HORROR ZONA

Final Destination 2, SAD, 2003.
Redatelj: David R. Ellis
Glume: Ali Larter, A.J. Cook, Michael Landes, T.C. Carson, Keegan Connor Tracy, Jonathan Cherry, Justina Machado, Linda Boyd, Tony Todd...
Ocjena: 8

Rijetki su dobri i zabavni horrori. Naravno da ima dobrih horrora, bogme ima i zabavnih, ali vrlo ćete rijetko naći horrore koji su u isto vrijeme i dobri i zabavni.
Jučer sam dobio priliku vidjeti taj hvaljeni nastavak meni osobno izvrsne jedinice te bez problema mogu reći da ne samo da se nisam razočarao, nego je ovo po meni definitivno nastavak koji je nadmašio original u svakom pogledu.
Formula je ista kao i u originalnom filmu- djevojka imenom Kimberly Corman (A.J. Cook) zajedno je s frendovima na putu. Isprva se sve čini idealnim, no uskoro dotična dobije nekakvu viziju kojom predvidi groznu nesreću na lokalnoj autocesti u kojoj ona i skupina ostalih vozača pogibaju na najgore moguće načine. Napravivši paniku među prijateljima i zastoj na autocesti, Kimberly nitko ne povjeruje, čak ni njezini frendovi, no nakon što se umiješa i policija, Kimberly i malena grupica ostalih vozača bivaju "odstranjeni" s autoceste samo da bi se nekoliko trenutaka kasnije Kimberlyina vizija ostvarila te se ta nesreća zaista i dogodi.
Isprva se nakon nesreće sve se čini normalnim, no ubrzo svi preživjeli počinju misteriozno umirati na najgore načine te sada Kimberly zajedno s jedinom preživjelim iz jedinice Clear Rivers (Ali Larter) mora pronaći način da izbjegne smrt. No ono što ona ne zna je to da se smrt ne može dva puta prevariti...

Kao što sam već naglasio i kod originalnog filma, ovaj film se pokazao kao jedno veliko iznenađenje, posebice mislim na specijalne efekte. Kao i u originalu, početak filma je bio predobro napravljen, a scene smrti na početku i na sredini su bile prejebene i puno bolje od onih u originalu (hvala CGI efektima što postoje). Također velika pozitiva filma je i Tony Todd koji u ovom nastavku ima puno veću ulogu nego u jedinici. Moram pohvaliti i Davida R. Ellisa koji je napravio dosta dobar posao i pokazao se kao izvrsna zamjena Jamesa Wonga (redatelja jedinice) te Ali Larter koja makar nije briljirala u jedinicu, u ovom filmu je bila i više nego sjajna. Kao najveću manu filma bih izdvojio na trenutke dosta drvenu glumu pojedinih glumaca te malo prebizaran kraj, no to su jedine loše stvari u filmu.

Sve u svemu, ovaj genijalan nastavak se pokazao kao pravo osvježenje u bilo kojem smislu, od izvrsnih specijalnih efekata do vrlo originalnih smrti. Ako ne tražite film u kojem je gluma za čistu peticu, a scenarij briljantan, onda je upravo Final Destination 2 film za vas, a to je i ujedno jedan od onih izvrsnih i rijetkih nastavaka koji je nadmašio original. U svakom slučaju, film koji se treba pogledati.

A Tale of two Sisters, Južna Koreja, 2003.
Redatelj: Ji-woon Kim
Glume: Su-jeong Lim, Jung-ah Yum, Kap-su Kim, Geun-yeong Mun, Seung-bi Lee...
Ocjena: 9

Veliki sam fan azijskih horrora. Ta uvijek mistična atmosfera, nepredvidljiv završetak i dosta dobra gluma jedni su od glavnih razloga zašto mi je gušt pogledati azijske horrore uz meni jako drage slashere. Jučer mi se nakon dosta vremena "posrećilo" te sam napokon dobio priliku pogledati po meni definitivno jedan od najboljih azijskih filmova ikada, a riječ je o vrlo poznatom i hvaljenom južno-korejskom uradku imenom A Tale of Two Sisters iliti Janghwa, Hongryeon.
Radnja filma se vrti oko dvije sestre koje se vraćaju kući ocu i maćehi nakon dosta dugo provedenog vremena u mentalnoj instituciji zbog proživenih trauma nakon majčine smrti. Već prvi dan sestre se posvađaju s maćehom te se odmah vidi da im se baš i previše ne sviđa kod kuće. No uskoro se čudne stvari počnu događati kod kuće, od misterioznih škripanja do konstantnog priviđenja jednog duha. Da li je njihov povratak kriv za pojavljivanje tog duha ili se iza toga krije još veća i strašnija tajna...?

