HORROR ZONA

Urban Legends: Bloody Mary, SAD, 2005.
Redateljica: Mary Lambert
Glume: Kate Mara, Robert Vito, Tina Lifford, Ed Marinaro, Lillith Fields, Michael Coe, Audra Lea Keener, Nancy Everhard, Don Shanks...
Ocjena: 6

Salt Lake City, 1969.g. Djevojka imenom Mary Banner (Lillith Fields) je zajedno sa svojim frendicama i par srednjoškolaca otišla na maturalnu večer. No uskoro se dogodi par incidenata koje dovedu do Maryine smrti, a tri srednjoškolaca odgovorna za njezinu smrt pomisle da će proći nekažnjeno. No 36 godina kasnije, točnije 2005. nakon što skupina prijateljica predvođena lijepom Sam (Kate Mara) slučajno "probude" duh Mary, mrtva tijela se počnu nagomilavati. Sam, uz pomoć svojeg brata Davida (Robert Vito) i bivše Maryine frendice Grace (Tina Lifford) mora otkriti što uzrokuje te smrti- da li se netko poigrava s njima ili je duh krvave Mary zaista krenuo u nemilosrdnu osvetu...?

Nakon gledanja ovog film imao sam različita mišljenja o njemu. U jednu ruku mi se film činio potpuno lame i glup, ali me i u drugu ruku potpuno iznenadio. Film je naravno nastao prema urbanoj legendi o krvavoj mary, a ono što me najviše iznenadilo u filmu je to da je ovaj film, za razliku od prva dva filma, pokušao imati nekakav pristojan "twist" tj. scenarij je bio na kraju mrvicu poboljšan, dok su prva dva filma mislili da imaju savršen "twist" na kraju- moš' mislit. Također velika razlika između prva dva filma je ta da je u njima ubojica bio neki zamaskirani tip, dok je u trećem ubojica bila ni više ni manje- nego duh krvave Mary osobno. Još jedna velika pozitiva filma je redateljica Mary Lambert, nama svima poznata kao redateljica Pet Sematarya i njegovog nastavka. No film je imao i dosta mana, počevši od loših CGI efekata do potpuno predvidljive sredine filma u kojoj se odmah može zaključiti da ubojica nije čovjek, ali kao što rekoh- film je imao kako- takav dobar "twist" na kraju.
Također sam primijetio sam da je film pod možda malo prevelikim utjecajem nedavno snimljenih poznatih američkih remake-ova japanskih ghost filmovima (tipa The Ring, The Grudge, Dark Water), dok jedina veza sa riječi slasher u ovom filmu je bilo umiranje jednog po jednog od likova pa zato bilo koji slasher fan (uključujući i mene) neće biti baš previše zadovoljan.

Da skratim, film je dosta dobro napravljen za direct-to-video release sa nekim dosta dobrim scenama smrti i ok "twista" na kraju filma, no nije baš previše inovativan u smislu izgleda krvave Mary (dosta me podsjećala na Samaru iliti Sadako iz Kruga), no ako vas zanima pristojan završetak dosta lame trilogije, ovaj film se isplati pogledati. I da, ako vam se svidio Pet Sematary i njegova redateljica Mary Lambert, ovaj film se isplati pogledati, barem radi nje jer je po meni napravila dosta dobar posao. U svakom slučaju, ne očekujte savršen i strašan filma, ali ako ste veliki fan ove čudne trilogije iliti fan ghost filmova, film vas svakako neće razočarati.

Freddy Vs. Jason, SAD, 2003.
Redatelj: Ronny Yu
Glume: Monica Keena, Robert Englund, Kelly Rowland, Jason Ritter, Katharine Isabelle, Christopher Marquette, Ken Kirzinger...
Ocjena: 7

Iako sam fan slashera, ne mogu se pohvaliti da sam lud za Friday the 13th serijalom. Čak i samo ime zvuči čudno- tip s hokejaškom maskom počinje ubijati svakoga tko se približi Crystal Lakeu na taj slavni petak trinaesti. Ajde još bi to mogao progutat, al ono što mi je najviše čudno u cijeloj toj priči je to da se u niti jednom Friday the 13th filmu zapravo nije niti spomenuo petak trinaesti! Čudno? Normalno da je čudno, jer zašto se neki film zove petak trinaesti ak se taj datum čak niti jednom ne spomene u filmu!? Još jedna velika tajna- otkud Jasonu hokejaška maska? Da, u jedinici je ubojica bila njegova mamica, a u dvojci je imao neku čudnu maramu preko glave, ali zatim je odjednom u trojci nabavio tu famoznu hokejašku masku. Al pustimo sad to.
Što se tiče Freddya i njegovih zgoda, njemu sam puno skloniji i čak mi je svaki Nightmare on Elm's Street nastavak bio barem zabavan. Tip s noževima na ruci i spaljenom kožom kreće na nemilosrdni pohod na djecu roditelja koji su bili zaslužni za njegovu smrt, no za razliku od Jasona, Freddy je demon koji ubija u snovima. Iako poruka filma baš i nije nešto previše pametna (poruka bi bila da prestanemo spavati- hvala, hvala), definitivno je film originalniji od velike većine ostalih slashera. Još jedan bonus- dok Jason samo hoda i ubija, Freddy nas barem malo zabavlja i nasmijava svojim lošim smislom za humor i zanimljivim glasom. No da baš sad ne hvalim cijelo vrijeme Freddya u odnosu na Jasona, evo kratke radnje filma.

