Herostrat(ište)

31.05.2004., ponedjeljak

Neostvarena želja

- Misliš li ti gledati film ili ćeš odit spat?" - upitala je moja bebisiterica čim je primjetila da sam sklopio oči ugodno zavaljen na kauču.
Volio sam te trenutke kada, glave oslonjene na lijevi dlan, ugodno zgrčen u položaj fetusa, lagano tonem u san dok se na ekranu odvija scena koju neću vidjeti. Čak sam i namjerno nastojao produljiti taj blaženi momenat kad iz svjesnog prelazim u nesvjesno...
Ali taj glas. Uvijek isti, jednolični glas prijekora...
- Gledat ću - uspijem promrmljati ali kao da ništa nisam ni rekao ona nastavlja -...jer ako nećeš gledati film pođi spati da se ja mogu ispružiti na kauč -
Tišina....šutnja....
Uspijevam se koncentrirati nekoliko minuta ali onda opet, hvata me blaga nesvjestica iz koje me ponovo prene njezin glas. Ona zna da prvi pokusaj nikad ne urodi plodom. Ali ona zbog toga ne odustaje. Dapače.
- Ajde, ajde leći...čuješ li?? -
U meni počinje lagano kuhati. Dobro su mi poznati ovi trenuci. Ne jednom bili su razlog žestokih svadja. Što učiniti ovaj put?!? Presutati i povući se? Ali dokle tako?!?
- Pusti me s mirom, imaš dovoljno mjesta. Što ti smeta ako ja spavam? -
- Smeta mi - rezignirano će ona već vidno uzrujana - smeta mi jer hrčeš, jer kauč nije mjesto za spavanje, jer..jer...uostalom, to smo toliko puta do sada prolazili. Zašto se jednostavno ne digneš i pođeš spavati? -
Podignuvši glavu, pogled mi se susretne sa slikom Popovićevog razapetog Krista, obješenom točno iznad televizije. I u tom trenutku iluminacije točno sam znao što učiniti.
Ustanem, obučem papuče nemarno odložene pored kauča i lijenim korakom krenem prema kuhinji. Znao sam gdje stoji veliki, tupi nož kojim sam nekad rezao meso. Uzmem ga, vratim se u sobu...krenem prema njoj. Ona se smije. Ipak joj je ostalo ono malo smisla za humor koji ju je tako karakterizirao na početku naše veze. Ali osmijeh joj se zaledio na usnama kad sam joj veliki,tupi nož zabio ravno u lijevu objesenu sisu. Pa u desnu, lijevu...desnu...pa još jednom. I još... i još...
- Eto draga, spavaj ti ako meni već ne dozvoljavaš -
Bio sam vidno uzrujan. Casablancu sam gledao nekoliko puta ali scenu u kojoj Ingrid trazi od Sama da svira "As time goes by" mogao sam gledati bezbroj puta.
Ovaj put sam to propustio.

- 13:30 - Razjagori se!! (4) - (U)Tiskaj - #

27.05.2004., četvrtak

Kolateralna žrtva virtualne zavjere

- Ajde priznaj, koliko si platio Monitoru za onu reklamu? meni će jučer jedna forumaška krasotica, netom što ću napustiti svoju kozmogensko-birokratsku instituciju.
- Kakav Monitor, kakva reklama, krasotice? Uostalom, čemu takav upad ako oboje znamo da me želiš i da je ovo samo jedan originalni način inicijacije na kakve, inače, padam.
- Ma ne, stvarno, pođi na Monitor i pogledaj.
Kad vidi, čuda. Na Monitoru link na moju "pričicu" o drugu Starom.
Preplavljen osjećajem ponosa i radosti, požurih izgasiti kompjuter u želji da pohitam pohvaliti se svojoj bebisterici.
Ali avaj. Odjednom mi inbox bi prepravljen nepreglednim brojem krasotica koje mi se nude na oltaru požude. Te "slatka", te "poželjna", "jebačica", "besmislavka", ova-ona.... Čitav naramak krasotica.
I pokoji štovatelj lika i djela druga Starog koji mi mater spominje u neprihvatljivom kontekstu.
I tako, odgovorih ažurno na sve poslane ponude. Ponekoj krasotici koja je dvojila oko mojih kvaliteta poslah sliku u namjeri da ih razuvjerim. Ja naime i izgledam odlično. Onako, sportski tip - ličim na kopačku.

