31.07.2006., ponedjeljak

Žemska đeca

Eto, najnovija istraživanja (signifikantno je da je uvijek riječ o "najnovijim" istraživanjima jer, u suprotnom, valjda ne bi bila dovoljno vjerodostojna?!?) pokazuju da je čak za 26% veća mogućnost da će lijepi roditelji dobiti kćer a ne sina. Ovo istraživanje provedeno je na više od 20.000 parova (a gdje drugo nego u SAD odakle nam i inače dolazi najviše "najnovijih istraživanja") pod rukovodećom palicom dr. Satoshi Kanazawa. Niste čuli za ovog vrijednog japanskog pregaoca? Sram vas bilo - brzo obnovite svoje znanje iz najnovijih znanstvenih istraživanja.
Kad pročitam ovakvo nešto, uvijek se zapitam koliko debila na ovom svijetu ima koji izvode debilne pokuse, debilna istraživanja i slične debilane i za taj i takav debilitet dobijaju ogromne novce, slavu, prestiž u društvu? Zamislite koliko bi to solada bilo da je na jednu hrpu staviti sve ono što se potroši na ovakva istraživanja? Pa bilo bi..jebate...ono...bilo bi.....paaa ja mislim da bi bilo dovoljno ...ma ono..mogli bi i Ćira ponovo dovesti u reprezentaciju. Toliko je to puno solada.
S druge strane, možda ta istraživanja i nisu tako debilna kako se u prvi mah čini. Ja, naime, imam 2 kćeri..jel'te..i potvrda sam vjerodostojnosti mukotrpnog rada dr. Kanazawe... Ako ne vjerujete meni, doktoru ćete morati....
- 08:53 - Razjagori se!! (20) - (U)Tiskaj - #

26.07.2006., srijeda

Breaking news!!!

Upravo saznajemo da neće biti ništa od posjeta princa Charlesa i njegove...khm..šarmantne družbenice Gradu. Osobni tajnik ovog istinskog ljubitelja života i inih začkoljica, mailom je javio upravi hotela Pucić Pallace da se najavljeni dolazak neće moći realizirati.
A kako je nama? Pita li uopće netko nas za osjećaje? Stres je to drugovi, stres....
A već sam ih zamišljao kako spontano šetaju Stradunom diveći se skladnoj arhitekturi dok sa obližnjeg krova neartikulirani golub ide u svoj pobjednički pohod....
- 13:35 - Razjagori se!! (16) - (U)Tiskaj - #

24.07.2006., ponedjeljak

Dubrovnik danas ili alegorijska priča "jebala_bi_se_da_ne_uđe"

Čarna bijaše Dubravka, ali ta rječca kao, uostalom, ni bilo koja druga, nije mogla dočarati svu krasotu kojom je spomenuta zračila. Ili, ako je već nužna vizualizacija, pokušajte zamisliti Kraljicu Raniu od Jordana, Sharon Stone i Umu Thurman u jednoj osobi? E takva je ona bila ljepotica i još 14 puta ljepša…

Dubravka je živjela u malenoj i nepoznatoj zemljici ali svi su govorili: "Možda za H. (država u kojoj se Dubravka, igrom slučaja, rodila i živjela, op.a.) i nisu čuli ali za Dubravku i njenu nepatvorenu ljepotu svi znaju". Navodno je jedared i G.B.Show rekao: "Ako želite vidjeti raj na zemlji, uđite u Dubrovku", ali to nije istraženo. Hoću reći, nije do kraja provjereno…
Imala je Dubravka i muža Điva s kojim je godinama živjela u skladnom braku. Đivo je dobro znao da mu je sjekira upala u med kad je Dubravku priveo pred oltar pa se u skladu s tim i ponašao. Poštovao ju je i volio beskrajno i ništa nije moglo poremetiti tu idilu.
Ništa osim novca.
Je li dokolica bila razlog ne znam ali i Đivo i Dubravka, sve češće su počeli primjećivati kako "neki" u bližoj i daljoj okolici zgrću lijepe pare prodajući…. Ljepotu. A Dubravka, ljepotica za kojom se okreću i potomci iz trećeg koljena – ništa.

