Kristov poslanik
Od čega čovjek živi?
"Ali on odgovori i reče:"Pisano je:`Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih.`""
Matej 4,4
Na stražnjem zidu pekare u jednom engleskom gradu bile su napisane sljedeće riječi:" Stari kruh nije tvrd (hard); teško (hard) je ne imati kruha." Nadamo se da pekar na taj način nije htio opravdati prodaju starog kruha. No jedno je istina: svatko tko je ikada bio istinski gladan, dobro razumije što to znači. Mnogo godina smo imali obilje kruha, i kako odmah postajemo nezadovoljni ako se nešto promijeni pa više nije po našem ukusu! Trebamo biti zahvalni Bogu za Njegovu dobrotu, jer dobrostanje nije zajamčeno zauvijek.
No što je s kršćaninovim "kruhom života", to jest s Kristom i Njegovom riječju? On sam je rekao: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao" (Ivan 6,51). Hranimo li se svakodnevno tom duhovnom hranom? Ili nam ponekad Riječ Božja izgleda stara ili pretvrda?
Bog je u pustari hranio izraelski narod manom. S vremenom im je ona dojadila: bila je uvijek ista. No bez nje ne bi mogli opstati.
Za vjernika je Gospodin Isus Krist jedina hrana koja hrani nutarnjeg čovjeka. Ako joj dopustimo da svaki dan govori našim dušama, ostaje uvijek svježom. Tada iz dana u dan sve bolje upoznajemo Gospodina i vidimo sve više Njegove ljepote i slave. Sve se više i više radujemo sigurnosti svog spasenja, nije nam teško vjerno ga slijediti. Bez te hrane bi kršćaninov životni put kroz ovaj svijet bio nezamisliv.
Dok sam danas čitala ovaj odjeljak baš mi se usjekao u pamet i razmišljla sam o njemu....
Danas su ljudi previše materijalni, cijeli njihov svijet se vrti oko novca, zarade, dobrog i lagodnog života, sigurnosti u slučaju ako im se sutra pokvari auto, razbije televizor, pokvari perilica za rublje/suđe. Ljudi danas žele biti osigurani, pa plaćaju osiguranje (za one koji imaju novca, obični narod to danas nema, čak ni za kruh sutra). Ljudi su danas izbirljivi, pa žele kruh kupljen samo u Bobisa, ili Lovića, dok im se onaj iz Svaguše baš i ne sviđa, žele posebne jogurte, i to Bio aktiv, a ne onaj tvrdi Zbregov...
Ljudi su danas jako čudni, svi misle da imaju pravo na nešto...., ne varajte se, čak i vi, a i ja...., svi.
Što ovo znači, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih?
Čovjeku je, znači, potreban kruh da živi, jer mi ljudi smo stvoreni sa probavnim sustavom i naše stanice trebaju hranu da bi funkcionirale, takvi smo stvoreni i to je tako.
No opet što je riječ Božja. Kako mi možemo živjeti od Riječi Božje?
Bog je preko svojih proroka i preko sasvim običnih ljudi, napisao nadahnuto Pismo, Svoju Riječ, Bibliju. Isus je rekao da onaj koji Njega sluša i vrši Njegovu Riječ, da ga ljubi i da ljubi i Oca, koji će ga ljubiti, a i Isus će ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe. Ok, razumijete....
A Isus je Život, On je "voda života", On je Onaj koji nam daje život, koji nas je dobio ( Ivan 6,37, "Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;...").
Znači Isus je ŽIVOT, ako je on Život, znači da je ovaj naš život na svijetu samo prolazan, kao stanica, i jedina ulaznica što nam je potrebna je vjerovatI u Isusa, jer smo svi od rođenja u grijehu, a pisano je: "Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Ivan 3,36), ili "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život." (Ivan 5,24).
Mi moramo vjerovati Isusu ako želimo biti spašeni, jer ako mu ne vjerujemo, idemo u pakao gdje nije ekipa, nego "gdje će biti plač i skrgut zuba".
"Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence što vode držati ne mogu." (Jeremija 2,13)
(kladence su sve ono svjetsko što je prolazno, u što se ljudi pouzdaju, što im daje sigurnost, a sve je bezvrijedno,....)
Božji blagoslov