Međutim, jutros kad sam došao na posao imam što i vidjeti. Kolega kojeg opisujem u jednom od svojih uradaka čita moj blog i mršti se. Ništa ne govori.Ne govori ni dalje a ura je popodne.
- Prijatelju, propalice...što ti je propalo lice? pokušavam okrenuti na šalu. Ali sa druge strane muk. "Zeljeznicu guta već daljina.."

Bijesan, otvorim svoj blog i kažem mu:
- Ako će ova zajebancija biti balast našem dugogodišnjem prijateljstvu onda neka sve ide u pičku materinu. Uostalom, pogledaj na koliko sam mailova morao odgovoriti zbog ove pizdarije - kažem mu, pokazujući sve pristigle mailove.

Vidim ja, prijatelju zaiskrilo u očima, posebno na neke obnažene fotografije. Neugodno mu a znam i zašto.

- Eto, prijatelju, spreman sam podijeliti svoj plijen sa tobom ako mi oprostiš ovu nepodoštinu?

Nije mu trebalo 2 puta reći. Cijeli dan se dopisuje sa MOJIM krasoticama i uživa na lovorikama nezaslužene slave.

Monitoru, idi u trokurac, ima da te tužim za duševne boli. I u Strasbur ću da idem al' ću pravicu istjerati na ....nešto, na što se već istjeriva...jel'te...

- 13:21 - Razjagori se!! (0) - (U)Tiskaj - #

26.05.2004., srijeda

Mic-mic

Jeba me pas ako ja neke stvari razumijem. Mislim, ne razumijem ja štošta, nije da sam neka faca, ali s godinama sam naučio da se može djelovati i bez razumijevanja. Štoviše, postoje situacije kad je to čak i poželjno. No dobro.
Ali priznat ću vam da ja ovo ne zborim bez razloga. Nema to veze s onim što bi vas htio pitati ali mene su učili da nikako ne valja početi IN MEDIAS RES. Odnosno valja. Ali samo ako si velik. Pisac, bome. Ma znate ono kad se Gregor odmah na početku pretvori u kukca?!? E to vam je to. Bubne vas odma' na početku i vi kurca ne razumijete. Pitate se kako će se sve to dalje razvijati. Ali jebiga, znate da je taj faca i aj' ti reci: "Koji je ovo kurac?" Aj' reci ako si baja? Ma ne smiješ ni sebi reći. Mda.
Nego, ja sam uvjeren da ste bar jednom (a statistika mi daje za pravo) hodajući besciljno putem, ničim izazvani naletjeli na mačku? Ali pazite, mačku a ne "mačku". Malu, dragu, umiljatu prepredenu mačku.
E sad, postoji tu nekoliko pravaca djelovanja. Svoj genetski animozitet možete iskazati podizanjem kamena i ciljanjem u pokretnu metu. Eee, ali to vam je sa stanovišta kršćanskog morala bez veze. Jebiga, nije mačka bludnica....tja.
E da, možete i nezainteresirano proći pokraj nje. Pa nikome ništa. Ali možete i zastati a onda se opet nameće nekoliko mogućnosti. Ima jedan poseban tip mačaka koji mene interesira. To su one koje, kad vas vide da ste zastali, kao da dvoje - pobjeći ili ostati? Zapravo, možda niste primjetili, ali mačka vam tim činom daje šansu da vi donesete odluku.
E, moj odgovor na takvu ponudu je, kao po pravilu ono znakovito: MIC.. I dodje?!? Ona uvijek dođe. Valja znati da, ako ste mačku već privukli, onda je na vama i stanovita odgovornost. Ona, naime i nije morala doć' ali vi ste je inicirali. Jebiga, to vam je k'o ono u komanditnom društvu. Komanditor ne odgovara za obveze društva ali ako ste ga već ovlastili da vodi poslove društva, onda nekog kurca treba i odgovorati, zar ne?
I zato, u takvim prilikama uvijek nastojte biti pažljivi. Učinite sve da se mačka osjeća poželjno. Probudite životinju u njoj.
Ali ono MIC mene interesira. Privuće li to nju zvuk, riječ, intonacija....povezuje li ona u izgovorenoj riječi želju za igrom? Ja to ne znam i sve mislim da je zvuk a ne riječ u pitanju. Nekako mi logično. Ali opet, znači li to da kada bi je istim tonom zazvao: "kurac?"...znači li to da bi isto reagirala? Još u "kurac" ima slovo c kao i u "mic" pa bi se možda i zbunila. Ne znam ja to ali obećajem da ću prvom prilikom to i provjeriti.
Znate već, ima onih "pisaca" koji napominju da je svaka sličnost sa stvarnim događanjima i osobama slučajna. E zato bih i ja, vodeći se njihovom zamisli, želio ovdje pripomenuti: Nisam ja mislio na "mačke" nego na mačke. One...mijau. I jeba me pas ako lažem!

