Kristov poslanik
Njegov potpis
"Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevom, on ga je objavio."
Ivan 1,18
Mnogi ljudi, čak i u ovo naše doba, pokazuju zanimanje za Boga. Ali tko je Bog? I čemu je On nalik? Pitanja poput tih stanu se redati čim ljudi počnu razmišljati o Njemu, jer osijećaju da takva pitanja utječu na naš cjelokupni život. Odgovori na njih daju smisla našim životima.
Najprikladniji način kako se donekle može spoznati Boga jest vidjeti ga u prirodi koja nas okružuje; jer Božja vlastita tvorevina, takva kakva jest, mora nositi Njegov potpis. Doista, Božja tvorevina ne samo da svjedoči o Njegovoj veličini i snazi, nego u svojoj raznovrsnosti i krasoti ukazuje na obilje kojim On raspolaže. Sve je to potvrđeno u Bibliji, knjizi koja je Božje otkrivenje.
Ali postoji i problem u pogledu Božjeg karaktera, a to je propadanje biljnog svijeta te starenje i smrt životinja. Je li Bog bog smrti? Nipošto. Nešto strano je prodrlo u prirodu i pomutilo gledište koje imamo o Bogu u njoj. Tako nitko u svemu stvorenome ne može uistinu vidjeti Boga, niti će ga ikada itko vidjeti u Njegovu beskonačnom biću (1. Timoteju 6,16).
No Bogu se svidjelo da se razotkrije čovječanstvu. "Objavljen je", kao što to govori naš današnji tekst, i to je ono odlučujuće. Zbog toga je Božji jedinorođeni Sin došao ovamo na Zemlju. Otada su ljudi sposobni gledati ga i proučavati Njegove putove, naravno, ako čitaju Bibliju. Ono najvažnije jest: u Osobi Isusa Krista saznajemo tko je Bog i kakav je. U Njemu, također, možemo naći mir s Bogom i vječni život.
Danas, u kalendaru "Dobro Sjeme" sam našla ovaj tekst i odlučila ga podijeliti s vama. Sjećam se da sam u prošlom postu, u vlastitom komentaru teksta, zamolila da pogledate prirodu, čak i samo jedno drvo, da vidite ljepotu koju je Bog stvorio. I evo, danas sam naletila na ovaj tekst i kao da se slaže s mojim komentarom od prošlog puta.
Bog je stvorio svu ovu ljepotu koju mi polako devastiramo, sve zbog "onoga" stranoga koje je prodrlo u prirodu...
Bog je Bog ljubavi, On nas voli čak i kada griješimo, On je naš Otac. Da bi shvatili zašto nas voli iako griješimo je da se stavite u poziciju djeteta, sina ili kćeri oca koji je u ovom slučaju Bog. Zar bi vas vaš zemaljski otac, čim nešto sagriješiš, prestao zbog toga voliti? Zar bi se odrekao tebe samo ako si susjedu ukrao jabuku/smokvu sa stabla ili jagodu iz vrta? Zar bi te prestao voljeti ako bi se izderao na njega zbog nečega što ti neda (20 kuna kada ideš s prijateljima vani)? Ne... On te nebi prestao voljeti, on bi to pripisao tvojoj nezrelosti, želji da budeš faca u društvu... Zato je i postao čovjekom da bi ti pokazao da te voli, da bi ti pokazao da je Zakon nemoguće ispuniti (zato je i govorio protiv farizeja koji su Zakon provodili samo prividno, neke zapovjedi bi vršili, a druge ne). On je u liku Isusa rekao da je potrebno samo da vjeruješ u Njega, On je dao Svoj život kako bi po vjeri (u Njega) mogao živjeti pravednim životom, oslobođen jarmom grijeha.
iako, ovo ne znači da smo prestali griješiti čim smo uzvjerovali u Isusa i Njegovu žrtvu. Ne..., ali nas Njegova žrtva čisti, Njegova krv koja je prolivena za nas na križu nas pere i oblači u bijelu
haljinu, postajemo sveti, postajemo kraljevsko svećenstvo...
U ovo vrijeme kada se sjećamo kako je Bog postao čovjekom da bi dao svoj život za nas, da bi nas priveo k sebi, pjevajte u srcima pjesme Bogu, zahvaljujte Mu i budite pozdravljeni do sljedećeg čitanja....
