Voljeli smo se. Perfekt.
Voljeli smo se onako kako se ljudi trebaju voljeti. Kondicional.
Voljeli smo se uz neba i oblake i znakove ostavljene usput. Aorist.
Voljeli smo se.
Pa smo se razišli. Pluskvamperfekt.
Pa smo se smijali, skakali, radovali, pjevali. Zavoljeni. Nacrtani jedno u drugome.
I bilo je dovoljno, stvarno dovoljno da zatvorim oči i čujem ti glas koji mi govori. Koji mi pjeva. Koji mi se smije.
Voljeli smo se na nekim geografskim širinama i dužinama koje ne postoje.
Voljeli smo se i onda smo se pozdravili. Prezent.
Pa ti sad kažem - u imperativu - leti.
Srest ćemo se opet. Futur.
Voljet ću te opet.

...

Voljet ću te.
Obećanje.