Dario Kordić
Gospodina Kordića (kojeg inače poznajem iz „ratnog vihora“) zadnji put sam vidio na Kupresu, na obilježavanju godišnjice pogibije moga velikog prijatelja, inače zapovjednika jedne od najelitnijih postrojbi HV-a. Kordić je već bio upoznat s tim da „putuje“ za Hag, i na moje pitanje što misli o tome što su mu „rezervirali kartu“ za Hagg? Odgovorio mi je: „Ja sam vojnik hrvatske države, bilo to u Haggu ili negdje drugo! Prihvati ću odluku naše vlasti i u Haggu ću braniti interese hrvatskog čovjeka “. Ovdje nije bitno što netko misli o Dariju Kordiću, jer to ovdje nije tema, nego je ovdje riječ o „dosljednosti“. Da se odmah razumijemo ne podržavam nijedan zločin! Mislim da je svakome jasno da odluke (bile dobre ili loše) nije donosio sam Kordić, ali on je izabrao taj put, i uz sve dobro i loše drži se toga. Izabrao je, i držao se svojih principa, i zato je dobio najveću kaznu od 25 godina. To je najveća kazna koju je dobio jedan Hrvat. Nigdje nisam pročitao da Kordić poimence optužuje nekog, da bi olakšao svoju poziciju. Iako mu vrh Hrvatske države očito nije pružio svu potrebitu dokumentaciju, iz razloga da ne bih još neki političari odgovarali. Tko su bili „zaštićeni svjedoci“? Tko je „pokajnik“? Hrvatska država je napustila Darija Kordića, nema ni „generalsku plaću“, država samo djelomično snosi troškove puta za posjete obitelji, postoje dugovi prema odvjetničkom timu… Darijeva obitelj tražila je kredit kako bi financirala svoje odlaske i posjete u Hagg. Pišu predsjedniku vlade, predsjedniku države da im Dario ima tretman kao i general Blaškić…Ali izgleda ništa od toga.
Kada su se Hrvatska mjesta Busovača, Vitez, Novi Travnik i Nova Bila našla u okruženju bošnjačkih snaga i pod oružanom vatrom bošnjačkih vojnika što je potrajalo godinu dana, cijelo to vrijeme Darijo Kordić, za razliku od nekih hrvatskih političara, s obitelji ostaje u okruženju aktivno sudjelujući u obrani hrvatskog naroda na tim prostorima. Iako osobno znam da obitelj Darija Kordića od prije rata posjeduje kuću u prelijepom mjestu Promajna pored Makarske oni su umjesto uživanja u sigurnosti, kupanja i sunčanja, izabrali patnju s svojim narodom.
Ne volim zločin, ali ne volim ni ovu „ljigavost“ od nekih ... Sve privilegije čina i dužnosti oni bi uživali, kada se i pretjerivalo u tome, ali odgovornost tu je uvijek kriv netko drugi. Većina njih na poziciji znala je skoro sve što se dešavalo, i dobro i loše. Zašto nisu odbili činove, dužnosti i privilegije koje idu uz te položaje?
Sada optužuju u stilu „nisam ja, sve je on kriv“. Grozno! Što će sutra misliti naše mlade generacije o tome kakvi su nam bili časnici kad njih vide? Zašto tome nekome nije to rekao onda, ako je to tako? Ne, u ono vrijeme su bili „prijatelji“, imali zajednička druženja… Bijedno i „ljigavo“. Ja bih najprije pozvao na odgovornost one koji su ih postavljali na takve položaje. Profil hrvatskog časnika sam uvijek drugačije zamišljao. Žalim ih, ali im se ne mogu diviti. Za mene je bila čast i privilegija biti vojnik hrvatske države. „I u dobru i u zlu“ bi trebali ostati dosljedni sebi, kako su dijelili zasluge neka podjele i odgovornost.
ip-talic @ 13:56
Post je objavljen 03.03.2009. u 11:12 sati.