- A Dube moja, zašto se i ti ne bi malo žrtvovala? Kjaro ti je da se to odlično plaća? Pa nećeš morati ništa raditi. Samo da te gledaju – Đivo će dok su jednog sparnog ljetnog popodneva dokoličarili na taraci njihove kuće.
- Ajde ne prdoklači bogareti. Mene da gleda tuđa čeljad? Pa nisam ja neka fufica, kaco.
- Dube, imađinaj kako će nam biti kad počnu soldi pristizati…

I ubacio Đivo Dubravki bubu u uho. Ne prođe puno vremena a Dubravki ideja sve milija. I ne samo zbog solada nego, nego..nekako..sve joj to erotizirano zazvučao.
I tako krenu biznis. Dube je ispred svijeta a i sebi samoj ostala čedna i poštena jer nitko je dirao nije. Samo su gledali. A solada krcato. K'o u priči.
Ipak, neki drugi zarađivali su i znatno više. Puste nekretnine i pokretnine a kod Dubravke i Điva samo lijep, ugodan život. I ništa više.

Nemalo se Đivo iznenadio kad je, niti par mjeseci nakon su što se uhodali u posao, od Dubravke došao prijedlog za unapređenjem istoga.

- Slušaj Đivo. Ovo više nema smisla. Ili ćemo do kraja krenuti u biznis ili ću se liberat od svega. Dopizdilo me da me gledaju kao neku umjetničku sliku u galeriji a sve to za male solde. Ne mo'š bit pošten i jeben. Zato, ja bi da budem jebena pa će barem solada biti.
- Ali, ali…kako ćemo to Dube moja? Ovo do sada nije bilo problem ali to drugo... Ne znam…treba znati privući ..ovaj..klijente, jel'?
- Sve sam ja to već razradila, ništa se ti ne brini. Pomislila sam da bi mogli angažirati Antišu….
- Antišu..onoga što je….- začuđeno će Đivo.
- Eee..njega, nego koga. Neka on to vodi za nas. Znaš da se u svakog vraga razumije. A bit će solada k'o šodera.
- Hm – mudro odgovori Đivo. Valjat će mi porazgovarati s njim.
- Sve sam ja to već obavila – decidirano će Dubravka i na tome sve ostane.

Posao je krenuo "luđački" dobro. Bio je to pravi masovni pohod na Dubravkino jedro tijelo. A solada je zaista bilo kao u priči. Đivo je samo šutio i uživao u plodovima Dubravkina pregalaštva. I posla je bilo puno, samo je falilo da ga donosi kući. Ipak, toliko je bila obzirna prema svom poštenom Đivu da mu to nije htjela napraviti. Iako su Dubravku znali i prije, sada je ona postala gotovo opće mjesto. Na raznim svjetskim top listama, zauzimala bi čelne pozicije. Govorilo se da je to idealan spoj prirodne ljepote i prihvatljive cijene.
Ipak, od cjelokupnog biznisa, najviše koristi imao je svodnik Antiša. Dugo je godina trebalo supružnicima Đivu i Dubravki da shvate da su debelo iskorišteni i da je Antiša istinski profiter. Slatkorječiv kakav je bio, godinama ih je zavarao ali sada su se supružnici odlučili oduprijeti.
Međutim, kad ti jednom uđe, teško ćeš uvjeriti svijet da se nisi jebavala, da je to samo plod bolesnih objeda.
I ne samo to. Kad je Antiša jednom shvatio da je prozren i prezren, odustao je od igre u rukavicama i pokazao je kako je zapravo jeben igrač. Silio je Dubravku da radi i ono što joj na pamet ne bi palo da radi čak ni svome dragome Đivu a kamoli nekim nepoznatim mušerijama. Međutim, ruke su joj bile vezane. I ne samo figurativno.

- Kapitalizam je to draga moja – objašnjavao je Antiša – nema ti više uranilovke i besposličarenja. U kapitalizmu se sve zna. I koliko je pušenje i koliko je zguza. A naš odnos jasno je definiran ugovorom koji si davno potpisala. Treba čitati i mala slova draga – poentirao je Antiša samodopadno uvjeren da će još dugo biti na tronu moći.

A onda je Antiša jednog dana zakucao na vrata Dubravkina doma što je već samo po sebi bilo čudno jer nikad nije miješao posao sa privatnim i već sa vrata ovako joj rekao:

- Slušaj Dubravka, došli su mi neki važni investitori koji bi gradili golf terene na S. (rđu, op.a.). Nee..ne..nećemo ponavljati opet stare priče. Dubravka, nemoj da se opet moram pozivati na ugovor….

Za to vrijeme, mala ali odabrana četa Đivovih prijatelja, spremala je puč. Kritična masa je izleda sazrela. Čaša se prelila….