Uglavnom, nakon što je Freddy pobio gotovo svu djecu u toj legendarnoj ulici Brijestova u malenom gradiću Springwoodu, ono malo što je ostalo od preživjelih shvati da je jedini način da se riješe Freddya- potpuno ga zaboraviti. I nekoliko godina sve se čini u redu, no nakon što Freddy shvati da će uskoro pasti u potpuni zaborav, u pomoć mu skače ni više ni manje nego- Jason. Freddyev plan je sljedeći- natjerat će Jasona da pobije nekolicine teenagera, a kada osnaži Freddy će ga se riješit te će nastaviti sa svojim krvavim pohodom. No nakon što Jason počne bez kontrole sve više i više ubijati Freddyevu "djecu", gospodin Krueger se jako naljuti. Saznavši da ga je cijelo cijelo vrijeme iskorištavao, i Jason se naljuti te se njih dvoje počnu međusobno sukobljavati, a jedine osobe koje ih zauvijek mogu zaustaviti su Lori (Monica Keena), Kia (Kelly Rowland) i nekolicina ostalih preživjelih čija je jedina stvar na umu riješiti se Freddya i Jasona jednom zauvijek...

Moram priznat da sam ne znam ni sam zašto imao velika očekivanja glede ovog filma da bi se na kraju dosta razočarao. Film sam po sebi je zabavan, ali prvih 45 minuta filma sam se držao za glavu misleći: što ja to gledam!?, ali me kraj filma iznenadio pa mi se dojam mrvicu promijenio. Prvo malo o manama filma. Osim naravno već spomenutih prvih patetičnih 45 minuta filma primijetio sam i dosta veliku drvenu glumu, posebice kod glavnog ženskog lika koja očito u životu nije vrisnula jer je njezino vrištanje bilo sve samo ne normalno (ako uopće postoji normalno vrištanje?), a i vidio sam kako je redatelj ovog filma napravio možda mrvicu previše wanabe likova (tipa pjevačica Kelly Rowland koja bi se zaista trebala držati pjevanja, a ne glume). Također mi je i sam scenarij malo preisfurano djelovao (poput nekih debinih i besmislenih dijaloga), a čak je i Robert Englund iliti Freddy Krueger izgledao jadno u nekim scenama.
No da baš sad samo ne pljuvam film, vidio sam neke pozitive filma, poput dosta dobrih scena borbe između naša draga dva negativaca, a i smrti likova su bile dosta dobro razrađene.

Sve u svemu, mene je osobno film dosta razočarao, ali ako ne očekujete neko remek-djelo nego samo sat i pol zabave, Freddy Vs. Jason je definitivno prava stvar za vas. I skoro zaboravih- u SAD- u se već planira snimiti nastavak, ali ovaj put u stilu Freddy Vs. Jason Vs. Michael, no kako je poznata teorija Kevina Williamsona da su nastavci sranje, pretpostavljam da film neće biti bogznašto. Iako ovaj film nije teško nadmašiti.

Red Eye, SAD, 2005.
Redatelj: Wes Craven
Glume: Rachel McAdams, Cillian Murphy, Brian Cox, Jayma Mays, Angela Paton, Suzie Plakson, Jack Scalia...
Ocjena: 7

Nakon prisustvovanja bakinom sprovodu, mlada direktorica hotela Lisa Reisert (Rachel McAdams) na putu je do Miamia kako bi stigla sljedeći dan na posao. Lisa baš previše ne voli ni avione ni terminale, no ono što će joj se uskoro dogoditi na rutinskom letu nema nikakve veze sa strahom od letenja.
Nakon što joj se odgodi noćni let, Lisa na aerodromu upoznaje mladog Jacksona Rippnera (Cillian Murphy) s kojim se sprijateljuje, a uskoro se počne javljati i kemija između njih dvoje.
No nakon uzlijetanja aviona Jackson otkriva svoj pravi identitet- on je plaćeni agent čiji je zadatak ubiti utjecajnog političara. No za to mu je i potrebna Lisina pomoć, ako Lisa odbije pomoći, Jackson će nazvati svog suradnika u Miamiu i narediti mu da ubije Lisinog oca. Na visini od 60.000 metara Lisa nema kuda pobjeći i nikoga zamoliti za pomoć. No kako vrijeme prolazi, Lisa će morati zaista nešto poduzeti, no pitanje je- što?

