Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/herostrat

Marketing

Dubrovnik danas ili alegorijska priča "jebala_bi_se_da_ne_uđe"

Čarna bijaše Dubravka, ali ta rječca kao, uostalom, ni bilo koja druga, nije mogla dočarati svu krasotu kojom je spomenuta zračila. Ili, ako je već nužna vizualizacija, pokušajte zamisliti Kraljicu Raniu od Jordana, Sharon Stone i Umu Thurman u jednoj osobi? E takva je ona bila ljepotica i još 14 puta ljepša…

Dubravka je živjela u malenoj i nepoznatoj zemljici ali svi su govorili: "Možda za H. (država u kojoj se Dubravka, igrom slučaja, rodila i živjela, op.a.) i nisu čuli ali za Dubravku i njenu nepatvorenu ljepotu svi znaju". Navodno je jedared i G.B.Show rekao: "Ako želite vidjeti raj na zemlji, uđite u Dubrovku", ali to nije istraženo. Hoću reći, nije do kraja provjereno…
Imala je Dubravka i muža Điva s kojim je godinama živjela u skladnom braku. Đivo je dobro znao da mu je sjekira upala u med kad je Dubravku priveo pred oltar pa se u skladu s tim i ponašao. Poštovao ju je i volio beskrajno i ništa nije moglo poremetiti tu idilu.
Ništa osim novca.
Je li dokolica bila razlog ne znam ali i Đivo i Dubravka, sve češće su počeli primjećivati kako "neki" u bližoj i daljoj okolici zgrću lijepe pare prodajući…. Ljepotu. A Dubravka, ljepotica za kojom se okreću i potomci iz trećeg koljena – ništa.

- A Dube moja, zašto se i ti ne bi malo žrtvovala? Kjaro ti je da se to odlično plaća? Pa nećeš morati ništa raditi. Samo da te gledaju – Đivo će dok su jednog sparnog ljetnog popodneva dokoličarili na taraci njihove kuće.
- Ajde ne prdoklači bogareti. Mene da gleda tuđa čeljad? Pa nisam ja neka fufica, kaco.
- Dube, imađinaj kako će nam biti kad počnu soldi pristizati…

I ubacio Đivo Dubravki bubu u uho. Ne prođe puno vremena a Dubravki ideja sve milija. I ne samo zbog solada nego, nego..nekako..sve joj to erotizirano zazvučao.
I tako krenu biznis. Dube je ispred svijeta a i sebi samoj ostala čedna i poštena jer nitko je dirao nije. Samo su gledali. A solada krcato. K'o u priči.
Ipak, neki drugi zarađivali su i znatno više. Puste nekretnine i pokretnine a kod Dubravke i Điva samo lijep, ugodan život. I ništa više.

Nemalo se Đivo iznenadio kad je, niti par mjeseci nakon su što se uhodali u posao, od Dubravke došao prijedlog za unapređenjem istoga.

- Slušaj Đivo. Ovo više nema smisla. Ili ćemo do kraja krenuti u biznis ili ću se liberat od svega. Dopizdilo me da me gledaju kao neku umjetničku sliku u galeriji a sve to za male solde. Ne mo'š bit pošten i jeben. Zato, ja bi da budem jebena pa će barem solada biti.
- Ali, ali…kako ćemo to Dube moja? Ovo do sada nije bilo problem ali to drugo... Ne znam…treba znati privući ..ovaj..klijente, jel'?
- Sve sam ja to već razradila, ništa se ti ne brini. Pomislila sam da bi mogli angažirati Antišu….
- Antišu..onoga što je….- začuđeno će Đivo.
- Eee..njega, nego koga. Neka on to vodi za nas. Znaš da se u svakog vraga razumije. A bit će solada k'o šodera.
- Hm – mudro odgovori Đivo. Valjat će mi porazgovarati s njim.
- Sve sam ja to već obavila – decidirano će Dubravka i na tome sve ostane.

Posao je krenuo "luđački" dobro. Bio je to pravi masovni pohod na Dubravkino jedro tijelo. A solada je zaista bilo kao u priči. Đivo je samo šutio i uživao u plodovima Dubravkina pregalaštva. I posla je bilo puno, samo je falilo da ga donosi kući. Ipak, toliko je bila obzirna prema svom poštenom Đivu da mu to nije htjela napraviti. Iako su Dubravku znali i prije, sada je ona postala gotovo opće mjesto. Na raznim svjetskim top listama, zauzimala bi čelne pozicije. Govorilo se da je to idealan spoj prirodne ljepote i prihvatljive cijene.
Ipak, od cjelokupnog biznisa, najviše koristi imao je svodnik Antiša. Dugo je godina trebalo supružnicima Đivu i Dubravki da shvate da su debelo iskorišteni i da je Antiša istinski profiter. Slatkorječiv kakav je bio, godinama ih je zavarao ali sada su se supružnici odlučili oduprijeti.
Međutim, kad ti jednom uđe, teško ćeš uvjeriti svijet da se nisi jebavala, da je to samo plod bolesnih objeda.
I ne samo to. Kad je Antiša jednom shvatio da je prozren i prezren, odustao je od igre u rukavicama i pokazao je kako je zapravo jeben igrač. Silio je Dubravku da radi i ono što joj na pamet ne bi palo da radi čak ni svome dragome Đivu a kamoli nekim nepoznatim mušerijama. Međutim, ruke su joj bile vezane. I ne samo figurativno.

- Kapitalizam je to draga moja – objašnjavao je Antiša – nema ti više uranilovke i besposličarenja. U kapitalizmu se sve zna. I koliko je pušenje i koliko je zguza. A naš odnos jasno je definiran ugovorom koji si davno potpisala. Treba čitati i mala slova draga – poentirao je Antiša samodopadno uvjeren da će još dugo biti na tronu moći.

A onda je Antiša jednog dana zakucao na vrata Dubravkina doma što je već samo po sebi bilo čudno jer nikad nije miješao posao sa privatnim i već sa vrata ovako joj rekao:

- Slušaj Dubravka, došli su mi neki važni investitori koji bi gradili golf terene na S. (rđu, op.a.). Nee..ne..nećemo ponavljati opet stare priče. Dubravka, nemoj da se opet moram pozivati na ugovor….

Za to vrijeme, mala ali odabrana četa Đivovih prijatelja, spremala je puč. Kritična masa je izleda sazrela. Čaša se prelila….






Post je objavljen 24.07.2006. u 13:37 sati.