanstva u to doba uopće nije niti živjelo. A pati i kažnjava se za djela koja se čak ne smiju opisivati i ispitivati. Zahvaljujući vladajućoj svjetskoj garnituri i njemačkoj vladi nije dozvoljeno istraživanje niti definiranje pojma holokausta. Već se mora slijepo vjerovati odgovorima koje one postave. To je škandal i zločin protiv čovječanstva, te se tako slobodno mišljenje dovodi u izvanredno stanje što je nedavno i priznao savezno-ustavni sud SR Njemačke. Pojam holokausta je cijeli njemački narod neurotizirao i doveo u stanje kolektivne psihoze. Većinski njemački narod trenutno nije u stanju shvatiti vlastite interese u vlastitoj domovini. Ta motivacija me potakla da odem u Teheran i razgovaram s ljudima koji su dobrovoljno istraživali pojam holokausta. Ja sam ujedno i suosnivač međunarodne zaklade za istraživanje istine o holokaustu, da i ubuduće radimo na tome pitanju. Kao Nijemac imam dodatni motiv, a to je oslobađanje njemačkog naroda od osjećaja krivnje i neuroze.

Šime Tolić: Vi kao njemački nacional-konzervativac tražite poznanstva i prijateljstva sa strancima koji žive u Njemačkoj. Koji su razlozi za to? Pojasnite nam program vaše stranke NPD o povratku stranaca iz Njemačke u njihove matične domove?

