Kristov poslanik
Misli o poslanici Rimljanima
"Nego, neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac; kao što je pisano: "da opravdan budeš po riječima svojim i pobijediš kad ti se bude sudilo."
Rimljanima 3,4
Pavao odbacuje svaku pomisao na to da bi ljudska nevjernost mogla utjecati na Božju vjernost i poništiti Njegove riječi: "Nipošto!" (4.redak). On čvrsto drži da se Božja istina, u pogledu svega što je pogrešno od strane čovjeka, mora čvrsto održati.
Mnogi drugi biblijski redci potvrđuju to uvjerenje, primjerice:"... u nadi života vječnoga što ga je prije postanka svijeta obećao Bog, koji ne može lagati" (Titu 1,2); "ako smo nevjerni, On vjeran ostaje- jer ne može sebe zanijekati" (2. Timoteju 2,13).
Pavao na temelju Psalma 51 navodi Davida, koji je počinio preljub i umorstvo, a Bog je objavio njegivu isudu. david je tada učinio upravo ono što Pavao očekuje od nas: opravdao je Boga! Priznao je da je Bog u pravu. Sebe je vidio kao grješnika koji je Boga lišio časti, i uvidio je da je Njegova presuda pravedna. Taj navod iz psalma znači da grešnik ispunjen krivicom mora priznati da je Božja presuda pravedna i podvrći joj se. To će biti neizbježivo pred Božjim sudskim prijestoljem (Filipljanima 2,10.11). No David je to, bolne savjesti, učinio dragovoljno kad je proglašen krivim.
Ovo je smisao izraza "pokajanje": priznati da je pravedna Božja osuda mog života. Svakome tko to učini iskreno i pouzda se u Božju milost u Isusu Kristu bit će oproštena sva životna krivica. Pročitaj što je David zapisao u 51.psalmu!
