ETIKA I POLITIKA
ponedjeljak, 23.03.2009.
ISUSOVAČKE DUHOVNE VJEŽBE KROZ KORIZMU
|
Drage prijateljice, Dragi prijatelji, Prošlo je, evo, već više od tri tjedna da smo zajedno na ovom putu! U sredini smo korizme. Preostaje nam još tri tjedna do slavlja najveće istine kršćanske vjere – Uskrsnuća Gospodinova. Do tada smo pozvani ustrajati u molitvi i promišljanju o svom duhovnom životu. Kako bi to uspjeli predlažemo vam u duhovnom štivu nekoliko misli na temu raznih pokreta u našoj duši koje možda doživljavamo, ali koje ne znamo imenovati i, možda, ne razumijemo. Nadamo se da će vam taj tekst pomoći da ustrajete u ovim duhovnim vježbama i eventualnim poteškoćama na koje neki nailaze. Slijedeća etapa na koju stavljamo pred vas u znaku je novog rođenja u Duhu. Pozvani smo da u poniznosti dopustimo Gospodinu da nas oslobodi od svega onoga na što smo navezani kako bi svoj život živjeli u slobodi djece Božje. Sve prijedloge za nadolazeće dane možete, kao i dosad, pronaći na stranici: http://www.isusovci.hr/dvonline/ Forum donosi svoje dobre plodove. Sigurno ste već zamijetili da se tu ne radi o uobičajenom forumu. I, doista, njegov cilj nije da potakne rasprave ili otvaranje debata (to je jedan od razloga zašto tražimo, između ostalog, da sve što se tamo piše bude izneseno sažeto i jasno). Cilj je ovog foruma biti međusobna duhovna pomoć i podrška. Raduje nas što tako nesebično pomažete molitvom, svjedočenjem vlastitog iskustva, savjetom, prijedlogom… Određeni broj sudionika nije se, za sada, još aktivirao na forumu. Osjećajte se slobodnima navratiti i ostaviti koji komentar. Dakako, nitko nije prisiljen to učiniti. Čitanje postojećih poruka može ohrabriti one koji se u korištenju foruma možda još dvoume. Ali na svakome je da procijeni što mu može više i bolje pomoći! Želimo vam tjedan ispunjen Kristovom prisutnošću u svakodnevnim susretima, obavezama, radostima i poteškoćama. Samo hrabro… Do skorog pisanja. DVonline pd.dvonline@gmail.com |
- 15:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
IZBORI ONLINE
|
Naletjeh ovih dana na stranicu kandidata za načelnika općine Okrug, Ilije Cvitanovića. Jednostavno, bez kićenja, ali lijepo. Poruka upućena prije svih mladima, mora biti kratka i jasna. Ilija to očito zna. Ako ovim ritmom nastavi pisati postove i doradjivati stranicu, posjet je zajamčen, a onda i rezultat. Mnogi političari zaborave činjenicu da je u medjuvremenu, od zadnjih općinskih izbora, registrirano četiri nove generacije birača. A najlakši put do njih nisu ni tribine ni 'govorancije', pa ni plakati, nego upravo internet. I možda dobro napravljeni radijski jingle-ovi. Sa dostupnim alatom nije teško postaviti takav jingle na blog. Kao i eventualni You tube snimak kandidata. I još sve besplatno, jer si sam svoj majstor. Ipak, sjećam se i onih HDZ-ovih političara koji nikad nisu uspjeli uhvatiti korak s modernim tehnologijama. Pokušaji Berislava Rončevića, Kovačevića iz Osijeka, da ne spominjem Ivicu Kirina, su završavali neuspjehom. Trudili su se 'ispasti' pristojni i 'pametni' na blogu, bojeći se ne izazvati kontra reakciju, pa na koncu nisu uspjeli privući ni najbliže suradnike na svoje blogove. Jedina uspješna na 'mreži svih mreža' je gradonačelnica Dubrovnika, Dubravka Šujica. Nisam provjeravao, ali se ne bih začudio kad bih pronašao njezin profil i na My Space-u i FB-u. S druge strane, već godinama, uspješno opstaju sdp-ovski blogeri: Vidović, Stazić, Jurjević..., a negdašnja čelnica DC-a, V. Š. Ožbolt je od toga pokušavala praviti estradizaciju politike. Zato Iliji želim uspješno blogiranje i naravski POBJEDU na izborima. |
- 11:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.03.2009.