Kao što sam naveo gore, ovo je po meni definitivno jedan od boljih, ako ne i najbolji azijski horror koji sam ikada pogledao (da, bolji od Ringua) sa savršenom i napetom atmosferom te briljantnim "twistom" pred sam kraj filma. Iako je sama priča na trenutke dosta spora, toliko je zbunjujuća da će vas jednostavno držati prikovanim uz televizor. Ono što je dosta specifično kod ovog filma je to da je ovo mješavina nekakve drame i horrora, što je dosta atipično za filmove takve tematike, a to je ono što čini ovaj film izvrsnim- velika inovativnost. Gluma je bila dosta dobra, režija nevjerovatna, a za kraj jedino mogu reći da me ostavio doslovno bez daha. Inače film je nastao prema nekakvoj korejskoj legendi o duhovima pa me ni ne čudi zašto je film toliko poznat u Aziji. Jedina možda ajmo reći "mana" filma je bila jedna dosta creepy scena koja me koliko god bila strašna ipak podsjetila na scenu iz Kruga, no ostale creepy scene su bile dosta dobro napravljene pa im to nisam uzeo za veliko zlo.

Ukratko, ovo je po meni ne samo jedan od najboljih azijskih filmova, nego i općenito jedan od boljih novijih horrora u posljednje vrijeme pa sam siguran da vas neće razočarati. Iako je imao možda malo sporu radnju, opet je prepun dobre glume, zanimljivog scenarija te na kraju izvrsnog "twista". Da skratim, bili vi fan ili ne azijske kinematografije, ovo je definitivno film koji morate pogledati. Nikako ga nemojte propustiti.

Night of the Living Dead, SAD, 1968.
Redatelj: George A. Romero
Glume: Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman, Marilyn Eastman, Keith Wayne, Judith Ridley, Charles Craig, Kyra Schon...
Ocjena: 8

Nakon malo komplikacija na blogu i izbrisanih postova, odlučih napisati nešto o filmu koji je davne 1968.g. dignuo veliku prašinu u SAD- u, a riječ je o prvom i vjerovatno najboljem filmu George A. Romera imenom Night of the Living Dead, horror klasiku za koji sam siguran da je svatko čuo.
Uglavnom, radnja filma se odvija negdje u 70-tim godinama prošlog stoljeća, a na početku filma se upoznajemo s Barbarom (Judith O'Dea) i Johnnyem (Russell Streiner) bratom i sestrom čiji je otac nedavno umro. Na nagovor majke njih dvoje se zapute do očevog groba, no uskoro bivaju napadnuti od strane krvožednog zombija od čijeg se napada jedino Barbara uspije spasiti, dok Johnny izgubi život. Shvativši da se mora negdje sakriti, i to jako brzo, Barbara pronalazi obližnju seosku kućicu u kojoj ne pronalazi nikog osim mrtvog tijela i još jednog preživjelog imenom Ben (Duane Jones), te se njih dvoje zajedno s ostatkom preživjelih zabarakadiraju u kući s nadam da prežive tu noć i da ih netko spasi. Ukoliko ih nitko ne uspije pronaći, njihova jedina šansa je obližnja benzinska pumpa, a ako im ni to ne uspije, bit će doslovno prepušteni na milost zombija. I kako sati prolaze, atmosfera u kući je sve samo ne normalna, a sukobi između likova se povećavaju. I dok se oni međusobno sukobljavaju, nitko nije ni svjestan koliko prijetnju će uskoro stvoriti zombiji koji su svakim satom sve pametniji, ali i sve brojniji...


Izvrstan i inteligentan horror George A. Romera (Dawn of the Dead, Day of the Dead) prvi je ikada snimljen film o zombijima koji je Romera preko noći učinio doslovno slavnim.
Ono što je važno spomenuti kod filma je izvrstan i pametan scenarij te izvrsno napravljeni zombiji, tj. da pojasnim, sam izgled zombija uoće nije izgledao toliko strašno koliko su se ti zombiji zastrašujuće "ponašali". Gluma je bilo dosta uvjerljiva, posebice kod glavne protagonistice, a definitivno ono što čini ovaj film vrlo kvalitetnim je po meni predobra atmosfera, a neki dijelovi filma će vas natjerati da se zaista probate zamislite u takvoj situaciji- gotovo ste sami u velikoj kući okruženoj s više od sto zombija... Također jedna jako zanimljiva činjenica vezana uz ovaj film je to da većina glavnih likova ne umire direktno od napada zombija, nego radi trenutnih stanja svojih umova, tj. niz loših situacija utječe na njihove nesretne sudbine. Još jedan veliki plus je po meni bio savršen kraj u kojem zapravo niti jedan glavni lik ne prođe baš sretno upravo zbog te svoje pohlepe i međusobne mržnje.