Vjerovatno je prva stvar koja vam pada na pamet u ovom trenutku je što ovaj film radi uopće na ovom blogu? E pa pitanje je zapravo vrlo jednostavno, a odgovor je- legendarni Wes Craven. Ovo definitivno nije nikakav horror, zapravo je potpuno suprotno od toga, no kako je film imao neke elemente straha, odlučih ga ovdje uvrstiti. Što se tiče samog filma, prije samog gledanja filma sam bio malo skeptičan glede Cravena jer mi je malo bilo čudno vidjeti majstora horrora kako radi triler, no kasnije sam shvatio da film sam po sebi nije čak ni loš.
Gluma je bila dosta dobra, posebno Rachel McAdams koja je bila dosta uvjerljiva u ulozi nesigurne Lise Reisert te naravno glavni negativac u ovom filmu Cillian Murphy, nama svima poznat po glavnoj ulozi u izvrsnom 28 Days Later...
I scenarij je bio solidan, ali definitivno ono što me najviše iznenadilo u filmu je sam Wes Craven, redatelj čiji sam ja osobno veliki fan. Gledao sam neke njegove prijašnje uradke, i nakon gledanja ovog filma jednostavno mi se ovo nije činilo kao neki njegov "đir", no ugodno sam se iznenadio vidjevši da Craven može napraviti i dobar film, a da nije horror.

I što reći na kraju? Ako očekujete zaista napet horror sa strašnim scenama i napetom atmosferom, ovaj film radije preskočite, no ako očekujete dobar triler s dobrim glumcima i solidnim scenarijem- ovaj film nemojte propustiti.

Pet Sematary, SAD, 1989.
Redateljica: Mary Lambert
Glume: Dale Midkiff, Denise Crosby, Fred Gwynne, Brad Greenquist, Michael Lombard, Blaze Berdahl, Miko Hughes, Susan Blommaert...
Ocjena: 7

Jednostavno obožavam Stephena Kinga (toplo se nadam da ste svi čuli za njega). Ne znam, ali ta nevjerovatna inovativnost i genijalna atmosfera jednostavno me očaravaju kod njega. Jučer sam došao u situaciju da napokon pogledam taj hvaljeni film nastao prema istoimenom romanu Pet Sematary (da vas ne zbunim- groblje na engleskom se piše cemetary, a ne sematary, ali o tom ćemo kasnije...) i definitivno mogu reći da se nisam razočarao, zapravo ovo mi je definitivno jedan od boljih horrora koje sam ikada pogledao.
Radnja filma iliti radnja knjige zaista zvuči u isti čas originalno koliko i zastrašujuće, a ide otprilike ovako: Obitelj Creed na čelu s očem Louis (kojeg je izvorno trebao glumiti legendarni Bruce Campbell, nama svima poznat kao Ash iz Evil Dead trilogije, no uloga je pripala Daleu Midkiffu) mislili su da su napokon pronašli svoju kuću iz snova u Maineu- ocu Louisu je posao u blizini kuće, a njegova djeca i žena su se doslovno zaljubili u njihovu novu obiteljsku kuću. No nakon što se upoznaju sa simpatičnim susjedom Judom (pokojni Fred Gwynne), Louis saznaje da se u blizini njihove kuće nalazi groblje kućnih ljubimaca, a osim groblja probleme im stvara obližnja autocesta koja se čini sve samo ne sigurnom. No ono što Louis ne zna je to da to groblje skriva groznu tajnu, a to je da kada nekoga tamo zakopate, on/ona će se vratiti iz mrtvih, ali ne baš u onakvom stanju kakvom su bili prije nego su umrli...
I naravno uskoro Louisu pogiba mačka, a nakon što ju zakopa na tom ukletom groblju, mačka se začudo vraća kući, no ovaj put u puno agresivnijem stanju.
No kada im u nesreći umre sin Gage (najmlađi član obitelji), Louis će učiniti sve što je u njegovoj moći da mu sin oživi- uključujući i zakopavanje sina na groblju kućnih ljubimaca. No ono što Louis ne zna- je to da je biti mrtav ponekad bolje nego biti živ...