Dr. Frings: Goethe je u svojem Faustu opisao sljedeće, "Faust ja sam, duh koji vječito niječe, zlo želi a na koncu dobro stvara". To je moj apel na sve Nijemce i njemačke domoljube. Da osobno traže kontakt sa strancima koji ovdje žive. To globalizatorima nikako ne odgovara, pošto bih se Nijemci trebali udaljiti od stranaca u jedno paralelno društvo. Treba djelovati upravo suprotno, to je naš zadatak a ne zadatak nekakvih multikulti idealista, koji svoje nijemstvo odbacuju. Baš osviješteni i nacionalno ponosni Nijemac trebao bi izići u susret nacionalno svjesnim Hrvatima, Srbima, Turcima, i svim ostalim manjinama. Treba razviti poznanstva te se dopunjavati. Moj osobni motiv je bila znatiželja, za sve što je drugačije od mene. Po pitanju jezika, kulture, vjere i svih ostalih razlika. Jednostavno povećanje vlastitog horizonta, pošto me netko tko je drugačiji od mene ne otuđuje, jer sam kao Nijemac toliko svjestan vlastitog identiteta da nemam potrebe između sebe i drugoga graditi zid. Naprotiv čak me raduje da sam upoznao vas, g. Tolić, i vaše hrvatske sunarodnjake i prijatelje. Vi ste odrasli u Njemačkoj, tako smo prekoračili jezičnu barijeru. To je to što sam malo prije spomenuo u vezi Fausta. Vrlo jednostavno možemo komunicirati i surađivati. Vi ste mi opisivali poteškoće hrvatskog naroda u domovini. To isto mi bi inače postigli s puno više napora, trebali bi kao prvo putovati u Hrvatsku, angažirati prevoditelja itd. To sve sada ne trebamo pošto vi živite u Njemačkoj, jezičnih barijera nemamo, a opet se održavaju dva različita identiteta. Možemo zajedništvo tražiti u opisivanju zajedničkog političkog neprijatelja, te tako sklopiti saveze pošto imamo iste interese. Sa izvandomovinskim Hrvatima i svim ostalim izvandomovinskim narodima možemo stvoriti protu-frontu u smislu političke snage. A to uostalom i propagiram među samim Nijemcima, desnog i lijevog uvjerenja. Po pitanju nekih važnih točaka podudaraju se interesi ljevičara i nacional-konzervativaca. Socijalna pravda, pravda kao takva, socijalni angažman države i solidarnost su primjeri. Zajedništvo s hrvatskim narodom nalazim u kršćanskoj vjeri, kao tradiciju naših dvaju naroda. S muslimanskim narodima nalazim zajedništvo u spoznaji jednoboštva. Narodi islamske vjeroispovijesti ovdje u Njemačkoj gaje svoju tradiciju i vjeru. U tuđini su je učvrstili i produbili. Čak nas Nijemce u neku ruku i posramljuju, jer mi gubimo svoju vjeru u vlastitoj domovini. Što se tiče vašeg pitanja povratka stranaca sljedećeg sam mišljenja. Kao prvo, sve nacionalne manjine uključujući i hrvatsku, određeno su bogatstvo. Uvijek su u povijesti na gotovo svakom području svijeta postojale manjine. Nikada nije postojala etnička ekskluzivnost. Ako tako želite, "gastarbajtera" je bilo i prije. Sve ovisi o količini. Mi ovdje nemamo ozbiljnih problema s Hrvatima, Srbima, Talijanima, Španjolcima itd. Problem je u tome da ovdje žive manjine koje se u tuđoj zemlji, u usporedbi s domicilnim stanovništvom neumjereno šire i povećavaju. Sličan problem imaju Srbi na Kosovu, s Albancima. Takav odnos u Njemačkoj postoji s turskom nacionalnom manjinom, i nekim drugim manjim nacionalnim manjinama. Turski narod je s njemačkim narodom kroz povijest u biti prijateljski povezan. Tijekom prvog a i drugog svjetskog rata smo bili čak u savezničkoj ratnoj alijansi. Kulturno smo kod Turaka jako cijenjeni. Glede toga u islamskom svijetu postoji tradicionalna povezanost s Njemačkom. Uvijek kada se nalazim u Turskoj kao Nijemac sam rado viđen gost. Pogotovo od strane bivših turskih "gastarbeitera", koji se rado sjećaju svojeg boravka u Njemačkoj. I koji su sretni da mogu progovoriti opet koju riječ na njemačkom. Kao što sama riječ kaže "gastarbeiter", gostujući radnik. Znači da gost dolazi i opet odlazi, inače nije gost. S pravne strane je Njemačka država s privremenim gostujućim radnicima. Postoje ugovori s Turskom, Marokom, itd.. Nakon kojih se gostujući radnici s njihovim obiteljima vraćaju u domovinu. Takvi ugovori imaju rok od pet godina. U međuvremenu su ti ugovori vremenski određeni. Po pravničkoj praksi Turska je kao državna institucija, obvezna primiti svoje gostujuće radnike. Osim desničarskih stranaka u Njemačkoj više se nitko ne drži tog pravnog pravila. Helmuth Kohl i Helmuth Schmidt su u prošlosti obećavali da će se gostujući radnici vratiti u svoje matične zemlje. No to se nije sprovelo u djelo. Posljedica toga je getoizacija Njemačke, u kojoj se stranci ne integriraju u njemačko društvo. Znači multikulturna ideologija nije provediva. Tako nastaju nepotrebni etnički problemi. Desnica u Njemačkoj vidi izlaz u tome da se odbaci sva koncepcija multikulturne utopije. Po državnim i svim ostalim segmentima. Stranci trebaju svoje vlastite škole, s te strane se stav njemačke desnice podudara s turskim premijerom Erdoganom. To bih bilo najučinkovitije rješenje i priprema za život u matičnoj zemlji. Ako se to ne bih sprovelo u Turskoj bi nastali socijalni problemi. Jer djeca četvrte generacije turskih doseljenika ne bi bila pripremljena za život u Turskoj. Povratak stranaca mora se odvijati humano i prijateljski i već postoje izvrsni primjeri turskih povratnika. Njemačka država bih trebala više ulagati u industrijsku proizvodnju zemlje iz kojih potječu nacionalne manjine, da povratnici i sa financijske strane budu osigurani radnim mjestom u vlastitoj domovini. Ja sam stajališta, kao uostalom i svi desničarski intelektualci u Njemačkoj, da se pod nikakvu cijenu ne smije dozvoliti nasilno vraćanje stranaca u matične zemlje. Opcije moraju postojati i za obitelji miješanih brakova, u kojima djeca u dogovoru s roditeljima odlučuju između npr. turske i njemačke škole. Buduće njemačke škole bi morale gajiti sve segmente nijemstva. Tako da se dijete odgaja u njemačkome duhu. Počevši od filozofije Goethea, Schillera, Lesinga, kulturne povijesti, njemačke poezije itd.. Dobar primjer je pokazala Francuska, koja u školama provodi zaštitu francuskog jezika čisteći jezik od anglizama koji se šire putem globalizacije. Za mene problem stranaca više predstavlja duhovni nego li rasni problem. Točnije rečeno, u duhovnoj svijesti vlastitog nacionalnog identiteta to je duhovni problem. Kao što je Hegel davno rekao "narodi su Božje misli". Svaki bi se čovjek trebao pitati kojem narodu želim pripadati. Zato bez prekida govorim turskim sugrađanima da se slobodno ponose svojim turskim identitetom. Ne trebaju mučenički trošiti svoju energiju, da bi preuzeli nekakvu SR Njemačku identifikaciju koja sa sobom nosi «Holokaust neurozu», jer to nije u njihovom interesu.

Šime Tolić: Što je za vas alternativa EU-u? Koji model za Europu je za vas najoptimalniji?