Ukratko, vrlo inteligentan horror koji ne obraća toliku pažnju na prijetnju zombija koliko i na psihička stanja glavnih likova tijekom zombi invazije. Savršena priča, inteligentan scenarij, uvjerljiva gluma i na kraju predobra atmosfera. Jednostavno, ovo je niskobuđetni klasik iz 1968. koji nikako ne smijete propustiti, makar mrzili zombije. I da, uskoro dolazi remake u 3D-u, no teško da može ponoviti uspjeh ovog filma, jel ipak- ovaj film zaista nenadmašiv.

Hostel, SAD, 2005.
Redatelj: Eli Roth
Glume: Jay Hernandez, Derek Richardson, Jan Vlasak, Eythor Gudjonsson, Jennifer Lim, Barbara Nedeljakova, Jana Kaderabkova...
Ocjena: 7

Prije nekoliko dana sam zajedno s par frendova dobio priliku vidjeti taj dugo očekivani Hostel, proglašen navodno najgnusnijim i najstrašnijim filmom ikada snimljenom u povijesti. Još uvijek pod dojmom tog komentara sam platio ulaznicu te dobivši vrećice za povraćanje pomislih da ću vidjeti nešto tako odvratno da ne može biti odvratnije, ali nažalost ta moja velika očekivanja se nisu ostvarila. No započnimo prvo s radnjom.

Na početku filma se upoznajemo s troje frendova Amerikanaca (točnije dvoje, treći je bio Islanđanin) kojima su jedino na pameti trava i barenje. I dok oni "uživaju" u blagodatima Amsterdama, nakon što im se dogodi incident pred hostelom upoznaju još jednog tipa koji im preporuči navodno genijalni hostel u Bratislavoj u kojoj su gole ženske i ševa 24 sata na dan najmanji problem. U nevjerici ga slušajući njih troje se zapute u Slovačku ne znajući da su napravili vjerovatno najveću pogrešku u životu.

Kako to obično biva u horrorima, na putu za Slovačku im se dogodi par anegdota- od upoznavanja weird starca pedofilskih sklonosti do pronalaska potpune pustoši u Bratislavi. Ne obazirajući se tu strange pojavu, njih troje krenu u potragu za tim famoznim hostelom. Uskoro pronađu taj hostel, a sve one priče koje su čuli o njemu se pokažu ispravnim. I ne prođe dugo vremena, a naši junaci već počnu bariti pola hostela ne misleći na posljedice. I uskoro se dogodi ono neočekivano- jedan od njih troje uskoro nestaje pod misterioznim okolnostima. Još jedna noć prođe te nestane i drugi. Shvativši kako nešto tu stvarno smrdi, treći kreće u potragu za ovo dvoje ne znajući kakvu zaista odvratnu i smrtonosnu tajnu krije ni više ni manje nego- njegov vlastiti hostel...

Prije gledanja ovog filma moram priznat da sam fakat imao velika očekivanja, ne samo zbog svih tih pohvala koje sam čuo o filmu nego i zbog samog Quentina Tarantina (Kill Bill, Jackie Brown, Pulp Fiction), izvršnog producenta ovog filma čiji su me se prijašnji filmovi (posebice Pulp Fiction) jako dojmili, upravo zbog te ogromne količine krvi i sranja. Iako ne moram ni spomenut da je ovaj film bio prepun krvi i 100- postotne akcije, i dalje nije imao to "nešto" što svi Tarantinovi filmovi imaju, a to je po meni bila jedna od najvećih mana filma. Također sam i primijetio da je redatelj i scenarist ovog filma, Eli Roth (inače redatelj meni osobno niš posebnog Cabina Fevera) previše forsirao sa scenama barenja između naših glavnih junaka i napaljenih Slovakinja. Naravno da nemam ništa protiv tu i tamo pokoje scene sexa, no stvarno ne vidim razlog zašto se u prvih 30-tak minuta mora spomenuti riječ sex barem 1000 puta. Mislim da bi gledateljima bilo jasno da su glavni junaci ovog filma željni ševe i da se to samo jednom spomenulo, a ne 10000 puta, ali pustimo sad to i krenimo na pozitive filma.