- 13:37 - Razjagori se!! (21) - (U)Tiskaj - #

12.07.2006., srijeda

"Shine on you crazy diamond"

Ranih 80-ih kazeta sa prvim albumom Azre sasvim slučajno je uletjela u moj kazetofon. Jablan, Krvava Mary, Gracija, Teško vrijeme i druge "uspješnice" svirale su mjesecima. Pa onda godinama. Mijenjali su se kazetofoni, linije, CD-i ali taj album nije zastarijevao.
Samo je još jedan album imao toliko utjecaja na moj muzički ukus. "Wish you were here" od Pink Floyda. Impresioniran sam slušao "Shine on you crazy diamond" i pitao se što li je inspiriralo autora da napiše tako dobru stvar. A "crazy diamond" bio je Syd Barett, karizmatični gitarist početne postave Pink Floyda. 1965. Roger Waters pozvao ga je u bend koji je, na Sydovu sugestiju, dobio današnji naziv i to prema blues gitaristima Pinku Andersonu i Floydu Councilu. Syd Barett autor je nekoliko ranih Floydovih hitova kao "Arnold Layne", "See Emily play". Tri godine nakon ulaska u bend i tek jednog objavljenog albuma Syd je otišao u svoje privatno ludilo uzrokovano konzumiranjem droge.
Unatoč skromnoj diskografiji utjecaj Syda Baretta na druge muzičare i fanove, bio je ogroman.

He was the first guy I'd heard to sing pop or rock with a British accent - his impact on my thinking was enormous A major regret is that I never got to know him. A diamond indeed." David Bowie


Sid Barett umro je u 60. godini života. Živio je mirno i povučeno od javnosti u Cambridge-u sa svojom majkom. Nije umro od klasični rock'n'roll bolesti. Umro je od komplikacija zbog dijabetisa.
Umro je ali dijamant ostaje za vječnost:

"Shine On You Crazy Diamond (I-V)"

Remember when you were young, you shone like the sun.
Shine on you crazy diamond.
Now there's a look in your eyes, like black holes in the sky.
Shine on you crazy diamond.
You were caught on the crossfire of childhood and stardom,
blown on the steel breeze.
Come on you target for faraway laughter,
come on you stranger, you legend, you martyr, and shine!
You reached for the secret too soon, you cried for the moon.
Shine on you crazy diamond.
Threatened by shadows at night, and exposed in the light.
Shine on you crazy diamond.
Well you wore out your welcome with random precision,
rode on the steel breeze.
Come on you raver, you seer of visions,
come on you painter, you piper, you prisoner, and shine!


P.s. A sad, valjalo bi i zer'cu godisnjeg iskoristiti, zar ne? :) Stojte mi dobro
- 10:36 - Razjagori se!! (20) - (U)Tiskaj - #

07.07.2006., petak

Malo (neplaćene) reklame

Surfajući Internetom, naići ćete na more stranica o Dubrovniku. Međutim, ako nije riječ o nekim aktualnostima, uglavnom se mogu pronaći stranice iznajmljivača soba i različiti turistički siteo-vi. Malo ili ništa o dubrovačkim legendama, znamenitim dubrovčanima, Dubrovniku iznutra. Nema stranice koja bi to za zanimljiv način objedinila.
A onda sam naletio na ovaj blog - pravi biser za sve one koje vole i žele saznati više o Dubrovniku. Posjetite obavezno :)
- 10:45 - Razjagori se!! (9) - (U)Tiskaj - #

03.07.2006., ponedjeljak

Kako se glavni junak oteo kontroli...

Dobar dan. Zovem se Morrison. Zapravo, to mi je samo nadimak ali onima, koji me po njemu ne znaju, ništa neće značiti ni moje puno ime. Ono što je znatno važnije je to da sam ja glavni lik ili barem jedan od dvojice likova Herostratove neispričane priče.
Znam, znam, potpuno je neuobičajeno da se glavni likovi priča javljaju neovisno od svojih autora, ali mene je nevolja nagnala na taj korak. Svjestan sam i možebitnih posljedica po vlastitu egzistenciju ali spreman sam na sve.
Priču o mom (i ne samo mom) životu Herostratu je ispričao naš zajednički prijatelj. U početku je sve izgledalo idilično. Sve ono što je htio reći poklapalo se s onim što sam i sam želio da bude ispričano. Ali onda je počeo komplicirati. Nešto mu se, kao, nije svidjelo i počeo me zavlačiti. Čista obijest, rekao bi moj pokojni ćaća "kad vrag nije imao posla, sipao mater pepeo u piz…" e..da.
Recimo, dogovorili smo se da priča uvodno krene u sadašnjem vremenu a onda slijedi retrospekcija. Nešto kao "Sjedio sam na klupi i gledao u trafiku koju smo Crni i ja orobili" (Crni je bio moj brat. Mislim, i dalje mi je brat iako je mrtav) Međutim, njemu se to nije svidjelo. Nije mu bilo dovoljno literarno, štogod to značilo. Tako je rekao. Htio je nešto kompliciranije. Nešto sa više emocija. Čuj emocija?
A definitivno sam ispizdio kad je počeo mijenjati neke činjenice zbog dramaturgije radnje, tako je rekao.