Kao što rekoh, film se zove Pet Sematary, a ne Pet Cemetery jer su neki klinci u filmu šarali po nazivu groblju i eto- krivo ga nazvali. Ne trebam ni spomenut da je film originalno nastao prema romanu Stephena Kinga, a film me iznenadio po tome da je bio poprilično strašan za film koji je nastao prije punih 17 godina. Izvrsna atmosfera, još bolja glazba i neke zaista strašne scene jednostavno su razlozi zašto je ovaj film takav kakav je. No također je imao i nekih mana, a to je bilo preveliko ignoriranje nekih dosta važnih scena u knjizi, a pomalo mi je i bilo blesavo vidjeti klinca kako ubija s skalpelom sve oko sebe, no ipak- ovo je samo film.
Također ono što me apsolutno najviše prestrašilo u filmu je Zelda (koju je glumio muškarac jer producenti nisu mogli naći dovoljno mršavu ženu), sestre glavne junakinje koja je patila od meningitisa, a scena u kojoj joj se vide leđa mi se zauvijek urezala u pamćenje. I skoro zaboravih- George A. Romero (Night of the Living Dead, Dawn of the Dead, Day of the Dead) je originalno trebao režirati film, no nakon otkazivanja filma odustao je, a na njegovo mjesto je došla Mary Lambert (Urban Legends: Bloody Mary).

Uglavnom, dosta dobar i inovativan film koji je mene jako iznenadio te vjerujem da će i vas, a nakon gledanja ovog filma zaista ćete zaželiti da ne bolujete od meningitisa...

Urban Legends: Final Cut, SAD, 2000.
Redatelj: John Ottman
Glume: Jennifer Morrison, Matthew Davis, Loretta Devine, Joseph Lawrence, Eva Mendes, Hart Bochner, Jessica Cauffiel, Anthony Anderson, Anson Mount...
Ocjena: 4

Stvarno sam veliki fan slashera. Ne znam zašto, no upravo me ta česta grozna gluma, besmislen scenarij i glupi ubojičin motiv privlače kod slashera. No jučer navečer mi se nažalost dogodila nesreća da pogledam definitivno jedan od najglupljih i najbesmislenijih slashera koje sam ikada pogledao (a vjerujte mi, gledao sam ih stvarno puno), a riječ je o nastavku kako-takvog Urban Legenda.

Uglavnom, ni radnja filma nije nešto osobita- dvije godine nakon originalnog filma upoznajemo se s Amy Mayfield (Jennifer Morrison), studenticom na sveučilištu Alpine koja se zajedno s drugim studentima natječe za tzv. "Hitchcock" nagradu. Poanta je u tome da osoba koja snimi što kvalitetniji i bolji film dobiva tu famoznu nagradu. No uskoro, shit starts happening- netko je počeo ubijati Amyine frendove. I tako kroz cijeli film ubojica obučena u odijelu za mačevanje (bogme ima stila) ubija naše drage junake da bi se na kraju otkrilo da je glavni ubojičin motiv- osveta Amy jer je zbog njezinog oca izgubio/la priliku za tom "Hitchcock" nagradom. Wtf??? Baš me zanima ime scenarista...

Uglavnom, film je jednostavno loš, a jedine svijetle točke u filmu su yumi yumiEva Mendes (Hitch, Children of Corn V) i zabavna Loretta Devine (Boston Public), nama svima poznata iz originalnog filma. Zapravo gluma čak i nije bila toliko loša, no jednostavno mi nije mogla popravit dojam o filmu, pogotovo zato što me redatelj ovog filma, John Ottman, jako razočarao jer je napravio neke zaista solidne filmove. Uglavnom, film zaobiđite pod svaku cijenu, ili bolje- pod nikakvu cijenu.

Rosemary's Baby, SAD, 1968.
Redatelj: Roman Polanski
Glume: Mia Farrow, John Cassavetes, Ruth Gordon, Sidney Blackmer, Ralph Bellamy, Maurice Evans, Victoria Vetri...
Ocjena: 8

Napokon je došao i taj trenutak da napišem nešto o definitivno najzbunjujućem, ali i najboljem horroru ikada snimljenom, a riječ je o kultnom psihološkom horroru Romana Polanskog-Rosemary's Baby, nastao po izvrsnom romanu romanu Ire Levina sa izvrsnom Miom Farrow u glavnoj ulozi.

