Ugodno zavaljen u fotelju poznatog kafica, promatram horde turista ispljunute iz utrobe brodova. Nekoliko tisuća mrava razmililo se svuda i na par sati potpuno blokiralo naš mali Grad.
Prvi pristižu Japanci, lako ih je prepoznati i sa velike udaljenosti. Stupaju u prepoznatljivoj vojnoj formaciji, dva po dva. Veselog izraza lica, u čuđenju posmatraju sve oko sebe vjerujući da su zidine koje ih okružuju samo kulise nekog, potencijalno skupog, filma. Na glavama kape (bijele uglavnom) koje priječe da im opako sunce oprži nevinu kožu. Fotografiraju svojim digitalcima samo kada ih vodič na to upozori. Rječju, odlikaši. Karakterizira ih i neviđeni neukus u odijevanju. Nije to onaj neukus koji je svojstven recimo Nijemcima, riječ je o potpunom pomankanju interesa o tome što će staviti na sebe. Plastične košulje, impresionistička paleta svih mogućih boja u kombinaciji sa, u pravilu, užasno demode cipelama daje im jedan, sasvim dražestan štih. Još kad zacvrkuću na onom svom manđurijskom, svakoga bi na ranu privio ;)
Nakon japanaca, kao njihov kontrapunkt, nadolaze Talijani. E tu već nema neke vizualne formacije, svatko je "kovač svoje sreće" a sasvim slučajno su grupa. Karakteriziraju ih glasne i lijepe te vrlo ukusno obučene žene. Za razliku od japanaca, jedino plastično što talijanke imaju su kreditne kartice i sise. Gestikuliraju, viču, ponašaju se domaćinski (jel' to još jedno u nizu teritoriijalni pretenzija, op.a.) i što je najvažnije za lokalnu zajednicu – kupuju. Oduvijek je bilo poznato da više vrijedi omanja grupica talijana u restoranu neko čitava ekskurzija recimo Slovenaca kojih je na ovim našim prostorima sve manje od kada su cijene poletjele u nebo.
Jebiga, talijanac ne može živjeti od salate, on hoće ribu oboritu. A opet, nisu svi talijanci stručnjaci, zapravo većina nije pa se pod zubatca, šampjera ili oradu može podvaliti i nešto malo skromnije, jel'te?!? Pa pobogu, riba je riba. :)
Englezi u omanjoj grupi, prepoznatljivi su po činjenici da tvore najstariju grupu ljudi koja se u jednom trenutku našla na jednom mjestu. Niti jedan ispod 70-godina. A svi bez roditelja. Kao da su došli ovdje zato jer su čuli da je ovdje jeftinije okončati ovozemni život. A možda baš i jesu zbog toga ovdje? Morat ću to provjeriti s pogrebnim poduzećem. Uz to, govore nekim čudnim, nerazumljivim engleskim jezikom.
Kad vidite skupinu, malenih, tamnoputih nabildanih rabijatnih mladića, budite sigurni da su to španjolci. Pripadnici su to vojnih postrojbi UNPROFOR-a ili kako li se već sve zovu ti strani špijuni i plaćenici. Opravdano se pitate "Zar ih još ima"? E pa ima i bit će ih, po svemu sudeći, još dugo. Spuštaju se iz susjedne države u potrazi za zabavom i svaki izgleda kao da mu je pola sata (dobro, nećemo pretjerivati, 5 minuta) sa prostitutkom pitanje života i smrti. Ali mi smo mala, konzervativna, učmala sredina i naći prostitutku nije niti malo lako. Osim kad dolazi kakav američki nosač aviona. U tom slučaju logistika poduzme sve kako bismo se na primjeren način zavukli u čmar svjetskih policajaca.
Zbog svega ovoga, Španjolci su uzrujani i razočarani. Barem tako izgledaju dok sebi u bradu izgovaraju 1341 riječ u minuti. Ako Englezi pričaju nerazumljivo onda "ovo" što izgovaraju Španjolci nema adekvatnog naziva….
