lou reads
četvrtak, 17.09.2020.
Čudo od 3,350 grama
Tamo u rano proljeće 2008 godine, upoznao sam Nancy. Upoznao nas je zajednički prijatelj kada je bila nestašica dopa pa je pozvao mene da joj prodam nešto metadona . Kada sam je prvi put vidio..to je bila ljubav na prvi pogled, neznam što drugo reći. Visoka, elegantna, crnka sa prekrasnim velikim crnim očima koje kao da su prodirali u moju dušu (postao sam pjesnik ali koji zaljubljeni čovjek to nije). Dolazila je iz Splita a studirala je u Zagrebu. Njezini su bili jako bogata obitelj a kada im je kćerka jedinica počela eksperimentirati s drogama u srednjoj školi, šupirali su je u Zagreb čim ju je završila. Daleko od očiju, daleko od srca.. Hvala Budi, Allahu, Isusu i sv. McDonaldsu nikada nije iglu uzela, već je pušila na foliju. Nije dugo prošlo i ubrzo smo svaki slobodni trenutak provodili zajedno a u kolovozu me povela u Split da upoznam njene roditelje. Malo je reći da nisu bili impresionirani sa likom duge masne kose od 58 kila i ogromnim podočnjacima. Tada sam se već pucao u preponu (debela vena ispod jaja) pa sam slobodno mogao nositi kratke rukave pa je uvjerila roditelje da sam "samo" na metadonu. U Splitu postoji udruga Help gdje možeš uzesti čiste igle, vodu, kiselinu, kondome a rade i testiranja na hepatitis i aids. Nancy je bila sa mnom kada sam išao po igle i usput se htjela testirati na hepatitis jer se može prenijeti i seksom (rijetko ali može). Nakon 10 dana došli su rezultati i bila je negativna ali su joj rekli tj. meni su rekli da je trudna - ona je to već znala ali nije znala kako ću reagirati. I bila je u pravu - nisam želio to dijete. Danima smo pričali, svađali se, plakali što napraviti - zadržati dijete ili ga pobaciti. Ja sam bio za pobačaj, jer nismo bili sposobni uzdržavati ni sebe a kamoli dijete. Nisu pomogli ni preklinjanja njezinih, ona je odlučila roditi pa makar ga sama odgajala. Na kraju sam se složio ali je pod hitno morala prestati sa drogama. I ja zajedno s njom, ako smo htjeli zadržati to dijete. Krenula je na metadonsku terapiju i svaka 3 dana je skidala po 1 tabletu a ja sam se vratio u Zagreb, jer kad je dvoje narkomana zajedno, uvijek će jedno drugoga nagovoriti na "samo jedan" šut ili dim. U Zagrebu sam nastavio dilati i uzimati heroin jer iskreno, nisam znao drugačije zarađivati. Dogovor je bio da se vratim kada ona bude u 7 mjesecu trudnoće a kako se taj mjesec približavao uhvatila me panika i navrat-nanos sam se prijavio u Vinogradsku bolnicu na dvotjedno skidanje. Ne znam koliko puta sam htio odustati u tih 2 tjedna ali me jedna psihijatrica u tim trenucima uvijek podsjetila zbog koga ovo radim. Došao sam u Split čist od heroina ali ne i od metadona ali i to je već bio uspjeh. Nancy je bila čista od svega i sjala je onim sjajem koji samo trudnice isijavaju. I 15.3. 2012. Nancy je rano ujutro dobila trudove i nakon 8 ipo sati postali smo ponosni roditelji curice od 3350 g i 50 cm koju smo nazvali Marija. Vjenčali smo se 3 mjeseca nakon njezina rođenja. To je bila najsretnija godina u mome životu! Živjeli smo kod njezinih, ja sam se uspio zaposliti kao pomoćni kuhar a Nancy se brinila za malenu. Ja sam i dalje bio na metadonu a i Nancy ih je tu i tamo znala uzesti. A zatim se umiješala socijalna služba i sve se srušilo kao jebena kula od karata...Ali o tome ću pisati drugi put za par dana.. Ovo koliko je za mene terapeutski toliko je ponekad i (pre)teško..
Oznake: Nancy & Marija