- 10:32 - Razjagori se!! (5) - (U)Tiskaj - #

25.05.2004., utorak

Prigodničarska - Taj dan kad nisam ugledao druga Starog

Ne sjećam se točno koliko sam tada imao godina al' dobro pamtim da se drug Stari upravo vratio iz veličanstvenog posjeta tradicionalno prijateljskoj Narodnoj republici Kini. Cvijetalo je tisuću cvijetova te dana a mi smo bili ponosni da smo dio tog sna.
Učiteljica Dragica skupila je nas dječicu na SRZ-u (Sat razredne zajednice za neupućene, op.a.) i rekla:
- Dragi pioniri, sutra je vaš veliki dan. Sutra ćete vidjeti najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Sutra u naš Grad dolazi drug Tito.
Zvuk nevjerice na trenutak je zaparao zrak a onda se prolomilo oduševljenje iz desetke mladih grla. Zar ćemo imati tu čast - pitali smo se u magnovenju - zar će drug Tito zaista doći i trajno obilježiti naše, tek započete živote?!?
- Želim da naš doček bude veličanstven. Od vas se očekuje da budete obučeni u pionirske odore. I ne, MARKO, ne..ne može marama druge boje nego baš crvene. Nabavi je kako znaš. Uvijek ti moraš nešto izvoljevati - učiteljica će ljutito replicirajući mojem prijatelju MARKU koji se uvijek nešto bunio.
Također ćete nabaviti latice cvijeća i njima posipati put kojim će drug Tito prolaziti.
Početno oduševljenje splasnulo mi je u trenu. Naime, moji roditelji uzgajali su ruže koje su bile nadaleko poznate i bile izvorom naših, ne-malih, prihoda. Bili su tako ljubomorni na te svoje ruže da su cijeli posjed ogradili visokom, bodljikavom žicom a dva krvoločna rotvajlera danonoćno su kružili dvorištem.

A onda je došao i taj dan. Sunce je pržilo nesmiljenom žestinom a ptičice su se raspojasale pjevom kao da su i same željele obilježiti povijesni trenutak.
Ostao sam ležati u sobi. Ako i nisam imao temperaturu onda sam je odlično odglumio. Nisam htio biti uzrokom svađe između majke, priznate AFŽ-ovke i oca nesklonom, kako je on to zvao, režimu.
Tamo, na ulici, čuli su se veseli glasovi pionira koji su se uputili na, već ranije, utvrđeno odredište.

Sutradan, već na ulasku u školu, osjetio sam prijeteće poglede na sebi. Mogao sam pretpostaviti o čemu je riječ ali bio sam pripremljen na to. Međutim, situacija je izmakla kontroli. Optužen sam da NAMJERNO nisam prisustvovao svečanom trenutku zbog čega sam dobio ukor pred isključenje, moj otac je ostao bez posla a i isčupali su nam sve ruže što majka, ta moja sirota paćenica, nije nikada preboljela....

