subota, 29.04.2017.

PONOS



slika: digital artist


Hej…

oprostite gospodine,

nešto ste izgubili,

ne gledajte na pod

ne možete ga pokupiti.

Ispao Vam je

PONOS.


Image and video hosting by TinyPic


citat u knjizi HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."

Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




12:01 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 27.04.2017.

MINIJATURA



slika: digital artist

Presuši izvor moje mladosti,

samo dno se nadzire.

Možda ponornica neka

napuni vrč moje

nepresušne žeđi…

Helena Horvat (Vrijeme postojanja)



citat u knjizi "VRIJEME POSTOJANJA" HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."

Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




10:47 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 26.04.2017.

ZLATKO MARTINKO - POČIVAO U MIRU BOŽJEM



Tužna srca obavještavam sve drage prijatelje i štovatelje književnika ZLATKA MARTINKA, da nas je u subotu, zavijeka napustio.

Prijatelju dragi neka ti je VJEČNA SLAVA; POČIVAO U MIRU!




Image and video hosting by TinyPic

Zlatko Martinko: POSIJATI KOSTI PUSTINJOM

''Je li čovjek hrabar ako posije kosti po planinama,
Po Sahari, ako je zemaljska kora previše čvrsta, to kamenje ;
Ako pijesak podupire tijelo požutjelim dinama, ako mu
U pijanstvu zadovoljno lupa srce. Oštra sječiva njegovih
Kostobolja otkrivaju život skutren u usahloj školjci.

Treba i nama poteći vino stisnutim venama, da rušimo
Drvorede, šume, usamljeni bor, izazovemo neku sućut
Okresanog drveća, da nam slete ptice i gnijezde se pod
Sobom, da sva jaja griju krilom do kričavih mladunaca.

Ne dajmo da nas zviježđe zaustavi u ponoćnim namjerama.

Ipak ćemo izgubiti glavu, cigarete i sve što s njima ide ;
Olovku, upaljač, notes i ključeve od stana. Sitnice koje se
Mogu negdje odložiti da ih uzaludno tražimo satima.

Zaborav je nečitka zabluda koja drži svijet u ravnoteži.

Radije ću misli zabilježiti drugdje, na komadiću zgužvanog
Papira, ako tu trebaju pustiti korijen, razgranati vene,
Ostaviti šiprag neprohodne prašume, pijesak praskozorja.

Umrijet ću lako, imam novac za pogreb i grobno mjesto.''

“ISELJENE PTICE” Medulin 2012.

U spomen na Zlatka Martinka, pjesnika i prijatelja


redakcija https://radiogornjigrad.wordpress.com/2017/04/25/zlatko-martinko-posijati-kosti-pustinjom/




Image and video hosting by TinyPic


Dragi moj prijatelju Zlatko, jako ćeš nam nedostajatI cry

''Vjetar i ja hitamo na istu stranu.

Svaki glas, poneko slovo, tih šapat iza prozora vagona, obrisi lica, neki nejasan pokret – to udara u tijelo kao tijesto koje se neprestano mijesi. To crta žute mrlje mjesečine stazom. To su prvobitne riječi kojima vjerujemo u dane proljeća i živimo kao cvijeće u privatnom perivoju. To su katedrale naših molitvi. Nedjeljne mise.

Idemo li čemu ususret? Nečemu s korijenom u sebi?

Razdaljina od svijeta osnaži karakter, povećava rodnu kuću ma kakva bila; moja koliba – moja palača. Izvrsna jedinka koja će postojati uvijek, do onog dana kada su ruže u pola crvene. Do groba iskopanog na rubu pustinje. Tu je sve bijelo uspravnim nebom i kvarc pijeska i kamene stepenice do polumraka grobnice, do dubine ponora. Čovjek se pokazao mitskom čovjeku nakon uskrsnuća.

A na dohvat ruku, u produžetku srca, ugniježđene ptice; ako taj život smisao ima ili je utegnut u čvor proteklih sekundi.''

ZLATKO MARTINKO
PJESME U PROZI - Toulouse 2014.


Image and video hosting by TinyPic


09:36 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 25.04.2017.

NEBO JE PLAKALO


slika: digital artist


Ovu sam pjesmu napisala prije tri godine, nadajući se da će se nešto promjeniti. Postalo je još i gore...

Kiša ne prestaje, nebo plače kad vidi što se na
ovom svijetu događa. Koliko ćemo biti još "mali",
da nas gaze, ispravljaju "krivu Drinu", okrivljujući
crvene i crne, kako pokradoše, usta puna djela što
ostvariše, a dugove što stvoriše, nama uredno naplatiše?