MOLITVA ZA DOMOVINU HRVATSKU
|
Preslavni Sveti Josipe, Čuvaru Svete Obitelji, Zaštitniče Crkve Kristove, Zaštitniće domovine Hrvatske i Crkve u našem narodu, svim pouzdanjem srca molimo Te priteci u pomoć domovini Hrvatskoj; zaštiti je od grijeha današnjega vremena, od utjecaja Zloga. Ponizno Te molimo, očinski izmoli od Gospodina Boga oproštenje za sve grijehe učinjene tijekom povijesti, a nad nama, djecom domovine Hrvatske sinovima i kćerima katoličke Crkve, bdij i bez prestanka nas zagovaraj. Po Kristu Gospodinu našem. Amen |
- 01:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 18.03.2009.
PRIČA O DVA BRATA
|
U vremenu smo Korizme, a u moru sivih vijesti i priča, svakako je lijepo naići i na ovakvu priču! Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugjom. Na početku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna I mislio: “To nije pravo. Moj brat nije oženjen I dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena I petero djece, I tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, I stoga je on potrebniji od mene”. S tim mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata I istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu. Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio od sna I govorio bi: “Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu I petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje, Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko ja?” Tada bi ustao iz kreveta I odnio bi punu vreću žita u žitnicu svoga brata. Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme I naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leđima. Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su ljudi htjeli podići kapelicu, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu nisu mogli naći svetije mjesto od toga. |
- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.03.2009.
DVonline
|
Biblijski tekstovi ove korizmene nedjelje Izl 20,1-17 Ps 19 1 Kor 1,22-25 Iv 2,13-25 Komentar biblijskih čitanja Kad vas netko pita što su to Božje zapovijedi koja vam je prva asocijacija? Meni odmah pada na pamet osnovnoškolski vjeronauk i to onaj koji sam sâm pohađao kao i onaj koji danas predajem djeci. Razlog je jednostavan - treba sve to nabrojiti napamet. Kao ni većini djece danas ni meni to baš nije išlo lako. Osobito kad bi me pitali "napreskokce" - koja je šesta (koju sam kasnije dobro skužio), a koja osma Božja zapovijed? Priznajte, ni vi ovog časa ne znate koja je osma - slobodno se prisjetite na: http://www.hbk.hr/katekizam/iii/19-pre1.html#RTFToC11). Razne kršćanske denominacije nemaju identično raspoređene te zapovijedi. Pravoslavni i neke reformirane crkve spajaju naše prve dvije zapovijedi u jednu. Židovi počinju s prvom rečenicom koju nalazimo u današnjem čitanju: Onda Bog izgovori sve ove riječi: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva." Ta je rečenica osnovna, nulta, zapovijed Dekaloga (tako, naime, još zovemo Deset zapovijedi). Moj Bog moj je osloboditelj koji me želi izvesti i osloboditi mojih robovanja i mojih "sigurnosti", svega onoga što me veže uz pune egipatske lonce kojima je cijena robovanje. Sjetimo se dugog puta izraelskog naroda iz ropstva k Obećanju. Mojsije je došao pozvati Izrael na Izlazak. Poziva narod koji je zarobljen, osuđen da cijeli život gazi blato i pravi opeke za Faraona i Egipćane. Da bi pokazao da je s njima Bog po Mojsiju čini tolika čudesa ne samo u Egiptu nego cijelim putem kroz pustinju: prolaz kroz Crveno more, mana, prepelice i voda iz suhe stijene. Ali baš tu, kod Meripskih voda, narod će pokazati svoje pravo lice. Bijahu žedni i iako ih je Bog i branio i hranio na tako čudesan način sve zaboravljaju, te ponavljaju Mojsiju da im dade piti. Nema strpljivosti, nema povjerenja u Božju providnost; postoji samo žeđ i traženje - daj nam piti. Dok ta potreba nije zadovoljena narod je spreman ubiti Mojsija i vratiti se svojim porobljivačima