Uglavnom, radnja ovog remek-djela je smještena u New York, 1965. godine. Glavni protagonisti su mladi bračni par Rosemary iliti Ro (Mia Farrow) i Guy Woodhouse (John Cassavetes) koji su napokon uspjeli pronaći njima predivan stan u kojem planiraju jednog dana osnovati obitelj. Guy je dosta neuspješan, ali i ambiciozan glumac, a Rosemary je kućanica čija je najveća želja osim muževe dobre karijere i dobiti naravno dijete, posebice muško. Nakon što se dogodi samoubojstvo Rosemaryene susjede Terry (Victoria Vetri), Rosemary i Guy upoznaju stariji bračni par Minnie (Oscarom nagrađena Ruth Gordon) i Romana (Sidney Blackmer). Isprva se susjedi čine malo preslobodni i prenaporni s dobrodošlicim, no Rosemary i Guy se postepeno počnu zbližavati s njima. Nekoliko dana kasnije Rosemary i Guy se napiju te ona sanja groznu noćnu moru da bi kasnije saznala da je trudna. Iako malo ljuta što ju Guy nije probudio, Rosemary sve to zaboravi zbog svoje neočekivane i presretne trudnoće.
No nakon Rosemaryine trudnoće sve se naglo promijeni- Guy dobije ulogu u važnom projektu nakon što je glavni glumac oslijepio, a Rosemary i susjedi se počnu sve više i više zbližavati.
Sprijateljivši se s Minnie, Rosemary na njezin prijedlog promijeni ginekologa,a i Minnie se također počne možda i malčice previše brinuti o Rosemary, od poklanjanja dosta čudnog amuleta za sreću do spravljanja vitaminskih napitaka koji bi Rosemary trebali pomoći u poboljšanju trudnoće.
No uskoro Rosemary shvati da nešto nije u redu s njom- njezine bolovi u trbuhu počnu biti sve gori i gori, a umjesto da dobije na kilaži Rosemary počne sve više i više mršaviti. Iako ju Guy i susjedi uvjeravaju da je sve s njom u redu, Rosemary će uskoro otkriti u isti čas nevjerovatnu koliko i zadivljuću tajnu vezanu uz njezinu trudnoću, a to je ni više ni manje- da je ona majka sina Sotone!

Iako sam nakon prvog gledanja ovog filma bio dosta razočaran, jučer sam ga ponovno pogledao i mišljenje mi se potpuno promijenilo. Osim izvrsne glumačke postave (od Mie Farrow do izvrsne Ruth Gordon), moram pohvaliti i tada anonimnog Romana Polanskog (The Ninth Gate, The Pianist) koji je napravio doslovno "vraški" dobar posao, a svojim uvjerljivim režiranjem sve Rosemaryine teorije o sotonizmu je odbacivao logikom da bi se kasnije totalno neočekivano otkrilo da je Rosemary bila u pravu cijelo vrijeme... Jednostavno ovo je izvrstan klasik koji bi svatko trebao pogledati, a posebice se koncentrirajte na kraj filma kada Mia Farrow otkriva groznu tajnu- ta scena će vam se urezati zauvijek u pamćenje...

Carrie, SAD, 1976.
Redatelj: Brian De Palma
Glume: Sissy Spacek, Piper Laurie, Amy Irving, Betty Buckley, William Katt, John Travolta, Nancy Allen, P.J. Soles...
Ocjena: 8

Kao što sam i obećao, današnji dan ću posvetiti sigurno jednom od najboljih romana legendarnog Stephena Kinga (Rose Red, It, Pet Semetary, Children of Corn), a i vjerujem jednom od najznačajnijih i najpoznatijih snimljenih horrora svih vremena, a to je naravno- Carrie.

Carrie White (Sissy Spacek), točnije Carrieta White, sve je samo ne normalna djevojka- ne ide joj niti jedan sport, vrlo je usamljena i povučena, ne zna puno toga o pubertetu (tipa što je menstruacija), majka Margaret (Piper Laurie) joj je jako veliki (možda i preveliki) vjerski fanatik, a gotovo cijela škola joj se izruguje te je Carrie među 99% konstantnih tračeva koji kruže u školi. Nakon što ju skupina djevojaka grozno ponizi poslije treninga odbojke, sve djevojke koje treniraju odbojku dobiju kaznu- svaki dan po 50-tak minuta moraju vježbati zajedno s njihovom profesoricom iz tjelesnog odgoja, gospođom Collins (Betty Buckley), a ako odbiju- neće moći ići na maturalnu večer.
Za to vrijeme imamo priliku upoznati lijepu Sue (Amy Irving) koja se postepeno počne zbližavati s Carrie, a kasnije Sue zamoli svojega dečka Tommya (William Katt) da pozove Carrie na maturalnu večeru. Prihvativši Tommyev poziv, Carrie se jako razveseli misleći da će joj to biti najbolji provod u životu. No naravno, skupina djevojaka predvođena zlobnom Chris (Nancy Allen) se odluči osvetiti Carrie zbog njihove grozne kazne uz pomoć glupastog Billya (nekad popularni John Travolta) tako da će osramotiti javno Carrie pred svima prolivši ju svinjskom krvi. No ono na što nitko nije računao je to da Carrie krije groznu tajnu, a to su njezine telekinetičke moći koje se aktiviraju kada Carrie postane stvarno ljuta... A vjerujte mi, zbilja nije dobro naljutiti Carrie...