Samodopadni, smiješeći se iz svojim toplih fotelja,
okrivljujući jedni druge za nerad i nesposobnost,
tko je više ukrao, kakve automobile voze, koje trofeje
ustreliše, tako godinama, vrtimo se u krugu nesposobnih
političara, koju svoju samodopadnost, prikazuju narodu
kroz medije, misleći kako su velike „face“, smiješeći
nam se u lice…

U neobaveznom dijelu što nije za javnost,
uz mnogo jela i pila, uz neku „cajku“, ljube se i grle,
smišljajući po koju smicalicu da svom puku prirede,
vesele se i smiju, narodu glupom.

Sagnu smo glave i šutimo,
stavili poveze na oči da ne vidimo, kukamo k'o kukavice,
praznih džepova, osramoćenih pogleda, hodamo ulicama,
gledajući ljude koji kopaju po kontejnerima, ne bi li pronašli
po koju praznu flašu da dobiju koju lipu, ali gle „vraga“,
još malo niti to neće moći…

Tješimo sami sebe, misleći kako
nam je još dobro, još ne prosimo.

Teško mi pada ta nepravda,
srce mi zavapi, duša pjeva, ali nemoć me proždire.

Kakav smo mi to narod, kad dozvolimo da nas gaze,
pljuju, još malo, biti ćemo stranci u vlastitom domu…
Neka nam je na čast.


Uvijek se sjetim Ive Andrića i njegovih citata iz knjige
ZNAKOVI PORED PUTA:

„Dođe vrijeme kad se čovjek nađe pred
mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvjesno,
sam sebi kopao.
Naprijed ne može, natrag nema kud. Riječi nestalo,
suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove?
Ne sjeća se pravo ni svoga imena.

Tada vidi čovjek da na zemlji postoji samo
jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savjesti.“


© copyright Helena Horvat


11:10 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.04.2017.

KNJIGE



Dobro jutro dragi moji prijatelji, želim vam lijep i radostan dan s osmjehom na licu.

„Volim čitati knjige koje su pisane dušom, tada osjetim bilo pisca koji ju je napisao, osjetim srce kako je kucalo, tugu koja se izlila, ljubav koja pomalo izmiče, ali ipak ostaje ukoričena među stranicama jedne dobre knjige.“

Helena Horvat


09:13 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 20.04.2017.

JOŠ DANAS SANJAM





Još danas sanjam zlatna žitna polja,
pjesmu slavonskih ravnica,
topot konja razigranih,
mudrih riči dragih naših starica.

Ako, kćeri, pođeš put velika grada,
uvik se siti, odakle si, ne srami se nikada,
a kad srce od tuge želi da svisne,
sjeti se pisme, one naše mile:
„Slavonijo moja, ja sam tvoje dite“…

by Helena Horvat


12:36 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 18.04.2017.

KIŠNI ČOVJEK


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist


- Čovječe,
zašto stojiš na kiši
u ovom mraku,
sav si promrzao…?

- Postao sam „Kišni čovjek“
tako mi je puno lakše …



citat u knjizi HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."

Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




13:54 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 15.04.2017.

PREOBRAZBA



slika: digital artist


Drugovi …Gospodo…

obukli ste krive kapute,

zavirite u ormar

možda još nađete nešto

što je dosljedno položaja,

za malo socijalne osjetljivosti…



citat u knjizi HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."

Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




13:47 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 05.04.2017.

VI "MALENI"



slika: digital artist


Ne šuljajte se na prstima,

ne šapćite uzalud

postali ste neprimjetni,

samo oni što galame

i vode nas u propast

ili vide rupu u bezdanu…



CITAT U KNJIZI HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."
Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




17:10 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.04.2017.

SAVJEST



slika: digital artist


Jadali se bogati kako neimaše para

sve potrošili Na se, U se, I poda se.

Ali dao Bog da mi

imali što oni ne imali

SAVJEST…



CITAT U KNJIZI HELENE HORVAT:

''Oprez pred svim duhovima, koji leže u lancima!
Na primjer, pred pametnim ženama, koje je njihova sudbina prognala u kakvu malu, učmalu sredinu i koje su tamo ostarjele.
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe:,ali pri svakom koraku, koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom, skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse."
Friedrich Nietzsche (''Misli o moralnim predrasudama'')




11:04 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.