Egipćanima, vratiti se u zagrljaj ropstva gdje će, ponovno, cijeli život gaziti slamu i blato, raditi bez plaće, ali će im želuci biti puni i neće morati o ničemu misliti. Izraelcima će trebati puno vremena da bolje upoznaju svoga Boga. Morat će i na popravni - na samoj granici Palestine Bog će im reći: Ne vjerujete da uz moju pomoć možete osvojiti ovu zemlju?! Nema problema, idemo još jednom u pustinju... No, vratimo se još malo zapovijedima. Što su one u svojoj biti, zašto nam ih Bog daje? Zapovijedi su ono osnovno što Bog daje čovjeku da bi čovjek bio sretan, da bi imao uređen život - prema Bogu i prema drugom čovjeku i prema sebi samom. Ali kad čitamo ovaj izvještaj (ili onaj koji se nalazi u Knjizi Ponovljenog zakona) čini nam se da čitamo neki stari i strogi pravni izvještaj s puno zabrana - puno puta čuje se ono "ne čini, ne smiješ!" Tako su to Izraelci i shvatili. Zakon je postao nedodirljiva stvar, svet sam po sebi, okružili su ga sa stotinama drugih odredbi, a prekršaj Zakona kažnjavao se smrću. U praktičnom smislu radi se o zakonu kojega danas poznajemo pod nazivom šerijatski zakon, a koristi se u muslimanskim zemljama. Tako bi se to nastavilo do današnjeg dana da nije bilo Isusova dolaska. Krist je došao ispuniti Zakon tako da ga svede na svima dostupnu mjeru. Na samo dvije zapovijedi: Ljubi Boga i ljubi bližnjega. Isus će se usuditi pokazati da je Bogu čovjek iznad Zakona, koji nastoji pokazati svojim suvremenicima i svima nama jednu novu, jasniju sliku Boga. Boga koji nije samo Strašni i Svesilni sudac nego Otac koji ljubi. Koliko je Isusova slika Boga nova toliko je i radikalna. Toliko radikalna da se Isus usuđuje dirnuti u drugu svetinju ondašnjeg Izraela – Hram – ponos i slavu cijelog židovskog naroda, jedino što je ostalo od slavnih vremena Davidova i Salomonova kraljevstva. Najgore je kad se dirne u materijalno, u zaradu. U Hramu je sve bilo tako dobro uređeno. Ljudi su hodočastili u njega i cijeli grad od toga je dobro živio: svećenici, prodavači, bankari, ugostitelji, uzgajivači ovaca i golubova. A ovaj rabi svima kvari posao govoreći o nekom milosrdnom Bogu za koga nitko nikad nije čuo kršeći, čak, i Zakon liječeći subotom i bogohuleći kad govori da oprašta grijehe. A svi znaju da za to oproštenje treba platiti svima znanu cijenu: kupiti janjca i dati svećenicima da ga žrtvuju. A Isus sve to niječe i svima kvari posao tjerajući prodavače iz Hrama. Iako je kršio zakon i nikad nije išao na ruku bogatima i onima na vlasti Isusa ne možemo nazvati ni revolucionarom ni reformatorom - ni Lutherom ni Lenjinom svoga vremena. Jedan od odgovora na pitanje tko je Isus daje nam danas sv. Pavao u drugom čitanju: mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Bog Isusa Krista to ostaje i danas. Onima koji na Boga (i njegovu Crkvu) gledaju kao na uzvišenu, nedodirljivu veličinu šokirani su i sablažnjeni svakom promjenom i drugačijim mišljenjem. Žele pod svaku cijenu zadržati staro makar mnogo toga ne funkcionira uz stalnu opasnost da Boga povežemo s trgovinom i novcem. Oni drugi - Grci koji mudrost traže – uzdaju se u ljudsku mudrost i u ljudsko tijelo ismijavajući se nad Bogom poniznim i raspetim kojeg mogu razumjeti samo ponizni. Meni se čini da je jako dobro da Bog prođe, s vremena na vrijeme, kroz naše živote i isprevrće nam stolove. Jako je dobro što to ponekad učini i u Crkvi i u društvu. Obično se to događa onda kad business (posao) krene najbolje. I ponovo nam pokaže da smo se igrali oko zlatnog teleta. I pozove nas na još jedan krug u pustinju... |
- 02:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 06.03.2009.
SNAGA VJERE
|
Ne bilo više ploda s tebe dovijeka! ... Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: Digni se i baci u more!, bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete. (Mt 21,19-22) |
- 13:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.03.2009.
ZLATKO SUDAC: ŠTO JE I KAKVA JE LJUBAV?