Zapanjujuće ostvarenje Briana De Palme (Mission: Impossible, Carlito's Way, Scarface) jednostavno je klasik koji biste svakako trebali pogledati. Nastao prema romanu megapopularnog Kinga, Carrie je tragična priča o usamljenoj djevojci kojoj se, čim kroči u pubertet, počnu događati njoj nepoznate stvari- od dobivanja prve menstruacije do nevjerovatnih, ali i zastrašujućih telekinetičkih sposobnosti za koje Carrie jedva uspije saznati, no ono što niti ona ne zna je to da su te sposobnosti puno smrtonosnije nego što ona misli...
Izvrsna gluma (osobito Piper Laurie kao poremećena majka i izvrsna Sissy Spacek koja je te godine bila nominirana za najbolju glumicu), originalna režija (iako se Brian De Palma dosta striktno držao knjige, moram pohvaliti njegovu veliku originalnost poput početka filma u kojem se, za razliku od knjige upoznajemo prvo s Carrieinim likom, a tek kasnije s njezinim telekinetičkim sposobnostima, dok u knjizi odmah saznajemo za njezine moći) te zastrašujuća atmosfera tijekom cijelog filma razlozi su zašto je ovo definitivno jedan od najboljih horrora ikada snimljenih. Ne trebam ni spomenuti scenu u kojoj krvava Carrie (možda bolje zvuči Krvava Mary) ubija samo pogledom sve oko sebe na maturalnoj večeri (ta scena je proglašena kao top 100 najzadivljujućih horror scena) te naravno zadnja scena filma u kojoj jedina preživjela Sue stavlja cvijeće na Carriein grob, a u tom času Carrieina ruka izlazi iz groba i hvata Sue za nogu (te scene smo se svi preplašili dok smo bili djeca). Ako niste pogledali ovaj fenomenalni klasik, stvarno ne znam što čekate...

Seed of Chucky, SAD, 2004.
Redatelj: Don Mancini
Glume: Jennifer Tilly, Brad Dourif, Billy Boyd, Redman, Hannah Spearritt, John Waters, Steve Lawton, Keith-Lee Castle...
Ocjena: 6

Nakon što bivaju probuđeni iz dubokog sna koji je trajao dobrih 6 godina, Chucky i Tiffany, nama svima poznati kao dvije najubojitije lutke sa velikim ubilačkim instinktom i otkačenim smislom za humor, ponovno odluče krenuti u masovni pohod na ubojstva s namjerom da napokon izađu iz tijela lutki i započnu novi život. No dogodi se stvar na koju oni nisu računali, a to je ni više ni manje nego- njihovo vlastito dijete. Isprva oduševljeni spoznajom da imaju dijete, Chucky i Tiff pomisle da im je život napokon krenuo s prave noge, no ubrzo im se dogodi najgora moguća stvar koja može zadesiti dvije najstravičnije lutke- njihov sin (kasnije kćer) je totalno suprotno od ubojice, točnije- njihov sin je anđelčić. Ljuti i bijesni, Tiff i Chucky odluče napraviti sve što je u njihovoj moći da Glen/Glenda postane zao/zla, no ono što nisu očekivali je to da je Glen/Glenda pun/a iznenađenje, a da li su oni spremni otkriti kakvih?

Svi se sjećamo one strašne, strašne lutke iz prijašnjih Child's Play serijala? Onu groznu, ubojitu lutku Chuckya koja nas i dan-danas može preplašiti? E pa ovaj film će vas natjerati da vidite Chuckya u drugom svjetlu, a Chucky će vas možda i na trenutke zapravo čak i više nasmijavati, nego preplašiti. Iako baš nisam veliki fanatik lutka, posebno onih koje pričaju, masturbiraju, imaju djecu, imaju posebno veliki nagon za ubijanje, odvratnu facu, moram priznati da me ovaj film na trenutke zaista nasmijao, poput recimo scene u kojoj se Chucky i Britney Spears utrkuju s autima, da bi ju Chucky na kraju ubio i rekao- "Ups, I did it again" (jedna od mnogobrojnih groznih Britney Spears pjesama). Ono što mi se također svidjelo (osim dobrih šala) je i potpuno sprdanje filma samoga na sebe, od redatelja do glumaca koji očigledno ni sebe ni film ne shvaćaju preozbiljno, nego jednostavno pokušavaja pružiti sat i pol zabave, a i dosta su uspješni u tome. No po meni velika mana je i glavni razlog ovog filma, a to je Chuckyevo dijete Glen/Glenda (tzv. Shitface) kojemu je glas posudio Billy Boyd (Lord of the Rings trilogija), koji nije napravio loš posao, no jednostavno ne paše u filmu. Uglavnom, jesam li očaran filmom? Ne pretjerano. Je li ovo dobar horror? Baš i ne. Je li ovo dobra parodija? Ne dobra, izvrsna. Je li ovo najbolji Child's Play nastavak? Vjerovatno ne. Da li je ovaj film zabavan? Itekako. Moj ukupni dojam u filmu? Ako tražite dobar ili strašan horror, ovo vjerovatno i nije baš najbolji izbor, no ako ste željni sat i pol lude zabave i konstantnih navala smijeha, Seed of Chucky je film koji ćete sigurno pogledati.