Teško smo živjeli, jako teško probijajući se kroz život sve do 90-ih i poznatih događaja. Već sam se lagano afirmirao u svojoj strucia majka je ponovno imala svoj ružičnjak. Iako nikad nije bio kao onaj, nekada.
Na jednom sastanku već etablirane stranke spomenuo sam taj događaj prikazujući sebe kao žrtvu a istovremeno i svjesnog rušitelja omraženog sistema. Naravno da je to bilo dovoljno da zauzmem visoke pozicije u vrhu stranke.
Danas sam istaknuti direktor uspješno privatizirane firme za što najviše dugujemo prijatelju Marku...
Ali ono jutro, onaj svečani trenutak kad nisam ugledao druga Starog, zauvijek mi se usjekao u pamćenje...

- 14:45 - Razjagori se!! (14) - (U)Tiskaj - #

Blogovanje - kurcu radovanje

Nadobudno iščitavajući mnoštvo blogova u nadi da ću pronaći nešto maštovito, uočio sam nekoliko zakonitosti:
- ogroman broj blogova započinje sa rečenicom "Probudio sam se tog jutra..." ili inačicom iste. U kontekstu rečenog ima smisla cyn(ična) potraga za prvom rečenicom. Pa dobro čeljadi draga, zar je radnja koja vam se "dešava" svakog dana neophodna kao početak vašeg uratka?
- veliki broj ljudi trudi se dati osobni pečat svome blogu u smislu vizualnog identiteta i u toj i takvoj nakani spremni su učiniti štošta. Pa i krivotvoriti tuđe "umotvorine". Kao Mikulić .-) Otkud tolika želja da se formom nadiđe sadržaj? Taj dio ne razumijem najbolje. Pročitao sam nekoliko vrlo kvalitetnih blogova prilično oskudnog vizualnog identiteta. Ti blogovi izgledaju kao Feral. "Uzmeš" ih u ruke a olovo ostaje na rukama :-) Međutim, kad počnete čitati - wooow. Naravno, lažem da sam pročitao puno takvih blogova jer sam mislio prvenstveno na moj :-)
- također sam primjetio da se ne poštuje u velikoj mjeri walterov naputak o tome kako je neophodno priljepiti obnaženu krasoticu koja će privući pažnju i na tekst. Iako ni sam ne poštujem spomenutu uputu, mislim da je ona ispravna. Ja je, primjerice, ne poštujem iz čiste lijenosti.
- dnevnički zapisi. Bože, bože koliko dnevnika. Da je to objediniti u jedinstveni mega-blog Asimov opus bio bi, prema tome, pripovjetka...
- bezrezervna podrška forumaša koji se i u ovom mediju drže prilično jednistveno što je, djelomično vidljivo i nalijevoj strani Bloga. Čime, naravno, ne insinuiram na pristranost već sam primjećujem. :-)
- placebo ponovno "jaše" a to automatski znači i privlačenje potencijalne kvalitete od strane njezinih obožavatelja u koje se i sam ubrajam...

- 09:39 - Razjagori se!! (0) - (U)Tiskaj - #

21.05.2004., petak

Sviraću ja Laki, sviraću!