|
Što je ljubav o kojoj sveti pisci i sam Isus progovara? Kako je srce današnjeg čovjeka potrebito ljubavi, a kako je malo onih koji istinski znaju i osjećaju što je ljubav. To se iskrivila i u praksi izvitoperila ta riječ, da je malo onih koji istinski osjećaju i žive ljubav. Što je ljubav? Pogledajte sunce. Sunce sije, grije. Pogledajte more. Pogledajte prirodu u svojoj veličini. Ona jednostavno jest. Cvijeće, cvijeće jednostavno miriše. Jedna od najvećih odlika ljubavi je nepristranost. Sunce sije i nad dobrima i nad zlima. Kiša natapa zemlju i dobrima i zlima. ''Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen''. Da li može drvo reći: pustit ću svoju hladovinu dobrima, a uskratit ću je zlima. Drvo jednostavno daje to što jest. Baca hladovinu čak i nad onoga koji će ga posjeći. Kada bismo uspjeli dobiti tu odliku nepristranosti i prestati dijeliti ljude na dobre i zle, na svece i grešnike. Uvidjet srcem čistim da grijesi ne nestaju. Nitko ne griješi, jer zna. ''Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine''. To je ljubav. Druga velika odlika ljubavi je njezina sloboda. Drvo te pušta slobodnim. Cvijeće te pušta slobodnim. Sunce te pušta slobodnim. Jesi li ikad čuo da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju. Miris, toplina sunca, kiša, priroda kao i ljubav jednostavno postoje bez svog objekta. S pravom kažemo: ako čovjek uzima ženu po količini miraza kojeg ona donosi u tu kuću, da on ne ljubi tu ženu. I s pravom to tvrdimo. Ali da li vi ljubite kada se družite ili kada budete samo s onim osobama koje vas emotivno osjećaju, a s drugima ste arogantni? Je li to ljubav? Da li se ljubav javlja kada se javi neki objekt ili ona jednostavno jest? Jeli vam kada bilo teško u želucu kada ste vidjeli sječu šuma negdje daleko iako vi od te šume nećete imati velike koristi? Ili kada ste gledali nevine kako trpe, iako ih ne znate? Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio? Iako nikad nećete upoznati tog čovjeka. Vjerojatno jeste. Tada je bila ljubav i pojavila se na površini. I ne tražite zasluge za to, jer je ljubav besplatna. Što je treća kvaliteta ljubavi? Besplatna je. Ne možete je kupiti. Kada biste se i vi i ja uspjeli osloboditi te tjeskobe da ovladavamo drugim ljudima. Shvatite, kad god je u vama prisila, tjeskoba, strah da ne budete voljeni, kontrola nad vama, ljubav umire. Ljubav ne trpi takve osjećaje. Ona jednostavno jest. Najzadnja i najveća kvaliteta ljubavi je ta da ona nije svjesna sama sebe kao što sunce nije svjesno da grije, ni ptica nije svjesna da pjeva, ni cvijeće nije svjesno da miriše, drvo nije svjesno da baca hladovinu, tako ni ljubav nije svjesna da ljubi. Zamislite da hranite dvije – tri tisuće gladne djece. Činite to iz dobrog poriva u svome srcu. Da li se možete loše osjećati kada ste tako korisni ovom svijetu. Ne. Kažete da često puta u životu činimo dobra djela. Činimo ih. Ali da li to činimo iz ljubavi? ''Dođite blagoslovljeni Oca mojeg, jer sam bio gladan i dali ste mi jesti i žedan i napojili ste me, i gol zaodjenuli ste me. A što će oni reći: Kada, kada smo te to Gospodine vidjeli i gladna i žedna i u tamnici, kada, nismo imali pojma. Ali mi znamo. Ponekad mi pada užasavajuća misao na pamet da bi Gospodin mogao reći: Dođite vi blagoslovljeni Oca mojeg, jer sam bio gladan nahranili ste i žedan napojili ste me, a oni na toj strani reći će: Da, znamo Gospodine. A on će njima: Ne govorim vama, niste smjeli znati. Što želite zauzvrat dobiti kada činite dobra djela: zavrijediti nebo, zar to možete, platiti mjesto negdje gore, prisiliti Boga da vam se smiluje, trgovati s Bogom? Čovječe ti ništa ne moraš. Jedino što moraš je udahnuti ovaj zrak i osjetiti se živim, jer sve je darovano od života do smrti, od neba do Boga. Ti ništa ne moraš. U tome je naša najveća zabluda. Ja nešto moram. Pritajena oholost. Ja ništa ne moram. Kada shvatite da ništa ne morate, tada će se pojaviti ljubav, jer ako ništa ne mora, ljubav jedino se mora. Pokušajte to razumjeti. Želite živjeti sretno. Ne možete živjeti bez ljubavi. Ali ona će se javiti u vašem srcu kada najmanje očekujete, jer se nju ne može planirati. Ona je tu, u vama je. I ništa ne trebate činiti da dođete do nje. Pitajte: Ali zašto onda toliki osjećaji? Zato što nešto trebate odbaciti. Život je lagan. Teške su naše iluzije, naše pohlepe ma kako svete i pobožne bile. Neka nam na tom putu nebeska Majka bude uzor i zagovornica, pomoć i utjeha, jer ona zna kako srcem do Boga. Ona je uistinu majčinsko srce i najkraći put do našeg Gospodina. Amen. target=_blank>http://www.zajednickim-snagama.blog.hr/ |
- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
PROROČANSKI GLAS BISKUPA POZAIĆA (II.)
