HRVATSKA I EUROPA
Umjesto da njeguje svoju samosviest i samodostatnost – kada je zajedničtvo štetnije od samoće – hrvatski narod, točnije, njegov korumpirani dio predvodjen novim tragateljima za najnovijim gospodarima, pruža već mjesecima ogavnu, nepodnošljivu sliku poniženja, nečasnosti i robstva; mjesecima već danomice trpimo istu ružnu i falšnu notu, danju i noću slušamo na krugovalu i gledamo na dalekovidnici: hoćemo li ili ne ćemo u Europu, hoćemo li danas ili sutra, za dvie, pet, ili možda tek deset godina. Prilagoditi se, pokoriti se, ne izazivati Europsku Uniju, udovoljiti njezinim uvjetima, svima, pa i onima koji ovu naciju hrvatsku, za koju je junak Kvaternik rabio sintagmu, ponosnu i suverenu, Nos Dei Gratia Natio Croatorum, pripravljaju izravno za izčeznuće - to je, eto, postao kategorični imperativ hrvatske svakdašnjice, jer ga veličaju kao formulu vječne hrvatske sreće, dočim nije drugo doli jamac sigurne hrvatske propasti.
Vele nam: to nam je sudbina, idemo je barem što bolje izkoristiti. Je li? Tako su nam i obie jugoslavije bile sudbinom. Nikakve nam koristi nisu doniele, a s više čvrstine i volje za obstankom obie smo mogli izbjeći. Nu kada su stvari već tako daleko uznapredovale, bit će da nam je doista usudom neizbježivim postalo i novo sužanjstvo u superjugovini što je nazivlju Europom.
Nema Kvaternika, nema Starčevića, nema Pavelića. Mali ljudi i prodane duše, strani plaćenici i tudjinski žbirovi, vladaju takozvanom Republikom Hrvatskom, ljudi točno po mjeri zadaća što su im ih namrieli njihovi gospodari. Banalni mediokriteti bez ikakve karizme, izrodi bez ideja i ideala, ubogi karijeristi i oportunisti, odlučni jedino da sebi osiguraju mjesto u poviesti – a ne znaju da je to poviest poraza i smrti! – zasjeli su danas na čelo smušenog i izcrpljenog hrvatskog naroda kao menedžeri sramote i izdaje. I u tome, nema dvojbe, uvjerljivo su nadmašili svoje kukavne predšasnike, koji nisu bili bolji Hrvati, ali su se bojali ići predaleko, bojali su se takozvane «desnice», a ona danas zdušno sekundira suludom hrvatskom marširanju u Ništa.
Zar baš nikoga nema da odgovorno i potanko razloži što nas sve čeka u toj najnovijoj superjugi? Nikoga da ovome zavedenom i zaludjenom puku utuvi u zakržljalu mu pamet samoočevidnu, jednostavnu, neupitnu istinu kako model euro-Hrvatske ne znači drugo, ama baš ništa drugo, negoli Srbe u Hrvatsku (povratak izbjeglica, manjinska prava, suradnja sa susjedima...), a Hrvate u Haag i u pečalbu? Kako znači poniženje i poništenje kompletnoga Domovinskog rata, časnog, obranbenog i osloboditeljskog, osudu hrvatske nacije i hrvatske države kao takve, a ne tek ovoga ili onoga «individualiziranog ratnog zločinca»?!
Zar se ičim može opravdati, pa i protumačiti, da ovome puku nije jasno kako u Europi ostaje i bez suvereniteta i bez identiteta; i bez samosvojnosti i bez samobitnosti?! Da mu nije jasno kako će ulazkom u Europu, kada joj se priključi i iztočni brat, ponovno nestati hrvatsko-srbske granice?! Kako je u euro-raljama odzvonilo i njegovoj vojski i privredi, jednako kao i jeziku i uljudbi?! Kako udovoljavanjem terorističkim uvjetima EU taj puk dospieva u predsmrtno stanje, eda bi mu, konačnim ulazkom u «integracije», bila dodieljena i sama smrt?! Jesu li hrvatski ratnici išli u smrt da Hrvatskoj daruju smrt?!
Umjesto da shvate razmjere katastrofe, neodgovorni se mozgovići zanose lažnim utjehama i obmanjuju unaokolo kako eurointegracije ne donose ugrozbu hrvatskomu nacionalnom bitku. A kako ne, kada gospodarski, politički i nacionalno ugrožavaju i daleko veće, jače, poviestno ukorienjenije nacije kakve su Talijani, Francuzi ili Niemci? Kako onda tek ne bi ugrozile jedan na žalost (i vlastitom krivnjom) mali narod, duševno propao, materijalno propao, moralno propao, bez volje za sobom i za slobodom, kadar tek slušati bilo koga, ako mu ga demokratske smicalice, nevladine udruge i judeomasonska internacionala nametnu za predvodnika, samo ne sluša onoga koji mu izkreno želi dobro i nudi mu zbiljski spas!