U našim južnim provincijama, posljednjih godina sve češće dohode Franćezi. Nekada davno ili točnije, prije 200 godina, ujahali su u Grad na čelu s generalom Marmontom. Svoju poznatu europsku kulturu pokazali su činjenicom da su konje napajali u atriju Dominikanskog samostana. Danas su ipak drugačiji ali jednostavno neprepoznatljivi. Nemaju ništa što bi ih posebno karakteriziralo i izdvajalo od svih ostalih. Osim arogancije ali to se ionako ne vidi na prvi pogled.
Socijalistička braća po nevolji, Česi ali i Poljaci nisu od onih koje ćete često vidjeti na Stradunu. Ako se to i desi, onda je riječ obično o obitelji. Česi naime ne šeću, oni se voze u svojim Skodama u potrazi za plažama za koje ni mi domaći ne znamo. Tako, ako kojim slučajem poželite potražiti mirni kutak, plažu na kojoj ćete slobodno osunčati vaše bujne (ili one druge koje naravno nemate) grudi, budite sigurni da će tamo, prije vas, već biti Česi. Srdačni su i veseli a može se primjetiti da su tehnički sve bolje i bolje opremljeni. Takve peraje, maske, šlaufi? Prosječna češka familija zauzima 20 m2 na plaži i svi rekviziti koje nose sa sobom, naprosto su im neophodni :) Unatoč svim predrasudama koje o njima imamo, krasan je to narod.
Donekle prepoznatljivi kao grupa jesu i Skandinavci. Istina, oni dolaze najčešće obiteljski a najlakše ćete ih prepoznati ovako: Plavokosi muškarac malo duže kose i ista takva ženka - vestalka drže se ruke, na njegovim leđima je nosilica sa djetetom starim do godine dana a iza njih, polako i nezainteresirano vuče se još dvoje ili troje žgepčića koji šljapkaju po lokvama. Naime, skandinavci uvijek izmile nakon što padne kiše. Kao puževi. Sportski su obučeni, nerijetko i đempere imaju ali noge su uvijek gole. Naše smjerne majke, skanjivaju se nad ovakvim obiteljima ali te obitelji putuju po svijetu a naša mala, zaštićena dječica ne mogu sastaviti više od tjedan dana bez neke opake boljetice.
Na našoj poznatoj ulici može se vidjeti i drugih naroda i narodnosti. Irce i Amerikance ćete nepogrešivo detektirati u Irish pubu. Uvijek se vesele i smiju a u ustima im je u pravilu niska od 84 kao …kao ne znam što..bijelih zubi a mi, onako pesimistični, uvijek se pitamo čemu se vesele.
Ako ugledate nekog visokog, dostojanstvenog muškarca, prosijede i uredne brade, budite sigurni da je riječ o Pakistancu ili Indijcu. O da, i takvih imamo. Imamo i sve više Izraelaca ali oni u Grad ulaze s istočne strane, one na kojoj se nalaze luksuzni hoteli s 5 zvjezdica. Još im nisam skužio profil ali potrudit ću se poštovana čeljadi.
Imamo mi i domaćih turista, o da i mahom dolaze iz Zagreba. Znate kako ćete najlakše uvidjeti da je nekoj zagrebčanki prvi put u Dubrovniku? Ona se dere, ona ne mari za privatnosti, priča tako da je čuje i susjedna mjesna zajednica. "I kaj da ti velim. To je nešto prestrašno. Onda je on njoj rekao da ne bu ona više kasnila bez posljedica? Ma zamisli? 10 minuta zakasnila i on njoj tak…vrag si ga neka…". "Supač" "Ideš"... Mda, uglavnom vole pričati o poslu koji je u pravilu strahovito važan, toliko važan da je firma najčešće ovisi o njihovim poslovnim potezima.
I tako, zaluta tu i tamo pokoji filipinac, rus ili tanzanijac ali sve dok prolazak prosječne crnkinje sa jenifer lopez dupetom izaziva pozornost većine domaćih, teško da možemo govoriti o svjetskom gradu. Još smo mi mala, debela…..provincija ;)
|