|
Ima li koga tko voli ovaj mali dio svemira? Mudrost života, kultura života ući se u obitelji, odmalena: 'Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj. Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji' – tako zbori bl. Alojzije Stepinac (Prop. 1934. –40, 480). Samo ona obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje, može biti sretna i jaka, i blagoslov za pojedince i za cijeli narod: za njegovu društvenu i crkvenu budućnost. Početkom mjeseca rujna 2008., kad je započela nova školska godina, od već loših vijesti stigle su još gore: ove školske godine 2008/09. u školama je 150 razreda manje negoli prijašnje godine. Narušena je prirodna ravnoteža: normalno je da u jednoj obitelji, u jednom narodu, bude više mladih nego starih – u Hrvatskoj je obratno. Još malo, i nestat će rod Hrvata. Ovoj našoj civilizaciji potrebna je majčinska ljubav. Najveće siromaštvo Hrvatske danas se očituje u sve manjem broju rođenih. Sve manje djece, sve praznije škole, to je naše siromaštvo. Demografski deficit najteži je i najvažniji problem suvremene Hrvatske' – teške su to riječi, istinite, našega nadbiskupa Josipa Bozanića (1. 1. 2009.). Ima li nekoga u ovoj zemlji Hrvatskoj da se pita: Tko sije virus autodestrukcije lijepom našom domovinom!? Ima li koga u ovoj zemlji da misli da voli ovaj sveti mali dio svemira? Ljude ubijaju mrzitelji čovjeka: jedni mačem, drugi perom. Ishod je isti: ubojstvo čovjeka. Isus nas je poučio da je 'otac laži, lažac i čovjekoubojica' (Iv 8, 44) Sotona, i po zemlji njegovi sateliti. Prije su se pisala literarna djela kao 'Nečastivi na Filozofskom fakultetu' (I. Brešan). Sada nečastivi šeće po stubištu i parkiralištu, po uredima i dvorima, po ordinacijama i salama, po ekranima i tiskovinama, kreće se u društvu uglednih i moćnih, sjedi za upravljačem. Eurofobi druge nazivaju euroskepticima i predlažu, zahtijevaju da se zatvori knjiga Drugoga svjetskoga rata. Vuku naime, za sobom dugački rep zala, boje se lica pravde kad, i ako Hrvatska jednom uđe u EU. Čudno je da se u programiranom kaosu Lijepa Naša naziva Balkan, Region, Bejrut. U svijetu krivokletnika i izdajnika, kvislinga i podanika, zavidnika i željnih osvete, glo-balizacije=gro-balizacije=korupcije, gdje sami sebe odličjima odlikuju – i još se nazivaju moralna vertikala, tu ona neugasiva žeđ za harmonijom bića budi i podržava čežnju za životom istine u ljubavi. Strašna i nekažnjena zla iz prošlosti I dok nam šošteri i šloseri, laureati kumrovečki i šoroševečki, pišu: pravopis, gramatiku, leksikon, povijest – navodna Hrvatska akademija znanosti ili umjetnosti uvježbava strogu šutnju – šutnju izdaje. Opet je u modi 'poštena inteligencija'. Usred bijela grada Zagreba šalju nam poruke, urlajući: 'Po šumama i gorama…'. Očito, premalo im je masovnih grobnica po parkovima grada, po šumama i gorama i livadama od Gračana i preko Sljemena i Macelja… A lustracije nije bilo. Nama su dragi trgovi zločinaca. Suza za zagorske brege još nije isprala prolivenu krv nedužnu, još nije osušila potoke suza. A oni bi valjda opet u akciju. Treba istrijebiti rod Hrvata – poručuje davno njihov učitelj, Karl Marx. Strašna zla iz prošlosti, bez obzira na boju, ne mogu biti zaboravljena. Ne smije se zaboraviti nepredvidiva moć zla, kad zlo osvoji srce čovjeka (Benedikt XVI, 2008.). Nekada su se komunisti rugali Zapadu i zvali ga 'truli kapitalizam'. Kapitalizam se, pak, rugao komunizmu zbog ideološke ekonomije. Sada nam daju na znanje: trulo je sve! U jednom danu. Tko ne poštuje naravni moralni zakon, ne poštuje ni Boga ni čovjeka. Koliko je daleko jedna korupcija od druge? Ili je, pak, sve to još jedna velika laž i podvala? A tolike političke igre, nisu li samo zavaravanje lakovjernih. Ipak, zlo se ne može činiti unedogled nekažnjeno. I Lourdes, i današnji blagdan, upućuju na neku drugu ljestvicu vrednota, od materijalističke, profitne, sebične. Ovdje je sve ljudsko biće – slika Božja. Ovdje se gleda na bolesne s poštovanjem koje zaslužuje svaka ljudska osoba, bez obzira na