Mislim da sam već bio navršio 13 godina kad sam odlučio naučiti svirati gitaru. Naravno, nije mi ta misao iznebuha došla, sazrijevala je ona kroz duže vremensko razdoblje, gnijezdila se u odajama podsvijesti, lagano rovarila i prijetila da se "ovaploti" u svoj svojoj punini. A onda sam prvi put gledao Johnyja Stulića "in live". Dok je svirao nezaboravnu Marinu s prvog albuma, odlučio sam ne samo naučiti svirati gitaru, nego i kćer nazvati tako. Što sam i napravio 20 godina kasnije. (Naravno, sve ovo je ordinarna laž koja mi služi radi postizanja dramatičnosti. Ili nije. Ali, zar je uopće bitno?!?).
Uglavnom, izvukao sam iz ormara staru bratovu gitaru, uzeo je u ruke i….počeo sa bas linijom iz "Smoke on the water" J) (Btw, jeste li primijetili da se zaboravljene stvari uvijek vade "sa" ili "iz" ormara. Slučajno? Ili je riječ o književničkom klisheu? Vidi "dunja sa ormara", op.a). Naravno, nije mi dugo vremena trebalo da shvatim da ću se ipak morati malo i pomučiti ako želim bilo kakve rezultate. Pa sam naručio knjige za učenje gitare. Njih 11. Jeste li ikad pokušali učiti svirati po tim i takvim knjigama? Niste? I nemojte ako ste iole nestrpljivi u svojoj nakani da čim prije zasvirate. Danima učiti samo kako držati gitaru pa onda mjesecima trkeljati po notama, položajima…bla-bla…da bi tek negdje nakon dosta mjeseci (i to ako ste uporni) i krvavih prstiju nenaviklih na pritiskanje žica, došli do svog prvog akorda. A tako ih malo treba znati za odsvirati prvu pjesmu. Svega tri. Nekad čak i manje.
Kako mi upornost baš i nije genetski ukorijenjena, moj interes za sviranjem lagano je zamirao protekom vremena,da bi se potpuno ugasio već na 3. knjizi…
Sa navršenih 17. godina ponovo sam se prihvatio gitare al' ovog puta zbog puno prozaičnijih razloga. Trebalo se približiti ženama. Uostalom, zar svaki pravi muzičar koji drži do sebe nije počeo svirati iz istih razloga? J
Međutim, krenulo je drugačije od onog kako sam ja to zamišljao……

- 15:05 - Razjagori se!! (1) - (U)Tiskaj - #

20.05.2004., četvrtak

Žena koja (ni)je pušila rekla mi je ovo...

"Kako da ti se obratim, a da riječ pogodi moje raspoloženje?!…
Dosta je više lijepog ponašanja! Dosta je više šovinističke romantike. Dobro di si ti? Ako ne dođeš uskoro, izvadit ću si oči.
Bog te vidija, uopće me ne zanimaš, ako si to promislija. Izgubit ću si lik, o tome se radi. Uf, već sam ušla u krizni momenat.

Nakon ovijeh pljusaka, dođoh do sebe. Sad sam opet “normalna”. Premda više mislim da sam normalnija kad pišem kao na početku mog javljanja. Promislih, pa možda bi se ******* doista obradovao da ga u ponedjeljak dočeka moja srdačna pička, hoću reći dobrodošlica. Ne znam odkuda se pojavljaju ove strane riječi-uljezi poput “pička”. Ja uopće nisam takva, bit će da je virus. OK, zanemarimo riječi koje smetaju, premda tebi ništa ne smeta. Ono što je važno je zapljuskivati te izuzetno velikim količinama pažnje. Pomalo pretjerivati, pomalo bit kučka, I po malo sveg toga. Ulaziti u likove koje mi ti dodijeliš, a sve u svrhu kućnog samozadovoljavnja. Opet se potkrala griješka “samozadovoljavanje”. Kad virusnu riječ stavim pod navodnike, to znači da je prošla fazu izlječenja. Ako nisi primjetio riječ kučka ne prolazi kroz filter.

Ne znam što ti uopće udovoljavam? I kad ti ne udovoljavam ti pronalaziš neko bolesno zadovoljstvo. “Bolesno”. U svakom slučaju si zadovoljan. Ideš mi na živce. “Ideš mi na živce”.

Nadam se da kad se pojaviš, nećeš bit pod poslovnim pressingom kao onomad, jer ću popizdit, kažem “popizdit”, od iznemoglosti koja se nagomilala utvrđenom dosadom proteklih dvaju tjedana. E da, ne smijem zaboravit zašto sam uopće započela s ovim pisanjem. Radi se o *****. Koji si ti slon u mom dućanu stakla?! Ispričao si Rahi za Biševo, mislim kojim povodom? Što si time želio postići? “Bag" u samom prizvuku poslijednjih nekoliko rečenica. To vlasnica ne viče”Zašto si njoj išao povjeriti ono što sam ja tebi povjeravala? Srećom da je ***** lajava. No kuja jedna, kako izvlači podatke iz tebe. Sigurno ju zanimam. Pretpostavljam da je to dobro, dapače izvrsno, možda je neko novo iskustvo na pomolu. Je kurac!”Kurac” Svi mi glumimo, da ne glumimo već bi organizirali Cavtatske susrete.

