Azilantska rekonkvista Europe
Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže.
On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep.
(Ponovljeni zakon, 28 43/44)
Kad smo u jednom od tekstova objavljenih u prošlosti na portalu napisali da je jedan od osnovnih problema u vezi gubljenja suverenosti pri ulasku u EU gubljenje kontrole nad useljavanjem u ono što se prije tog ulaska smatralo ‘vlastitom državom’ o tome se nije raspravljalo jer kao i obično, razgovor o problemima omalovažava se sve dok se problemi ne jave u tri dimenzije. Useljenička politika EU nije definirana samo paničnom reakcijom na tisuće bijednika (prošle godine 67.000 ljudi preplovilo je Sredozemlje pokušavajući se dokopati euorpskih obala) već i depopulacijom koja je u nekim dijelovima EU poprimila katastrofalne dimenzije. Na primjer, Španjolska ima prirast stanovništva od 1.1 promila dok je minimalno potreban prirast za održavanje populacije 2.1.
U povijesti civilizacija nije zabilježeno da se bilo koja od njih oporavila kad prirast padne ispod 1.7 jer ne postoji ekonomski model u kojem bi bilo moguće održavati prirast potreban za vraćanje u normalno stanje (oko pedeset godina s prirastom od najmanje 5-7).
Dekristijanizacija Europe koja se tobože provodi zbog ‘jednakosti’ i ljudskih prava zapravo je proračunat process kojem je za cilj omogućiti naseljavanje Europe nekršćanskim stanovništvom s njezinih rubova. U sadašnjoj situaciji, članice EU s njezinih južnih rubova u vrlo su teškoj poziciji jer moraju rješavati za njih same nerješive probleme. Kako bi se konačno počelo rješavati ovu situaciju i kako bi se olakšalo probleme Grčke, Italije i Španjolske Europska Komisija je za rujan pripremila prijedlog redistribucije useljenika i azilanata po svim europskim državama.
Naravno, pristupanje ovom programu je ‘dobrovoljno’ – posve očekivano da je tako ali je jednako očekivano da će nakon pristupanja programu biti donijeta legislativa prema kojoj će ta distribucija postati obavezom članica. To je uostalom poznata i priznata metoda funkcioniranje europske legislative, uz istovremeno rasplinjavanje suvereniteta članica EU. Stanje u Africi iz koje dolaze svi ovi azilanti i više je nego teško ali ono je takvo zahvaljujući ponajviše kolonijalnom nasljeđu koje je Europa ostavila Africi te ekonomskom modelu (globalizaciji) koju su razvijeni nametnuli siromašnima. Katastrofalne posljedice ovakvog razvoja sada treba distribuirati na sve članice Unije… Što se tiče Hrvatske, ovakvo stanje stvari je samo još jedan argument za dokazivanje opasnosti uključivanja u asocijaciju u na čije se ponašanje ne može djelovati s pozicije vlastitih interesa.
Val useljenika rast će iz godine u godinu, posebno kad se ovo pitanje regulira (a to zapravo i jest prava pozadina svega jer potreba ‘osvježavanja krvi’ posve je razvidna onima koji iz pozadine usmjeravaju europsku politiku). Ovakvi useljenici Europi su potrebni jer su samo oni spremni raditi u uvjetima i za novac s kojime je moguće živjeti jedino u afričkim slumovima – a to je opet funkcija ekonomskog sistema u kojem živimo. Hrvatska se depopulira; to je svima jasno kao što je svima jasno da taj trend treba zaustaviti. U Europi su odlučili da im je jeftinije otvoriti vrata afričkim azilantima nego nešto mijenjati u vlastitom ekonomskom sustavu čime bi se povećao prirast stanovništva.
Hrvatska je u identičnoj poziciji ali pogoršanoj time da ni u ovome slučaju ne vidi potrebu razmišljanja o vlastitim potrebama i rješenjima. Muslimanska rekonkvista Europe nije sociološka teorija ili teorija zavjere; to je činjenica s kojom se u muslimanskom svijetu na rubu Europe razgovara kao o povijesnoj neizbježnosti koja će se dogoditi sama od sebe. Ulaskom u Europu Hrvatska će se vrlo brzo naći u položaju u kojem će morati prihvaćati azilantsku populaciju s kojom niti zna niti će znati što s njome napraviti.
U situaciji u kojoj se govori o potrebi repopulacije države a najmanje 15% stanovnika nema posla niti će ga naći do kraja radnog vijeka – o kakvom to useljavanju u Hrvatsku uopće treba pomišljati? Problem nad kojim se treba zamisliti; kojeg je nemoguće riješiti bez općeg konsenzusa i svijesti kamo nas vodi jedna, druga ili treća opcija, za nas će rješavati europska birokracija. Ako u međuvremenu naravno ne dođemo k pameti.
Spectator
http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3130&Itemid=1