njezino trenutačno bolje ili lošije zdravstveno stanje. Marijini štovatelji po molitvi i njezinu zagovoru ulaze u svijet ravnovjesja vrjednota i potreba. Bezgrješna Djevica, Majka živih, ulijeva u čista srca novu kulturu – kulturu života shvaćajući da je ljudski život najčudesnija stvarnost na zemlji. A duhovni bolesnici, raskajani, na putu traženja slobode duha i duše, zadobivaju oproštenje i milosrđe; mole i hrane se Kruhom života i pravednosti i svetosti; mijenjaju srca i stil života; napuštaju očaj, i upijaju nadu; oslobađaju se egoizma i kulture smrti, i u solidarnoj ljubavi, u svetoj procesiji, mijenjajući sadašnji, hrle prema boljem svijetu. Pod plaštem Gospe Lourdske i vojna sila postaje sila mira, otmjenosti i ljepote – u služenju bližnjima, u obrani Doma i Domovina. Molitva, kroz pjesmu i pokoru, ima snagu ljubavi mijenjati svijet nabolje. Svojim imenom, 'Ja sam Bezgrješno začeće', Marija nam otkriva svoju uzvišenost, ljepotu i svetost poslanja. Slobodna svakoga zla, i nakaznosti zla, vjerna Bogu i Čovjeku. Ona sjaji pred Bogom i čovječanstvom kao izvorna slika Božja u ljuskom liku, u svem skladu svog bića. Ti, Gospe Lurdska, Bezgrješno začeće, dok slušaš sve te djelomice nabrojene radosti i nade, žalosti i tjeskobe: Morti bu mene Ti milo, Pak vračtva /lijeka/ - Il mira mi daš. Čuj nas, Nado naša! Čuj nas Fidelissima Advocata Croatiae – Najvjenija Zagovornice Hrvatske. Čuj! Amen.» |
- 18:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #
PROROČANSKI GLAS BISKUPA VALENTINA POZAIĆA (I.)
|
Iz propovijedi biskupa Valentina Pozaića, na blagdan Majke Božje Lurdske u Zagrebu «Slavili smo u prosincu 2008. šezdeset godina Povelje ljudskih prava. I zaboravili – i na pojedinca i na narod. Programeri kaosa i zla, i njihovi sateliti, kao da bi rado od cijele Lijepe Naše napravili jedan poligon: gdje bi oni moćni tuđinci bez savjesti, bez obzira na ljudska prava, bez obzira na povijest, bez obzira na stoljetni dijakronični identitet, gdje bi mogli propisanim batinama napucavati male Hrvate, s jednog kraja na drugi, po svojim prohtjevima! Počelo je vrlo jednostavno, vrlo bezazleno, tzv. value free science – znanost bez vrednota, i dosljedno bez morala kao : čovjek je nerazumno biće, on ne zna što je to izbor, što je to sloboda, što je to odgovornost – pred Bogom i pred ljudima. I propade sve, i izvrsnost i čestitost, i poštenje; škola je igra, nema pravila, zahtjeva, osim u sportu. Ako nam se ne uči, izađemo na ulicu, kupimo diplomu. Važno da smo popularni. Ubrzo je nastupila druga faza: value free society – društvo bez vrednota, bez morala. I otvraju se vrata svim bezumnostima. Pravo na sve ima samo Sodoma i Gomora. Logično slijedi: value free politics. Kao da je od umijeća mogućega postala umijeće nemoralnoga. Najvažniji životni stav je onaj podanički, puzajući – pred zlatnim teletom. Vapaj djetinji, od prije sto godina, odjekuje i danas: 'Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše Za volju ne znam kome, žir u uzama. (A. G. Matoš, 1909.) U Saboru se složili svi: i crni i crveni, i žuti i zeleni, da osude istinu i Isusa U onim bolnim i slavnim danima hrvanja za Dom i Domovinu uvjeravali su nas da je vrhovno tijelo u RH Hrvatski državni sabor. A iznad njega samo – Bog. Sada, pokušava nas uvjeriti da je Sabor kazalište lutaka, nestašna ponašanja, košara pognutih glava, na priliku Centralnog komiteta. Kao da se ponavljaju biblijska vremena kad su se jedan pomirili stari neprijatelji Herod i Pilat, samo da bi u onaj dan osudili Istinu, Isusa. Složili su se svi: i crni i crveni, i žuti i zeleni. Usvojen je protuustavni, protunacionalni diskriminacijski zakon diskriminacijskim putem. Jesu li u Sabor izabrani samo de.de.o katolici – za potrebe popisa; de-korativni katolici – za prve svečane klupe; o-zebli katolici – nemoćni da podignu javno glas za istinu, za čovjeka, za Boga? Gdje slobode sad su dani? Gdje su Zrinski Frankopani, Gdje su ona lava dva? (A. Harambašić, Hrvatska 1881.) U Saboru – lava ni jednoga. Samo jedna – lavica. (o.p. Marijana Petir) Običnom normalnom vjerniku jasno je, u skladu s Evanđeljem: sve što ste učinili u Saboru, u Vladi, u Gradu – meni ste učinili! I sve ono što niste učinili, što ste prešutjeli, meni ste prešutjeli (Mt. 2, 40). U protunarodnom zločinačkom komunističkom režimu sudilo se zbog verbalnog delikta. Sada se otvaraju novi horizonti gdje će biti moguć mentalni delikt: posjedovanje krive predodžbe o krivim skupinama. Novi će stari udbaši naći načina da otkriju i saznaju tko to ima i koje, koje krive predodžbe u mislima, i to će biti mentalni delikt; a delikt podliježe sudu i kaznenom progonu. Zločinački komunistički režim – ili kako ga danas vole bezazleno nazivati 'antifašizam' – urušio se. Diktatura proletarijata – caruje. Sjećaš li se Ti, Gospo Lourdska: branitelji su pošli da brane Dom i Domovinu, s križem i krunicom o vratu, dok su oni kod kuće, u crkvama, na javnim trgovima, molili s krunicom i križem u ruci – i na koljenima. Svi zajedno su izvojevali pobjedu, ostvarili slobodu. A sada, živimo li doista u besramnim vremenima: one kojima dugujemo ponos i slobodu ne želimo pokopati časno i dostojno; istodobno ispovijedamo da je to sveto djelo milosrđa (KKC 2447)! Gospe Lourdska, na njivi Gospodnjoj posijano je plemenito sjeme, ali je ubačen i kukolj. U ovome narodu živi rod pravednog Abela, a i abelovaca: onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa; u ovome narodu živi i rod bratoubojice Kaina, i kainovaca; onih što šire nekulturu mržnje, sramoćenja, zla; generatori mržnje govore o govoru mržnju. Na Božić ratne 1941. godine, kada se cijelim svijetom širila mučna tjeskoba krvoprolića, blaženi je Alojzije Stepinac hrabrio vjernike: ovako vjeran kršćanin znade da nema veličine na ovome svijetu pred kojom bi strjepio Gospod Bog, niti sitnice koja bi izmakla oku Njegovu, niti skrušena srca kojemu se ne bi htio smilovati, niti zločina koji ne bi mogao kazniti… |
- 18:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 04.03.2009.
'DISCOPATCH' OPJEVALI KAĆUNKA
|
Splitski rokeri opjevali don Anđelka Kaćunka Nakon četverogodišnje hibernacije Discopath se okupio u novoj postavi za žive nastupe, a prva pjesma koja je nastala u njihovom podrumu za vježbu i kontemplaciju krajem prošle godine je "Kaćunko". Na vokalima Discopatha su Toni Kesić, pjevač Castra, klape Cambi i radijski voditelj te novo pridošli atleta Mišo Komenda, inače lider mlađahnog splitskog benda Lažni Brkovi. Bas odnedavno svira kamerman s Nove TV Veljko Karakaš, u slobodno vrijeme pisac SF erotskih priča. Gitare svira i elektroniku programira Mak Jovanović, autor u grupi Castro, i splitski novinar. Na bubnjevima je Robert Malkić, jedan od najzaposlenijih splitskih perkusionista i dekorater stanova dobrodržećim raspuštenicama. Discopath je paralelni projekt splitskog electro-cabaret benda Castro, a u svom prvijencu kompoziciji "Kaćunko" veličaju hrabrost, istrajnost i muževnu energiju tog najpopularnijeg domaćeg svećenika. Stihove u stvaralačkom zanosu nakalemili su svi članovi grupe na tim-buildingu u njihovom podrumu za pilates i vježbu, a glazba je nastala križanjem aerobik-disca i gitarskog zvuka. Pjesmu je čuo i sam don Anđelko Kaćunko, te je pozvao članove benda na druženje u Gospić. Zbog fascinacije don Kaćunkom članovi Discopatha se u posljednje vrijeme na koncertima oblače kao svećenici. Uskoro će snimiti i spot, a uskoro bi trebala izdati i album na kojem kako sami kažu još rade. NELA ŽIŽIĆ |
- 01:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Medjugorje, Mirjana, 02. 03. 2009.
|
“Dear Children, I am here among you. I am looking into your wounded and restless hearts. You have become lost, my children. Your wounds from sin are becoming greater and are distancing you all the more from the real truth. You are seeking hope and consolation in the wrong places, while I am offering to you sincere devotion which is nurtured by love, sacrifice and truth. I am giving you my son. ” |
- 01:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.03.2009.
