Kristov poslanik
Pobjeda
"Ne bih htio da budete u neznanju... da ne tugujete kao ostali koji nemaju nade."
1. Solunjanima 4,13
Stanko je bio moj najbolji školski prijatelj. U osnovnoj školi smo uvijek išli u isti razred. Bio je pun ideja, uvijek raspoložen, i najbolji nogometaš u razredu. U srednjoj školi smo zajedno pohađali samo vjersku poduku. Tada smo sjedili zajedno.
Sjećam se koliko smo cijenili biblijske priče jednog profesora koji je bio istinski vjernik. Kad je drugi profesor preuzeo njegovo mjesto, protiv njegovih nas je uvjerenja ujedinila naša zajednička obrana nadahnuća i autoriteta Svetoga pisma.
Kad je stanku bilo sedamnaest godina vratio se bolestan s ljetovanja te je odmah prevezen u bolnicu. Bolovao je od leukemije i ostalo mu je samo deset dana života. Svi mi iz razreda ostali smo bez riječi. No Stanko je to hrabro podnosio. Govorio je da će, ako Bog učini čudo i vrati mu zdravlje,svoje vrijeme i energiju posvetiti misionarskom radu za Njega; ako pak umre, otići će k Isusu, koji je njegov Spasitelj. To mu je davalo savršeni mir.
Nikada neću zaboraviti njegov pogreb. Mnogi iz razreda su plakali, kao i njegovi roditelji. No suze njegovih roditelja nisu bile suze očaja, jer su oni svoju nadu položili u Isusa. Pogrebni govor je bio upravo onakav kako je Stanko odredio: bez jadikovanja, uz otvorenu propovjed o pobjedi koju je nad grijehom, smrću i đavlom Gospodin Isus izvojevao na križu. Mojih se školskih kolega to najviše dojmilo.