Prvo vrlo važnu i zaistu originalnu stvar koju moram spomenut kod filma su sami likovi, tj. Roth koliko god forsira na scenama sexa, toliko forsira i na upoznavanju likova što je i dosta važna stvar što više idemo prema kraju filma. Što se tiče samog kraja filma, učinilo mi se da je možda malo previše brzo završio, no definitivno svijetla točka filma je payback time tim gadovima za sva sranja koja su počinili, no neću vam baš sad sve otkriti da vam ne uništim kraj. Također važna stvar glede likova koju zaboravih spomenuti je zaista nepredvidljiv scenarij. Da pojasnim- na početku filma kad se upoznajemo s tri glavna lika film se bazira samo na jednog od njih troje. I tako kroz prvih 20-tak minuta Roth nas tjera da pomislimo da je upravo taj lik koji je na početku filma cijelo vrijeme u kadru središnji, tj. glavni lik da bi na sredini filma upravo taj lik za kojeg za kojeg smo pomislili da je glavni neslavno završio pod raljama bušilice i motorne pile.

Osim dosta dobrog scenarija film je bio dosta krvav, no ono važno što moram naglasiti je to da zaista ne očekujete nekakvu krvavu kupku jer ćete se gadno razočarati. Neke scene jesu bile zbilja u isti čas nevjerovatno odvratne, koliko i dobro snimljene (tipa rezanje prstiju, rezanje poluispadnutog oka, bušenje pojedinih dijelova tijela bušilicom itd.), no zaista film nije nimalo onoliko gnusan koliko ćete očekivati.

Da zaključim, Hostel je solidan uradak Elia Rotha i izvršnog producenta Quentina Tarantina sa izvrsnim scenarijem, originalnom pričom, dobro razrađenim likovima i nekim zaista gnusnim scenama (jako su me podsjetile na neke odvratne scene iz dosta dobrog japanskog filma Odishon), no nemojte imate prevelika očekivanja (pogotovo ako volite Tarantina) jer ćete se bogme dosta razočarati, a film zbilja nije onoliko gnusan i krvav kako su ga i najavljivali. U svakom slučaju, film se definitivno isplati pogledati, ali vam preporučujem da ne jedete ništa prije početka filma jer će vas neke scene doslovno natjerat na povraćanje...

The Cave, SAD, 2005.
Redatelj: Bruce Hunt
Glume: Cole Hauser, Eddie Cibrian, Lena Headey, Piper Perabo, Morris Chestnut, Rick Ravanello, Marcel Iures...
Ocjena: 5

Nakon što sam prekjučer pogledao solidan Hostel (o kojem ću uskoro pisati), odlučih nekako promijeniti "pravac" i pogledati nedavno izašli film The Cave o kojem sam čuo dosta loših komentara (tipa da je totalna kopija Aliena itd.), a sve one loše komentare koje sam čuo o njemu su se, na moje veliku žalost, pokazali ispravnim.

Uglavnom, film počinje dosta solidno, a upoznajemo nekakvu stranu grupu istraživača koja nakon ulaska u spilju u Rumunjskoj biva zatočena u njoj nakon povećeg odrona. Nekoliko godina kasnije imamo priliku upoznati ekipicu mladih i zgodnih istraživača (kako čudno- svi dobro izgledaju) koji su najbolji od najboljih istraživača bez granica. Zakon! Nakon što otkriju tu famoznu spilju, začudo- spilja se ponovno uruši (vrlo originalno). Naravno, naši mladi, zgodni i ultra cool istraživači ne slute nikakvu opasnost, da bi na kraju otkrili da je spilja zapravo dom mutirajućih spodoba koji ih jednog po jednog počinju ubijati! I tako naši junaci jedan po jedan neslavno završavaju pod raljama zvijeri, i tako kroz cijeli film, ubojstva, ubojstva, ubojstva. Nemojte me krivo shvatit, volim slashere, ali jednostavno ovaj film nije imao to nešto. I tako kroz cijeli film dok se na kraju ne otkrije da su ta "bića" koja su ih napadala- ljudi koji su također ostali zarobljeni pod spiljom! Jednostavno neočekivan "twist" na kraju filma!

Kako i sami možete zaključiti- ovaj film je sranje. Dodajte glupu radnju, prezgodne i "duhovite" (naglašavam duhovite) mlade glumce, loše vizualne efekte, blesav kraj- i dobit ćete ovaj film od početka do kraja. Film se pokazao kao totalno blijeda kopija meni osobno jako dragog Aliena (Ridley Scott anyone?), a čak ni izgledi tih živina nisu izgledali obećavajuće. Gluma je bila dosta neuvjerljiva, scenarij neoriginalan, a film booring. Jednostavno film se pokazao potpunim gubitkom vremena, ali možda ima i jednu pozitivnu stranu- natjerat će vas da zaspite barem dva puta.