JEDAN BRANITELJ O DARIJU KORDIĆU
|
Dario Kordić Gospodina Kordića (kojeg inače poznajem iz „ratnog vihora“) zadnji put sam vidio na Kupresu, na obilježavanju godišnjice pogibije moga velikog prijatelja, inače zapovjednika jedne od najelitnijih postrojbi HV-a. Kordić je već bio upoznat s tim da „putuje“ za Hag, i na moje pitanje što misli o tome što su mu „rezervirali kartu“ za Hagg? Odgovorio mi je: „Ja sam vojnik hrvatske države, bilo to u Haggu ili negdje drugo! Prihvati ću odluku naše vlasti i u Haggu ću braniti interese hrvatskog čovjeka “. Ovdje nije bitno što netko misli o Dariju Kordiću, jer to ovdje nije tema, nego je ovdje riječ o „dosljednosti“. Da se odmah razumijemo ne podržavam nijedan zločin! Mislim da je svakome jasno da odluke (bile dobre ili loše) nije donosio sam Kordić, ali on je izabrao taj put, i uz sve dobro i loše drži se toga. Izabrao je, i držao se svojih principa, i zato je dobio najveću kaznu od 25 godina. To je najveća kazna koju je dobio jedan Hrvat. Nigdje nisam pročitao da Kordić poimence optužuje nekog, da bi olakšao svoju poziciju. Iako mu vrh Hrvatske države očito nije pružio svu potrebitu dokumentaciju, iz razloga da ne bih još neki političari odgovarali. Tko su bili „zaštićeni svjedoci“? Tko je „pokajnik“? Hrvatska država je napustila Darija Kordića, nema ni „generalsku plaću“, država samo djelomično snosi troškove puta za posjete obitelji, postoje dugovi prema odvjetničkom timu… Darijeva obitelj tražila je kredit kako bi financirala svoje odlaske i posjete u Hagg. Pišu predsjedniku vlade, predsjedniku države da im Dario ima tretman kao i general Blaškić…Ali izgleda ništa od toga. Kada su se Hrvatska mjesta Busovača, Vitez, Novi Travnik i Nova Bila našla u okruženju bošnjačkih snaga i pod oružanom vatrom bošnjačkih vojnika što je potrajalo godinu dana, cijelo to vrijeme Darijo Kordić, za razliku od nekih hrvatskih političara, s obitelji ostaje u okruženju aktivno sudjelujući u obrani hrvatskog naroda na tim prostorima. Iako osobno znam da obitelj Darija Kordića od prije rata posjeduje kuću u prelijepom mjestu Promajna pored Makarske oni su umjesto uživanja u sigurnosti, kupanja i sunčanja, izabrali patnju s svojim narodom. Ne volim zločin, ali ne volim ni ovu „ljigavost“ od nekih ... Sve privilegije čina i dužnosti oni bi uživali, kada se i pretjerivalo u tome, ali odgovornost tu je uvijek kriv netko drugi. Većina njih na poziciji znala je skoro sve što se dešavalo, i dobro i loše. Zašto nisu odbili činove, dužnosti i privilegije koje idu uz te položaje? Sada optužuju u stilu „nisam ja, sve je on kriv“. Grozno! Što će sutra misliti naše mlade generacije o tome kakvi su nam bili časnici kad njih vide? Zašto tome nekome nije to rekao onda, ako je to tako? Ne, u ono vrijeme su bili „prijatelji“, imali zajednička druženja… Bijedno i „ljigavo“. Ja bih najprije pozvao na odgovornost one koji su ih postavljali na takve položaje. Profil hrvatskog časnika sam uvijek drugačije zamišljao. Žalim ih, ali im se ne mogu diviti. Za mene je bila čast i privilegija biti vojnik hrvatske države. „I u dobru i u zlu“ bi trebali ostati dosljedni sebi, kako su dijelili zasluge neka podjele i odgovornost. ip-talic @ 13:56 |
- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