Final Destination, SAD, 2000.
Redatelj: James Wong
Glume: Devon Sawa, Ali Larter, Kerr Smith, Christen Cloke, Sean William Scott, Chad Donella, Amanda Detmer, Brendan Fehr, Tony Todd...
Ocjena: 8

Gušt mi je pogledati bilo kakav horror, bio dobar ili loš. Volim gledati gdje loši horrorci griješe, kakva je gluma, ima li bilo kakve originalnosti u scenariju itd. Prekjučer mi se dogodila sreća da pogledam definitivno jedan od najoriginalnijih i najkvalitetnijih horrora u posljednje vrijeme, a riječ je o vrlo dobrom Final Destinationu.
Već se kod same radnje filma vidi da se radi o vrlo zabavnom horroru. Radnja filma glasi tako jednostavno, da bi se kasnije totalno zakomplicirala.
Glavni protagonist je Alex Browning (Devon Sawa) koji dobije dar, ili možda čak prokletstvo kojime predvidi rušenje aviona "Flight 180" kojime njegov razred ide u Francusku na maturalac. Alex ubrzo upozori svoje razred i profesore da će se avion srušiti, no naravno nitko mu ne povjeruje. Napravivši paniku na cijelom aerodromu, Alex zajedno sa skupinom svojih prijatelja i jednom profesoricom biva izbačen iz aviona prije nego što avion poleti. Naravno, njegova teorija se pokaže ispravnim, te se avion "Flight 180" sruši pred njegovim očima.
Dva mjeseca kasnije Alex se još uvijek oporavlja od zastrašujuće vizije koja se, na njegovu žalost pokazala ispravnom te je zbog nje 44 njegovih školskih drugova poginulo u toj groznoj eksploziji aviona.
On i još njegovih šestero preživjelih frendova pokušavaju nastaviti dalje sa svojim životom, no kada jedan po jedan od preživjelih počinju misteriozno umirati, Alex će se zapitati tko, ili točnije što je umiješano u te smrti...

Kao što sam naveo gore, ovaj film mi je bio jedno veliko iznenađenje kad sam ga prvi put pogledao, pogotovo zato što gotovo nikada ne očekujem nešto posebno od "teen" horrora. Osim toga je film imao vrlo originalan scenarij, dobru glumu te naposljetku vrlo zabavan kraj. Jedine negative filma su bile neke predvidljive scene, no to je bila jedina ajmo reći "mana" filma.

Sve u svemu, Final Destination mi se pokazao kao jedno vrlo ugodno iznenađenje, a ako prezirete grozne teen horrore, pogledajte ovaj film jer će vam se mišljenje iz temelja promijeniti. Film je polučio dva nastavka od kojih mi se posebice svidjela dvojka jer mi je možda čak bolja od jedinice te trojka koja će izgleda nažalost kod nas doći direktno u videoteke tek sljedeće godine. I da, zaboravih spomenuti da u filmu epizodnu ulogu ima Tony Todd, svima nama poznat kao Candyman, a ako ništa više, film vam se isplati pogledati barem radi njega, no sumnjam da će vam on biti najsvijetlija točka u filmu jer za ovaj film bez pretjerivanja mogu reći da je definitivno jedan od najboljih horrora u posljednjih par godina... Pogledati!

Swimming Pool, SAD/Češka/Njemačka, 2001.
Redatelj: Boris von Sychowski
Glume: Kristen Miller, Elena Uhlig, Thorsten Grasshoff, John Hopkins, Isla Fisher, Cordelia Bugeja, Jason Liggett, James McAvoy, Jonah Lotan...
Ocjena: 5

Sinoć sam nažalost (naglašavam nažalost) imao priliku vidjeti ovaj trash od slashera za koji sam siguran da mi je među 10 najglupljih horrora koje sam ikada pogledao, riječ je o nešto novijem slasheru Swimming Pool. Princip filma je isti kao i ostali slasheri, a jedina originalnost u ovome cijelom filmu je lokacija gdje se počnu događati sva ta ubojstva, a to je bazen.
Uglavnom, skupina prijatelja slavi kraj srednje škole, i prije nego se njih 12 zauvijek rastave, svi odluče održati jedan završni tulum. Nakon što nekome padne ideja da održe tulum na najvećem praškom bazenu, svi se se slože znajući da im to baš i nije pametna ideja. Uspješno provalivši u bazen, svi se počnu opuštati i divljati, no nakon što se dogodi nekoliko ubojstava, naši junaci će shvatiti da je ubojica sigurno jedan od njih...