Još bih ti štošta napisala “lažem” kučka, kako bi ispunila ovaj list, da u tvojim očima izgledam veća, uspravnija, tvrđa I plodnija. No, kao što već zaključih, ne trebam se dokazivat. Ne zato jer sam se već dokazala. Ne! Već zato jer se tebi uopće ne trebam dokazivat. Legla sam ti ko miris pokošenog sijena. Osobno kad vidim balu sijena, mislim samo na jedno, al ti neću rijet! Vrlo je prirodno, možeš pogađati. Naznake radi, podsjeća na kolebanje rijecnih vodostaja.

Uzavrela krvca moje tipkovnice uznapredovalo te pozdravlja. Sad sam još bolja nego onda kad si me napustio “napustio”, odnosno ostavio u magnovenju kontradiktornosti. Nek nam nebo sudi!!! Hahaha

Ajde u tri pičke materine “tri”. Hahaha, pokvario se antivirusni program. Glupo izgleda bez “tri”, onda znači da je sve oke.

Pozdrav od BESMISLAVKE, Bog ti pomoga.

- 13:54 - Razjagori se!! (2) - (U)Tiskaj - #

14.05.2004., petak

Levo, Laki levo!!

Zamoljavam i tražim od poštovanog gospara Anderlona da me se prebaci na lijevu stranu, među cool blogovce.
Naime što? Cijelo jutro zasut sam nepreglednim mailovima različitih krasotica. Svi me pitaju: Pa koji je tvog blog? Gdje si? Kako da te nađem?
Zbog svega, gore rečenog, ometen sam u svom svakodnevnom radu koji iziskiva veliku konenctraciju i nadasve intuitivne poteze.
Dakle, kako je vidljivo, nije to zbog mene nego zbog drugih. A budući sam ja notorni samarićanin...jel'te....
Uglavnom, zahvaljujem...blagodarim. :-)

- 11:54 - Razjagori se!! (2) - (U)Tiskaj - #

Princeza - maj prešs

Naprosto ne volem četvrtak. Četvrtkom uvečer bejbi siterica moje Princeze - maj prešs, odlazi na aerobic. A Princeza - maj prešs je neobično nervozna u to doba večeri i smišlja izrazito maštovite nepodoštine. Čita moje knjige, lupa čekićem po parketu, pleše na uspješnice iz radionice ingeniozne V. Huljić. Pokušam li zapaliti cigaretu - hop...eto ti je, objesila mi se za nogu i gleda me onim pogledom srne ranjene koji, u slučaju ignoriranja, polako prerasta u jecaj da bi kulminirao u ispadima bijesa.
Odlučim li čitati, eto je nakon druge rečenice. I ona želi upravo to čitati.
Međutim, sinoć je bilo drugačije.
Princeza - maj prešs pogledala me onim svojim pogledom Belzebuba samog, krenula prema meni, zastala i onda će:
- Herostrate (naime, ona mene zove tako, po tom mom nicku, op.a.) što je to oksimoron?!?
Bio sam jednostavno osupnut. Pa što je ta bejbi siterica uči pobogu? Pa zar su to pitanja jedne jednoipogodišnje djevojčice?!?
Ali dobro, nakon prvotnog šoka, emocije su ustupile mjesto raciju. Ne mogu ostaviti dijete bez odgovora.
Krenuo sam prema Klaićevom rječniku želeći točno odgovoriti na postavljano pitanje ali onda zastadoh. Neće li joj to ipak biti malo prestručno? Ne bi li bilo uputnije da joj spomenutu rječcu objasnim primjerom?!?
Da, da..tako će biti bolje.
Princezo, ti poznaš našu prijateljicu placebo, zar ne? Znaš dobro kako ona odlično izgleda, pametna je do granica dobrog ukusa a i prilično je duhovita. Uz to je i odlična domaćica i ...khm..ljubavnica..:-)
- Herostrate, a što je to ljubavnica?
Jebena bejbi siterica, čut će me kad se vrati.
- Ma polako Princezo, to ćemo drugi put..vratimo se sad na tvoje pitanje.
Dakle, placebo. Uz sve nabrojane karakteristike ona je i odlična domaćica. Sigurno se sjećaš one "bele rade" koju ti je napravila za rodjendan?
Smiješak na Princezinom licu zorno je svjedočio o toj fantastičnoj torti koja je proizašla iz placebine majstorske radionice.
- E sad princezo, sve su to osobine koju placebo čine jako poželjnom suprugom. Jel' tako? Jeste! Ali što? Ali ona je i dalje udavača.
Eto, dakle...oksimoron ti je znači kad imaš dva suprostavljena pojma.

