Kristov poslanik
Otac
Ivan17
"ada to Isus kaza, podiže oči prema nebu te reče: "Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao što si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne život vječni svima koje si mu dao. A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim. A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.
Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili. Meni si ih dao, i držali su tvoju riječ. Sad su spoznali da je sve od tebe što god si mi dao. Jer riječi koje si dao meni dao sam njima. Oni su ih primili i doista saznali da sam od tebe izišao te vjerovali da si me ti poslao. Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji. Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni. Ja se u njima proslavih. Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao, i sačuvao ih, te nijedan od njih ne propade, osim sina propasti- da se ispuni Pismo. Ali sada ja idem k tebi, i ovo govorim dok sam u svijetu, da oni imadnu u sebi radost, koju ja posjedujem, u svoj punini.
Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga. Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samoga posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.
Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno- ja u njima, a ti u meni- da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.
Oče, htio bi da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, i ovi su upoznali da si me ti poslao. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima."
Ok, evo ja navratila nakon pauze od 3 i nešto mjeseca. Razlog nije bio taj što nisam imala volje ni ideja da pišem, nego taj što mi je kompjuter bio pokvaren, istinu govoreći miš je bio "amrznut" na ekranu i nijedan drugi nije htio raditi.... Ovaj tjedan je došao jedan rođak i "odmrznuo" mi ga napomenuvši da moram kupit novi miš, koji je kupljen, ali je i on "amrznut", pa sad čekam rođaka Juricu da opet dođe...
No, dosta o tome, ima važnijih stvari o kojima treba pisati, pa i postavljati pitanja, primjerice, kako doživljavate ovo poglavlje Ivanova evanđelja?
Ivanovo evanđelje je prvo što se preporučuje novorođenim Krščanima da počmu čitati kada počmu čitati Bibliju.
Zašto?
Zato što je u njemu na najbolji, najjasniji način prikazana božanstvenost Isusa Krista, Njegov Put, Istina itd.
...moje riječi su ništa da bi to objasnile...najbolje bi bilo da se sami u to uvjerite čitajući ga...
Zašto je naslov posta Otac? Iz jednostavnog razloga, Bog je naš nebeski Otac- savršen, pun ljubavi i suosjećanja. On želi s tobom ostvariti blizak odnos, onakav kakav je odnos između roditelja i djeteta.
Vjerojatno se sad pitaš kako možeš postati Njegovo dijete?
Danas je u Omišu bila pričest i kako sam bila pozvana na jednu bila sam u crkvi prije i tamo je svećenik govorio gluposti. Rekao je da je hostija tijelo Kristovo, kako je to obično brašno i voda no dok on izgovara riječi, koje Isus govori, Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati...., tada ta hostija postaje tijelo Gospodnje. Dobro, te katoličke sheme nikad nisam dobro razumijela, čak i dok sam bila katolik i išla na misu, no zar se mi hostiom ne prisjećamo onoga što je Krist učinio za nas grješnike? On je jednom umro za nas i to zasvagda, za naše prošle, sadašnje i buduće grijehe.
Što to znači?
Jeli to znači da mogu ubijat, krast i silovat jer znam da će mi ionako bit oprošteno, tobože, već mi je oprošteno?
MA NE!
Da postaneš božje dijete ti trebaš prihvatiti vjerom Krista kao svog Spasitelja i Otkupitelja! Nije dovoljno samo to intelektualno spoznat, nego cijelim svojim srcem prihvatiti Krista i predati mu prijastolje svoga života na kojem sada zasigurno ti sjediš, sam odlučuješ o tome što ćeš radit, kada ćeš radit i koliko ćeš radit, vjerojatno ti je i jezik kao zmijsko ruglo, a srce pokvareno jer iz srca izlaze zle riječi, lakomstva, pogrde, ljubomora, bludnost i požuda.
Znam jer sam i ja nekoć takva bila....
No onda sam upoznala predivnu stvar! Isusa! Moj posao je, od srca radim jer su sva božja djeca na to pozvana, da moje svjedočanstvo šaljem dalje, da upoznajem druge s Kristovom ljubavlju i da preuzmem inicijativu govorenja o Kristu u Silu Duha Svetoga prepuštajući rezultate Bogu!
Bog sve radi i Bog ima svu moć!
Slava Bogu!
