Globalizacija ili debilizacija?
Informacijsko-komunikacijska revolucija neupitno je radikalno transformirala društvene i međuljudske odnose. Omogućila je bolju povezanost među ljudima, državama i kontinentima, lakši pristup informacijama, nove i efikasnije metode rada, a samim time stvorila je i pretpostavke za proces globalizacije. Uza sve svoje prednosti ona međutim donosi i mnoge negativne posljedice. Glavni akteri globalizacije – a to su neprijeporno velike multinacionalne kompanije koje su praktički postale surogat za države-nacije – kontroliraju većinu svjetskih medija, stoga je kritičko i objektivno sagledavanje svih aspekata globalizacije (posebice onih negativnih), bez obzira na često proklamiranu demokraciju koja podrazumijeva slobodu govora, u medijima vrlo rijetko.
Ono što globalizaciju čini mrskom, posebice u očima nacionalno osvještenih političara i intelektualaca, jest njezina skrivena tendencija da u budućnosti izbriše granice među državama i tako omogući uspostavu jedne svjetske vlade i jedne svjetske megadržave u kojoj će glavne poluge vlasti biti institucije kao što su WTO, MMF i Svjetska banka. Sintagma «jedna svjetska vlada» je konačno do sada bila od strane vodećih svjetskih političara izgovorena ne jedanput, a notorno je da se težište moći sve više seli s nacionalnih država odnosno nacionalnih vlada na supranacionalne institucije. Stoga nije riječ o «teorijama zavjere» (na koje svi moramo biti cijepljeni ili ćemo u suprotnom postati predmet medijskog izrugivanja, iako je zavjera kaznenopravni pojam), već o jasnim i nepobitnim činjenicama.
Dakako, preduvjet za uspostavu jedne svjetske vlade brisanje je granica između različitih država-nacija, stoga je logično da je nacionalizam (shvaćan isključivo kao obrambena kategorija) glavni protivnik spomenutih procesa. Instrumenti globalizacije različiti su, a u njih svakako spadaju i nama bliske europske integracije koje uspješno mrve državne suverenitete i brišu granice među europskih narodima. Ne treba nas stoga čuditi da je pojam «nacionalizam» dugogodišnjim medijskim proskribiranjem postao omražen, dok si osoba koja se deklarira kao nacionalist automatski potpisuje političku osmrtnicu. Pretpostavka za unifikaciju različitih naroda (što globalizacija neumitno čini) brisanje je njihovog povijesnog pamćenja kao ključne sastavnice nacionalnog identiteta (što paradigmatski oslikava poznati sofizam «pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti») i njihovih kulturoloških razlika. Kulturološka je uniformizacija danas već posve uznapredovali proces čiji je produkt čovjek kojega se uz dozu ironije s pravom može nazvati – homo debilus.
Riječ je o tipu čovjeka koji čitav svoj život i svaku društvenu aktivnost gleda isključivo kroz prizmu profita, novca, kalkulacija i osobne koristi, a ravna se po onome što mu kao obrazac ponašanja serviraju masovni mediji. U stvaranju takvoga čovjeka – kojeg se želi nametnuti kao idealtip čitavome globaliziranome svijetu – upravo je ključna uloga centraliziranih medija u vlasništvu transnacionalnih kompanija koje promiču ideologiju potrošaštva, hedonizma, materijalizma, individualizma i ateističkog humanizma. Preslikano na hrvatske prilike, riječ o čovjeku kojega zanima zadovoljavanje svojih isključivo materijalnih potreba (stan, hrana, auto, sex), čovjeka koji svoje slobodno vrijeme ne krati čitanjem ozbiljne literature, već tračerskih žutolikih tiskovina i gledanjem Big Brothera ili Farme. A sasvim je jasno da je čovjekom kojemu je tvarno ispred duhovnog, stražnjica Paris Hilton ispred Aristotela ili Tome Akvinskog, Lepa Brena ispred Mozarta, lako manipulirati. Iako uvjeren u svoju posvemašnju slobodu, riječ je o čovjeku koji je stvarno rob nesvjestan svojega ropstva i kao takav idealan za pranje mozga i manipulaciju.
Zanemarivanjem svoje duhovne komponente, ugađajući isključivo tijelu, čovjek se dehumanizira, raščovječuje. Jer čovjeka ne čini samo tijelo, već tijelo i duh kumulativno. A današnja religija konzumerizma i hedonizma upravo nastoji unišiti duh u čovjeka propagirajući materiju i užitak kao svrhu i bit čitavog života. Međutim, kako povijest zorno pokazuje, svi projekti koji su tokom povijesti smjerali na unifikaciju različitih naroda, na brisanje nacionalnih i kulturnih identiteta, na pokoravanje svijeta, svi su se urušili kao kula od karata. A kako je povijest učiteljica života, s pravom možemo kazati da su i današnji procesi samo još jedna Kula Babilonska. A svi znamo ishod te biblijske parabole.
Davor Dijanović