Kao što rekoh, ovaj englesko- njemački horror sniman u Češkoj je definitivno jedan od onih filmova za koji ćete požaliti što ste ga pogledali, a film će vjerovatno razočarati i one najveće horror fanatike. Iako je film imao nekih pozitivnih strana, poput dobro skrivenog identiteta ubojice i nekih dosta dobrih scena smrti, ovo je i dalje tipično glupi slasher u kojemu je opet glavna ženska sisata plavuša, a ubojica netko dosta blizak njoj... Da vam sve sad baš i ne otkrijem, ako zbilja nemate ništa pametnije za raditi, onda eventualno pogledajte ovaj film, ali ga inače svakako probajte zaobići.

The Omen, SAD, 1976.
Redatelj: Richard Donner
Glume: Gregory Peck, Lee Remick, Billie Whitelaw, David Warner, Harvey Stevens, Martin Benson, Patrick Troughton, Robert Rietty...
Ocjena: 8

Svi smo čuli za đavolji broj 666. Legenda glasi ovako: U bliskoj budućnosti, 6. lipnja u 6 sati ujutro rodit će se (doslovno) sin Sotone, antikrist. Njegova misija je istrijebiti katoličanstvo i vladavina nad cijelim svijetom. Njegovo ime je Damien, i on je antikrist koji će istrijebiti čovječanstvo...

Nakon što sazna da mu je umro sin neposredno nakon poroda, Robert Thorn (Gregory Peck) odluči nesvjesno napraviti najveću pogrešku u svojemu životu (koja će uskoro koštati sve ljude na zemlji), a to je da će ženi prešutiti smrt njihova sina te posvojiti novo dijete u posvojnom centru. Posvojivši identičnog dječaka njihovu sinu, nazove ga Damien te prešutivši ženi grozotu koju je napravio, Robert napokon pomisli da će mu život odsada biti savršen. No tu se prevario...
Jer točno šest godina kasnije (ponovno se, začudo, spominje broj 6) Damien je 6-godišnji dječak koji je puno drugačiji od svojih vršnjaka- ne igra se s igračkama, hladnokrvniji je od bilo kojeg djeteta, svaki put kad priđe blizu Crkve dobije napadaj bijesa i boji se križeva. Iako ovo više zvuči kao formula za nekakvog vampira, vjerujte mi, nije.

Uglavnom, nakon što im dadilja misteriozno izvrši samoubojstvo, Robert i njegova žena Katherine Thorn (Lee Remick) odluče pronaći novu dadilju. Dadilja im se na prvi pogled čini savršenim odabirom za 6-godišnjaka, no dolaskom dadilje se čudne stvari počnu događati, od Damienovog pokušaja ubojstva svoje vlastite majke do čestih Damienovih napadaja bijesa. Ne trebam ni spomenuti slavnu scenu u kojoj Damien vozi bicikl po cijelome stanu dok se "slučajno" ne zabija u majku i skoro ju ubija. Saznavši za taj incident, lokalni svećenik Brennan upozorava Roberta da Damien nije takav anđeo kako se svima čini i da je smrtonosniji nego što itko pretpostavlja. Isprva mu ne vjerujući, Robert ga počne ignorirati, no nakon što svećenik Brennan "slučajno" umre, Robert i Katherine počnu shvaćati da Damien zaista nije onakav kakvim se čini te odluče otkopati prošlost o Damienu ne znajući kakvu će groznu tajnu njih dvoje uskoro otkriti...

Nakon gledanja ovog filma jednostavno nisam imao riječi kojima bi ga opisao. Izvrstan, napet, zanimljiv, originalan... Te riječi su mi se prve vrtile po glavi. Moram i pohvaliti predobru glazbu Jerrya Goldsmitha koja je u svim scenama bila jedan od glavnih faktora zastrašivanja, a s obzirom da je film snimljen prije točno 30 godina, ne trebam ni napomenut da je to veliki uspjeh za tako stari film. Jednostavno ovo nije horror koji biste trebali pogledati- ovo je općenito film koji biste trebali pogledati. Inače 6. lipnja 2006. g. u kina dolazi remake sa Lievom Schreiberom (Scream) i Juliom Stiles (O) (recenziju remakea možete naći ovdje), ali ne vjerujem da će biti bolji od ovog filma jer je velika većina remakeova sranje. Uglavnom, ako su vam se svidjeli filmovi tipa Psycho, The Shining, Carrie ili Rosemary's Baby, ovaj film će vam ispuniti očekivanja, ako ne i više od toga...