Princeza je dugo gledala u mene a onda se okrenula i uzela čekić.
Biti će ovo još jedna duga noć...

- 09:38 - Razjagori se!! (1) - (U)Tiskaj - #

13.05.2004., četvrtak

Rade - dete kreten

Moj prvi uradak :-)

Rade je bio poluretardiran i moj susjed. Njegovi roditelji nisu znali za ovo prvo, misli su da im dijete ima skrivene talente koje samo treba prepoznati.
Radin muški roditelj bio je znameniti guslar u svom selu. Brojne krasotice šaptom su padale na njegovu guslarsku virtuoznost a on je bez promišljanja ubirao plodove svoga talenta. Valjda je to razlog što je i u Radi vidio budućeg multiinstrumentalista. Prvu harmoniku kupio mu je za 13 rodjendan. Skupa dugmetara na kojom bi mu i Kemiš pozavidio jer Radin otac imao je novce i ništa mu nije bilo preskupo na putu do slave. A uz dugmetaru išao je i renomirani profesor.
Mislim da su prve znakove sumnje u talentiranost njihovog čeda, Radini roditelji vidjeli u činjenici da je C-dur skalu vježbao gotovo 5 mjeseci. Nakon što je čitavih 2 mjeseca učio pravilno držati harminiku. Oni malo vičniji muzici znat će da C-dur skala nema polutonova pa je dovoljno pritiskati bijele tipke koje su u spomenutoj skali jedna do druge. I sve je nekako išlo dobro do "G". Al' onda, iz razloga znanih samo njemu, Rade je griješio i svirao Gis. Možda se u toj sitnoj greški mogao prepoznati Radin talent za free jazz al' to tada nitko nije uviđao. Signifikantno je bilo i to da se profesor, nakon otprilike 8 mjeseci od početka podučavanja, ubio. Al' o njemu su i tako kružile priče da je labilnih živaca. Riječju – netolerantan.
Iznenada pobuđen interes za nogomet bacio je cijelu priču oko muzičke karijere na stranu. Radu su upisali u lokalni trećeligaški klub s velikim aspiracijama. Nije prošlo mnogo a Rade se već etablirao kao standardni branič. Ne, nije bio jako talentiran al' njegova korpulentnost ulijevala je strah u kosti protivničkim igračima. Zapravo…možda i malo previše straha. Srce je ostavljao na terenu. Nijedna lopta nije bila dovoljno niska a da on na nju ne bi krenuo glavom. Spletom nesretnih okolnosti, za vrijeme odigravanja regionalnog derbija, Rade je u jedan duel ušao oštro, beskompromisno a posljedica svega bila je puknuta kost na 4 mjesta protivničkog igrača. Ali, jedno zlo nikad ne ide samo. Možda je blaga nervoza zbog nesretnog čina bila razlogom što je Rade nokautirao suca koji mu je, netom prije, dodijelio crveni karton. Klupski čelnici brzo su shvatili su da će tog emotivca morati izgnati sa terena. Tvrdoglav kakav je bio nije htio nastupiti za drugi klub. Smatrao je da su mu napravili nepravdu. I bio je u pravu.
4 godine kasnije, pituravajući sobu u svojoj vikendici i razmišljajući o prošlim vremenima., Rade se zaigrao a rezultat svega bili su sfumatični krajne neobični zidovi.
12 godina kasnije, šetajući ulicama Malostranske Namesty pažnju mi je privukla neobična, apstraktna slika u čijem je donjem desnom uglu nemarno bio ispisan potpis….Rade…
Osmijeh mi je zatitrao na umornom licu. Bio sam ponosan na svog poluretardiranog prijatelja i susjeda – Radu.