Europska je Unija za Hrvatsku samo prošireni Haag, primjenjen ovoga puta na čitav narod. Ona je i prošireni Jasenovac, vladavina jasenovačke trijade pod pokroviteljstvom Brussela i Straßburga: Židovi kao gospodari i vlasnici, Srbi kao izvršitelji, politička klasa, Cigani i slični kao buduća bezplatna radna snaga. EU je do orijaških dimenzija napuhana juga, gora, tiranskija i totalnija nego što je ikada mogla biti ona velikosrpska balkanska Titovina, u kojoj je Hrvatska ipak sačuvala barem svoje ime, ponos i volju za slobodom!
Nu, već je za sve kasno, srljanje se u novu avanturu više ne može izbjeći. Kasno se sjetila jedna «desničarska» strančica prosvjedovati protiv ulazka u EU, a da to skoro nitko nije ni zabilježio. Hrvatski se samoubojice zaludu boje da ih Europa ne će, da nam uzkraćuje tu nagradu i milost. Hoće, itekako hoće. Ta cilj je objediniti sve zemlje i narode bieloga nam kontinenta. Ako se ne dobije ulaznica odmah, to samo znači da nas predbježno valja pripraviti i dresirati, slomiti, dotući, da kao bezpriekorni robovi umarširamo na koljenima u Uniju, eda bi nas se potom u njoj konačno zatuklo.
I zato više ne vriedi ona naša stara i tvrda izreka: prvo Hrvatska, onda Europa. Hrvatska nam ju je pseudo-desnica, dakako, bila ukrala, i još se prigodice na nju pozivlje, nu, ništa od toga. Danas je Hrvatsku više nemoguće spašavati od Europe. Moguće ju je spasiti samo ako se i sama Europa u cielosti spasi od centralističkog i materijalističkog uztroja koji su joj danas nametnule sive, plebejske, nenarodne, mediokritetske, judeomasonske tehnobirokratske klike. Nietzsche je svojedobno upozoravao da ne će biti Europe u hipokritskom ozračju demokratskoga ćudoredja. Ne će, ali ipak je ima, a nama svakako preostaje časna mogućnost da je ne nazivamo Europom, navlastito imajući na umu onu autentičnu veličinu koja je u poviesti pratila njezino ime, kad god se je nastojala konstituirati autoritarno, elitno i sa štovanjem za sve svoje sastavnice – pa bilo to na način Rimskoga imperija ili Karla Velikoga i Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije; ili pak francuzkoga cara i njemačkog kancelara.
Europa je dakle ipak «naša sudba», globalizacija je nepovratna. Ali, preostaje nam sloboda da iznudimo način njihova provodjenja. Ne, ne ćemo to moći sami – premda uviek ostaje načelna mogućnost da zarazno-spasonosni pokret potekne baš iz ponižene i uvriedjene Hrvatske! Pa ako je tako, zavolimo svoj usud, udjimo čim prie, jer tim prie će iznutra narasti spasonosne snage kadre uzvratiti pogibeljnom izazovu i prietnji! Tim prie započet će narodi proces destruiranja nenarodne Europe, koju valja rušiti jednako kao i pokojnu jugovinu. Novi bik mora se pojaviti da ponese onemoćalu i oboljelu Europu. Toga bika može prizvati u život samo Nacionalistička Internacionala. Ona, koja će Europu ponovno pretvoriti u časni, slobodni i razlikama bogati kontinent biele rase, Europu svih svojih nacija i regija, Sveto Carstvo novih elita i velikih vizija, Carstvo koje će se vratiti svojemu grčko-rimsko-barbarskom korienju, te iznova zaposjesti svoje zavriedjeno, a izgubljeno mjesto u svjetskoj raspodjeli silnica. Uljezi pak i doseljenici, internacionalna nacija izraelskih, cionističkih i judeokratskih petokolonaša, neka na vrieme bira: i njoj je mjesto u bieloj Europi slobodnih nacija, ali samo ako se s gostoprimcima bezostatno poistovjeti, umjesto da još jedamput svojevoljno izabere ghetto arogancije i odgovarajuće joj diskriminacije.
Nova Politika, što smo je najavili u ovome glasilu, kroči svojim putom. Drži se ona pritom i zasada kršćanske Europe, zasada koje, u skrajnjem slučaju, kada sva sredstva zakažu, kada nikakvog drugog izlaza više nema, a nade u spasonosni uzpjeh sile rastu, - dopuštaju narodu da protiv posvjedočene, težke i trajne protunarodne vladavine pribjegne pravednoj pobuni! Nova će politika uskoro progovoriti iz svih rodova političkog oružja. Čeka nas vruća jesen!
Mladen Schwartz
http://www.ultimatum.20m.com/8_ultimatum8/8_1ndk.htm
