Mislim da sam već bio navršio 13 godina kad sam odlučio naučiti svirati gitaru. Naravno, nije mi ta misao iznebuha došla, sazrijevala je ona kroz duže vremensko razdoblje, gnijezdila se u odajama podsvijesti, lagano rovarila i prijetila da se "ovaploti" u svoj svojoj punini. A onda sam prvi put gledao Johnyja Stulića "in live". Dok je svirao nezaboravnu Marinu s prvog albuma, odlučio sam ne samo naučiti svirati gitaru, nego i kćer nazvati tako. Što sam i napravio 20 godina kasnije. (Naravno, sve ovo je ordinarna laž koja mi služi radi postizanja dramatičnosti. Ili nije. Ali, zar je uopće bitno?!?).
Uglavnom, izvukao sam iz ormara staru bratovu gitaru, uzeo je u ruke i….počeo sa bas linijom iz "Smoke on the water" J) (Btw, jeste li primijetili da se zaboravljene stvari uvijek vade "sa" ili "iz" ormara. Slučajno? Ili je riječ o književničkom klisheu? Vidi "dunja sa ormara", op.a). Naravno, nije mi dugo vremena trebalo da shvatim da ću se ipak morati malo i pomučiti ako želim bilo kakve rezultate. Pa sam naručio knjige za učenje gitare. Njih 11. Jeste li ikad pokušali učiti svirati po tim i takvim knjigama? Niste? I nemojte ako ste iole nestrpljivi u svojoj nakani da čim prije zasvirate. Danima učiti samo kako držati gitaru pa onda mjesecima trkeljati po notama, položajima…bla-bla…da bi tek negdje nakon dosta mjeseci (i to ako ste uporni) i krvavih prstiju nenaviklih na pritiskanje žica, došli do svog prvog akorda. A tako ih malo treba znati za odsvirati prvu pjesmu. Svega tri. Nekad čak i manje.
Kako mi upornost baš i nije genetski ukorijenjena, moj interes za sviranjem lagano je zamirao protekom vremena,da bi se potpuno ugasio već na 3. knjizi…
Sa navršenih 17. godina ponovo sam se prihvatio gitare al' ovog puta zbog puno prozaičnijih razloga. Trebalo se približiti ženama. Uostalom, zar svaki pravi muzičar koji drži do sebe nije počeo svirati iz istih razloga? J
Međutim, krenulo je drugačije od onog kako sam ja to zamišljao……
Post je objavljen 21.05.2004. u 15:05 sati.