- 10:06 - Razjagori se!! (4) - (U)Tiskaj - #

12.05.2004., srijeda

Natašin orga(ni)zam - II. dio

…50-ak minuta je prošlo od trenutka kad smo započeli coitus. Za to vrijeme, uspio sam svršiti 4 puta i to bez vađenja. Nataša se previjala, znojila, očajnički se upirala da mi dokaže ono što je unaprijed bilo osuđeno na propast.
Nisam bio sretan zbog toga jer sam znao da je to pirova pobjeda zbog koje gubim dobru prijateljicu.
Potpuno iscrpljena i nemoćna odvojila se od mene i u trenutku bijesa izgovorila:
- Ma ti si, jednostavno, loš jebač, dragi moj…
Nasmijao sam se kao što se nasmiješ djetetu koje tvrdoglavo pokuša ostvariti svoj naum….kao starici koja bez pomoći pokušava preći cestu…
Bile su to očajničke riječi kojima se željela opravdati a mene uvrijediti. Bezuspješno, naravno.
Poslije sam godinama viđao moju švabicu kako besciljno luta ulicama našeg malog grada. Nije bilo one vrckavosti pokreta niti onog razoružavajućeg smiješka pred kojim su padali i najveći ženomrsci.
Udala se za knjižničara, rodila 2 djece. Prepustila se klišeiziranom životu dokone domaćice.
A onda je, jednog običnog dana, upoznala placebo….

- 14:28 - Razjagori se!! (0) - (U)Tiskaj - #

Ženski orgazam - istina ili mit?

Potaknuti placebinim bezočnim zagovaranjam ekstremnog feminizma osjećam se pozvanim razbiti neke od zabluda koje ta skupina uporno i sistematski nastoji provući a sve u cilju marginaliziranja i nipodoštavanja muške populacije.

Dakle, ženski orgazam??
Činjenice govore da su žene, kroz povijest, oduvijek zavidile muškarcima na orgazmu. Snaga, položaj u društvu, glasačko pravo, vojni rok...sve su to sitnice prema patološkoj želji da i njihovim tijelom prostruji sladostrašće.
Moderne feministice imaju svoje uzore u ženama koje su u jednom trenutku svoga ispunjenog života gotovo doživjele orgazam.
Jedan od zornih primjera je i Dalila koja je gotovo uspijela u svojoj nakani. Međutim, u odsutnom trenutku, poželjela je igrati se frizerke.
Zatim Dalila koja je imala pogrešnu glavu na pogrešnom mjestu.
Pa Jarmila Kratochvilova koja je prepone preskakala u najboljoj muškoj maniri. Istina, Jarmila i nije najbolji primjer jer brojni svjedoci potvrđuju sumnju da je Jarmila zapravo bila žena.
Činjenica da ga ne mogu doživjeti nije ih priječila da manipuliraju muškim orgazmom. Pa su se često služile ucjenama, podvalama, lažnim obećanjima.
Međutim, nisu se one zadovoljile time. O ne...
Masonsko-kominternovsko vatikanske urote 20.stoljeća dovele su do situacije da su se počele pojavljivati tzv. feministkinje koje su uporno počele provlačiti tezu da žena može doživjeti orgazam.
I što se onda dešava. Toliko puta izrečena laž s vremenom postane istina. Pa onda i one poštene žene koje su na ispravnom putu ugađanju svom čovjeku, koje još od malih nogu uče kako odglumiti orgazam (što je, s vremenom, postalo isto tako važno kao i miraz) počinju se pitati: "Do I feell lucky?"

Uh..upravo htjedoh ovom dati i osobni štih...al' zove me šefica. Radno vrijeme počinje mi u podne a na "hot line" nema kašnjenja.
Stoga...

- 11:22 - Razjagori se!! (2) - (U)Tiskaj - #

11.05.2004., utorak

- 15:09 - Razjagori se!! (5) - (U)Tiskaj - #

Sljedeći mjesec >>