hocemocenzuru
utorak, 12.02.2013.
Kombinat - Pjesme otpora i vjere u bolji svijet
Već nekoliko dana imam potrebu da napišem nešto o CD-u, koji se zadnjih nekoliko tjedana vrti najčešće u mom CD playeru, gotovo svaki dan. Zasluge za to pripadaju ženskom pevskom zboru Kombinat sa sjedištem u Ljubljani, čije članice dolaze iz svih krajeva Slovenije. Čim sam otvorio pošiljku i ugledao jednostavan, a jako lijep i efektan, omot na kom se nalaze srp i čekić, osmijeh mi se pojavio na licu. I da odmah raščistim stvar, u tome nema ni trunka ironije ili podsmijeha, jednostavno mi je drago vidjeti taj simbol. Prvi i do sada jedini album Kombinata me je osvojio već pri prvom preslušavanju, a svako novo slušanje dojam o kvaliteti albuma samo pojačava. No o CD-u nešto kasnije, najprije nekoliko riječi o Kombinatu.
Ženski pevski zbor Kombinat je osnovan 27.04.2008. na Dan upora proti okupatorju (Dan otpora/ustanka protiv okupatora, u doba SFRJ poznat i kao Dan Osvobodilne fronte) na osnivačkoj skupštini u bivšoj (širom bivše države itekako poznatoj) tvornici bicikala Rog. Na ideju za pokretanje zbora došle su mjesec dana prije na djevojačkoj večeri jedne od budućih članica zbora. Osnovane su da pjevaju pjesme otpora iz cijeloga svijeta. I to rade jako uspješno već skoro 5 godina. Prvi javni nastup Kombinat je imao već 23.05.2008. u Menzi pri koritu u AKC (autonomni kilturni centar) Metelkova u sklopu proslave Dana mladosti. Danas Kombinat ima 80-ak članica u dobi od 20 do 55 godina..
Album je snimljen krajem 2011. u Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani u svega dva dana, a izišao je godinu dana kasnije, krajem 2012. CD otvara “Pesem upora”, autorska pjesma Ksenije Jus, članice zbora. “Pesem upora” je i himna Kombinata, a mnogi je smatraju i himnom aktualnih demonstracija u Sloveniji. To je ujedno i jedina autorska pjesma na albumu, a nakon nje slijede manje ili više poznate pjesme otpora iz Slovenije i cijeloga svijeta.
Na albumu su (zasluženo) dosta prostora dobile slovenske partizanske pjesme kao što su “Če zapojemo veselo”, “Jutri gremo v napad”, “Hej brigade” i “Smrt v brdih”. Tu je i meni iznimno draga “Bilečanka” Milana Apiha, pjesma napisana u koncentracijskom logoru u Bileći povodom 1. maja 1940. godine. Iznimno snažna pjesma, lijepo ju je bilo čuti na “Inventuri” Zorana Predina, a po mom skromnom sudu još ljepše u izvedbi Kombinata. Pjesma kojoj ni nametnuti zaborav ne može ništa.
Tu su i sjano izvedene “Bandiera Rossa”, “Bella Ciao”, “No pasaran”, vjerujem većini slušatelja najpoznatije pjesme koje se mogu čuti na CD-u, a našlo se mjesta i za manje poznate pjesme, koje spadaju u meni najugodnija otkrića ovog albuma: portugalska komunistička “Grandola, vila morena”, čileanska revolucionarna “El Pueblo unido” i italijanska anarhistična “Noi vogliamo l’ uguaglianca”.
I ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje što se Lennonova “Power to the People” više nego dobro uklapa sa svim gore nabrojanim pjesmama. Album, ne slučajno, zatvara “Internacionala”, kao logičan završetak albuma. Interestan je podatak da ista pjesma zaključuje i “Hrvatske budnice” Le Zbora, koje osim toga imaju još dodirnih točaka sa Kombinatom, jer su antifašističke pjesme nemali dio njihovog repertoara. Osim “Internacionale”, još jedna stvar je zajednička prvijencima Kombinata i Le Zbora – “Katjuša”, pjesma o crvenoarmejki, koja je između ostalog sudjelovala i u oslobađanju Jugoslavije krajem 1944., pjesma koja je također i česta na koncertnom repertoaru već spomenutoga Zorana Predina.
Ima još toga dobroga na CD-u, ali to ostavljam potencijalnim slušateljima, uostalom nema smisla otkriti cijeli sadržaj prvijenca Kombinata. Nažalost album se ne može nabaviti u Hrvatskoj, ali zato se pjesme s njega mogu čuti na web stranici Kombinata (kombinatke.si), a također se na istom mjestu mogu saznati osnovne informacije o pjesmama koje zbor izvodi.
Neopisivo je važno što postoji jedan ovakav zbor i pjeva pjesme otpora, uključujući i one vezane uz naše krajeve, koje su ili nepoželjne ili nerijetko predmet ismijavanja. I ne, ne radi se tu o nostalgiji, koju članice zbora i same negiraju. I nije stvar samo u tome što se radi o dobrim pjesmama, iako je naravno jako bitno. Ima nešto u porukama koje te pjesme šalju, kao stalno podsjećanje da se može i drugačije, sjećanje na hrabrost nekih ljudi… Ima u njima još upotrebljive vatre, iz njih se još uvijek može dosta naučiti, a ponešto i primijeniti. Uostalom ma koliko ove pjesme bile stare, aktualne su i danas. Ili kao što to piše u knjižici CD-a: sa crvenom kredom pisati naslijeđe otpora.
P.S. Hvala Barbari iz Kombinata, čijom sam susretljivošću došao do CD-a, koji je, kao što sam već spomenuo, nažalost nemoguće nabaviti ni naručiti iz Hrvatske. To što sam do njega došao besplatno nije razlog pozitivnoj intonaciji ovog teksta, vjerujte mi.