A priča je jednostavna i zvuči ovako:

Crni i ja orobili smo trafiku u ljeto 1990. Nije bilo nekog razloga za taj pothvat. Alkohola u trafici nije bilo a cigareta smo imali. Kakva je šansa bila da prođemo nezapaženo nakon što smo polugom razlomili vrata u sred podneva u najfrekventnijem dijelu grada? Tada o tome nismo razmišljali. Uhvatili su nas niti 2 sata kasnije u Tonijevom kafiću dok smo nezainteresirano ispijali konjak i kiselu. Obojica smo već bili poznati plavcima, naročito Crni. Nekoliko dana ranije, Crni je posudio motor Safetu a ovaj je, u alkoholiziranom stanju, pregazio neku babu na pješačkom prijelazu. Jedva se izvukla. Crni nije htio svjedočiti protiv Safeta i već tada su ga uzeli na zub. Ono sitno dilanje od prije samo je ubrzalo stvar tako da brat nije imao izbora kad su mu u muriji postavili dilemu: Ideš u vojsku ili u zatvor. I Crni je pristao na vojsku a ja se osjećao nekako izdano. Poslali su ga u Knin u vojsku i nakon oproštajne večeri i pijanke sa ekipom koja će se pamtiti, mjesecima o njemu nismo znali ništa. Pisma nisu stizala. Tek, nekoliko mjeseci kasnije, obavijest da je Crni dobio prekomandu u Banja Luku. Nakon toga opet muk. A onda opet obavijest. Crni je mrtav. Totalni šok i nevjerica. Kako mrtav jebemu? Otac je totalno izludio. Sve je napravio, ali zaista sve da rasvijetli okolnosti oko sinovljeve smrti. Napokon, nakon brojnih veza, molbi i zapomaganja, stiglo nam je tijelo sa metkom u potiljku. Bez objašnjenja. Objašnjenje je došlo od nekog Srbina kojeg je očito mučila savjest i to mjesecima kasnije. Crni je dobio metak u potiljak jer nije htio pucati nenaoružane civile. Crnog natjerati da puca u ljude? E to ..to me sjebalo do kraja. Sve se odjednom promijenilo, moj život se srušio i sve mi je izgledalo potpuno besmisleno. Lutao sam gradom, opijao se, drogirao, gledao oca kako rapidno propada i ništa, ništa me nije diralo. Bio sam potpuno prazan. A onda sam se prijavio u HOS i … a ništa, ostalo znaju svi u mom gradu. Govorili su kako sam hrabar, kako sam lud, kako nema tog zadatka za koji se prvi neću prijaviti. A meni je naprosto bilo svejedno. Dizali su me u nebesa ali i to mi je bilo svejedno. Živio sam u vakuumu pune 4 godine. Rat je završio, ljudi su se lagano vraćali svojim životima ali ja se nisam imao čemu vratiti. Otac se ugasio ne mogavši preboljeti smrt Crnoga. To i alkohol dotukli su ga. Ja sam se skinuo iz vojske kada sam primijetio da svi oni koji su me smatrali herojem, sada me promatraju sa strahom u očima. Prodao sam naš stan i odlučio živjeti dok sve te novce ne potrošim.

I eto, povlačim se od nemila do nedraga, sve to traje a do kad će – ne znam. Kad se osvrnem oko sebe, baš i ne vidim nekog razloga za zabrinutost.
Moj život traje a Herostrat bi ga okončao. Treba mu – tako kaže – neki efektan završetak, nešto što će dirnuti u srca čitatelja. Neka patetika valjda. A ja neću. Dosta sam služio kao lik za strašenje male djece. Uostalom, u životu nikad nema zaokruženih cjelina. Uvijek ostaje nešto neispričano i nikad nema dramatičnih, hollywoodskih završetaka. Ne želim okončati zlatnim šutom, nemam ni PTSP, ništa od toga. Jednostavno živim kako živim.
Eto, to sam vam htio reći za slučaj da pokuša ispričati nešto drugačije od ovog. Jer sam ovo…samo ovo je prava istina. A vi vidite što ćete s njom. Meni nije donijela puno dobroga….

- 14:41 - Razjagori se!! (15) - (U)Tiskaj - #

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv