utorak, 16.05.2017.

OČI MOJE MAJKE



Sanjala sam noćas, oči moje majke,
tako blage, tako snene, crne i duboke.

Nema više njena pogleda draga,
zagrljaja topla i osmijeha blaga,
ni kose sjajne sijede, nježnih milovanja.

Čeka me negdje u prostranstvu bijelom
sa suzom u oku i strepnjom nekom.

Kaže mi tiho:
-Ne budi se kćeri,samo ti snivaj,
ja sam tu nemoj da se budiš.

Godine su mnoge prošle, ja još uvijek snivam
njene tople ruke meke, glas mio
i pogled nježan i drag.

Njena ljubav u mom srcu traje,
živi vječno i sigurnost mi daje…

Kad sam tužna, sjetim se njenih riječi:
-Tu sam za te kćeri, samo mi reci,
tugu možda mogu poljupcima izliječit.

Uvijek sanjam iste snove…
K'o malu djevojčicu tuga bi me stisla,
krhka zdravlja, uvijek nježna i tako sitna
u krilu majke sigurna sam bila…

Ostali su samo snovi, koji nikad ne blijede
nego bude suze sjećanja na najljepše oči,
oči moje majke …




10:30 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.