Dr. Frings: Ako si sami postavimo pitanje što to zapravo znači EU, dođi ćemo vrlo brzo do zaključka da je to jedan mehanizam u rukama tajnih društava. Moramo na tome raditi da dobijemo nekadašnju Europu, svojih izvornih domovinski/patriotskih naroda, gdje sudbinu određuju narodi vlastite domovine, a ne nekakva tajna društva. Katastrofa je da u jednom demokratskom poretku uopće postoje tajna društva. To je suprotnost sama po sebi, jer demokracija jamči snagu i vladavinu naroda, a ne tajnih društava poput Bilderbergera. Narod pokraj ovakvih izmanipuliranih medija, kakve imamo ne može niti doći do istine. Totalna zabrana slobodnozidarskih organizacija je nužni uvjet za očuvanje Europe svojih izvornih naroda niklih u vlastitoj domovini. Slobodno zidarstvo ili masonstvo se sastoji samo od dva temeljna elementa, a to su novac i vlast. Uz samokonstruirane religiozne obrede, koji zapravo niječu Boga. Masonstvo čovjeka smatra samim Bogom. To je taj antikršćanski korijen masonstva.

Šime Tolić: Europske nacije su bile prije poznate po tome da su činile vodeće kulture svijeta. No, danas smo svjedoči "kulture smrti" putem hedonističkih glazbenih pravaca iz Sad-a i Velike Britanije, kao što su Rock, Heavy Metall, Hip Hop, Pop. . . Što vi mislite o tome?

Dr. Frings: U pravu ste. Sama Njemačka je zemlja velikih pjesnika i skladatelja. Kao npr. Bacha. No, danas općenito premalo pjevamo, radilo se to o narodnoj pjesmi, gregorijanskom koralu i slično. U Njemačkoj još postoji niz zborova koji gaje narodne i crkvene pjesme. Samo pjevanje djeluje psihoterapijski jer opušta duh od dekadentnih kulturnih smjerova, koji danas vladaju zapadnim svijetom. Mi zapravo živimo u ruševinama estetike u poeziji, slikarstvu i opernim skladbama. Dekadencija se pojavljuje i u kazališnim predstavama. Ljudi uopće nisu bili u mogućnosti upoznati kulturne vrijednosti putem medijskog forsiranja Rocka. U Hamburgu su došli do zaključka da klasična glazba snižava porast kriminala. Slično je i u Australiji i Novome Zelandu gdje se na tramvajskim stanicama pušta klasična glazba, a narkomani napuštaju tramvajske stanice.
Djeca su najvažniji dio svakog naroda. U školama iznova treba početi razvijati osjećaj za prave vrjednote. Tako bi se iskorijenilo današnje deprimirajuće stanje. Kada odraste ta generacija bi trebala služiti općem dobru i vlastitome narodu, a ne kao do sada, kada su skoro sve političke vlade postale kupljeni agenti tajnih društava.

Šime Tolić: Što mislite o svjetskoj banci i MMF-u, globalnoj financijskoj krizi? Kako će se ona odnositi na Europu konkretno na Njemačku i Hrvatsku?

Dr. Frings: Tzv. Svjetska banka i međunarodni monetarni fond (MMF) su posebne organizacije UN-a s ciljem ostvarivanja masonskog koncepta NWO-a (Novog svjetskog poretka). Što znači jedinstvena svjetska diktatura pod vlašću velikih financija? PSD (Private Sector Development) to jest strategija svjetske banke koja u manje razvijenim zemljama želi razviti privatizaciju, a to vrijedi za sve odsjeke svjetske banke, pa sve ostale strategije moraju biti u odnosu prema PSD-u. Dodjela kredita također je povezana, u smislu s temeljnim reformama PSD-a: privatna proizvodnja infrastrukture treba se unaprjeđivati s argumentacijom da javna ruka postavlja javna poduzeća i tako onemogućuje međusobno natjecanje. Tzv. "Privatizacija" i "temeljne reforme" u smislu PSD-a znače da pojedinačne države više ne služe pojedinačnim narodima, nego postaju filijale jedne svjetske diktature.
Takav sindikat lopova svjesno je prouzrokovao financijsku krizu te svugdje može nastati kaos. Po masonskoj doktrini se red može sprovesti tek kada nestanu sve tradicionalne strukture suverene nacionalne države. U tom smislu se upravo nalazimo na početku rušilačkog razvoja. Financijska kriza nije ništa drugo nego rušilački sustav međunarodnog financijskog uređenja, koji je totalno bankrotiran. Posljedice su ekonomski kaos, glad, ratovi, nemiri svih mogućih vrsta i u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Ali budućnost je uvijek nedodirljiva jer postoji nada da će pojedinačne elite svih naroda Europe prepoznati tko to zapravo drži konce u rukama. To uopće nije teško: najvažnije institucije koje su za tzv. financijsku krizu odgovorni su npr. "Lehman-brother", "Goldman-Sachs", itd.! Vjerojatno znate što je činiti za dobrobit svih europskih i ostalih naroda.

Šime Tolić: I za kraj nas zanima vaše mišljenje o Bosni i Hercegovini, kao državi?

Dr. Fings: BiH je običan protektorat Sad-a. To se vidi već po službenom aktualnom državnom stijegu BiH. Isti slučaj je i sa Kosovom.




Post je objavljen 09.01.2011. u 22:17 sati.