lou reads
ponedjeljak, 28.09.2020.
Tko visoko leti, nisko pada
Krajem 2013.godine otišao sam na majčin rodni otok Vis. Na Vis sam rijetko odlazio iako sam imao mnogobrojnu rodbinu tamo. Moja baka, majčina mama, čak mi je ostavila malu kuću jednokatnicu i nešto zemlje. Baka je umrla otprilike u vrijeme Marijinog rođenja pa nisam bio na sprovodu ali sam zato bio na ostavinskoj raspravi na kojoj sam saznao da sam nasljednik gore navedene kuće i zemlje. Kuća je bila jednokatnica od 50-tak m2 sa 20 m2 vrta a zemlje (s maslinikom) sam dobio oko 300 kvadrata. Sada sam imao i stan u Zagrebu i kuću na Visu. Po nekim mjerilima bio sam imućan čovjek, iako to nisam zaradio nego mi je sve to, ajmo reći, palo u krilo. Znam što sad mislite - smrad to nije zaslužio, ja rintam cijeli život pa sam podstanar (ili još kod roditelja) a ovo đubre narkomansko je dobilo toliko toga u nasljedstvo. Šta da ti kažem osim jebi ga prijatelju, takav je život, neću odbiti nasljedstvo, kao što ga ni nitko od vas ne bi odbio. Dakako da sam imao više sreće nego pameti. Kao što stara poslovica kaže - Bog čuva ovisnike i budale. To je dva od dva, nemogu izgubiti. Kao što sam napisao u predhodnome postu otišao sam na Vis nakon što je Nancy otišla u komunu sa ljubavnikom a mene punac praktički izbacio iz kuće. Moje dijete ostalo je u njih jer ja nisam bio sposoban brinuti se za sebe a kamoli biti samohrani otac, pa je bolje da je kod njih nego da mi ga socijalna služba oduzme i odredi mi kada i na koliko dugo smijem viđati svoju kćerkicu. Na Visu sam se mislio zadržati samo par tjedana dok mi se podstanar ne iseli iz stana u Zagrebu ali onda sam vidio priliku za zaradu. Vis je bio pun narkomana, kao i Brač i Hvar u to doba, pizevi dopa što su kupovali bili su upola manji nego u Splitu ili Zagrebu. I onda mi se upalila žarulja i odlučio sam se preseliti na Vis i pokrenuti biznis, ali prvo je trebalo uvjeriti ljude na otoku da se više ne drogiram. Uspio sam se zaposliti u dućanu i malo po malo stekao povjerenje domorodaca. Jednom tjedno, kada bih imao slobodan dan sam išao u Split posjetiti kćerku i podignuti svoju metadonsku terapiju (nisam se htio na otoku prijaviti jer bi to svi odmah saznali) a kasnije i drogu. Bio sam relativno dobar (znate na šta mislim) u to vrijeme a i dobro sam živio od plaće u dućanu i rentanja stana u Zagrebu. Kupio sam auto, malo sredio kuću i sasvim se dobro uklopio u novu sredinu, iako je još bilo dosta sumnjičavih ljudi prema meni. Sredinom ožujka sljedeće godine posadio sam 15-tak stabljika marihuane u svome polju uz pomoć svoga novoga narko prike Ace koji mi je pokazao umijeće uzgajanja trave. Sjemenke sam naručio iz Amsterdama tako da sam bio siguran da će sve biljke biti ženke (jer samo ženske biljke proizvode THC). Samo tih 15 sjemenki me koštalo 100 eura ali ako znaš što radiš to će se višestruko isplatiti. Ljeto je došlo i prošlo i početkom listopada došlo je vrijeme za berbu. Od tih 15 sjemenki dobio sam skoro 4 kila čistog cvijeta. A cijena trave je, od kada sam je prestao pušiti otišla u nebesa. Poznavao sam ljude u Dalmaciji gdje sam mogao zamijeniti travu za dop pa je tako i bilo. Tri kilograma marihuane sam zamijenio za 150 grama heroina, a 1 kg trave sam ostavio za prodaju na sitno po otoku. I tako je počelo..Dućan mi je bio idealan za dilanje, uvijek se netko vrti po dućanu pa ljudi ne obračaju pažnju tko šta radi a transakcija je gotova u nekoliko sekundi. Pizevi su bili od 100 i 200 kn, na grame se nije isplatilo prodavati. Od tih 150 g sam zaradio da mogu uzesti još 200 g, sa tim da sam fino zaradio i trošio taj dop. U roku od 7-8 mjeseci sam došao na pola kilograma heroina koji bi se rasprodao u 15 dana. Imao sam ljude koji su "radili" za mene na Visu, Braču i Hvaru. U početku sam sam nosio robu iz Splita do Visa ali kako je količina postajala sve veća a sa tim se povećavala i moja upotreba kokaina koji sa sobom poteže paranoju. Vidio sam drukera u svakom poznaniku, policiju iza svake stijene ili grma. I dalje sam radio u dućanu iako su počele kružiti priče kako sam opet počeo sa drogom. U malim mjestima moraš biti jako, jako oprezan jer svatko te zna i svatko te gleda i ja sam se trudio da barem na poslu budem koliko-toliko normalan. Novaca, droge a samim time i žena je bilo kao nikad prije. U Split sam još uvijek odlazio jednom tjedno po terapiju i naravno vidjeti svoju divnu kćer. Već je narasla, prohodala, progovorila a beskrajno se radovala, kad bi tata došao u posjet jednom mjesečno, obično preko vikenda. Često je pitala kada će joj se mama vratiti ali na to nisam imao odgovor. Otkada je otišla, a otišla je prije 3 i nešto godine, javila se svega nekoliko puta svome ocu i kratko razgovarala sa svojom kćeri. Meni je strašno nedostajala i tek kad je otišla, shvatio sam koliko je volim.. ali taj brod je odavno isplovio, Ali idem dalje sa pričom.. Bilo je to u listopadu 2016 godine. Marija je bila kod mene preko vikenda i trebao sam je vratiti djedu i onda otići uzesti nešto robe (dopa). Uzeo sam 100 grama, i dao po običaju jednoj od svojih prijateljica da to prenese do Visa (imao sam nekoliko ljudi koji bi se rotirali i prenosili robu) a ja sam u sebe imao pola grama koke i nešto sitno dopa koje sam mislio uzesti prije nego se ukrcam na trajekt, ali u silnoj trci nisam stigao. Rekao sam sam sebi, ma puknut ću se na trajektu, pa neće me valjda sad policija zaustavit. Taj put sam išao bez auta u Split i kada sam se približio na 10 metara od trajekta, jedna ruka me zgrabila za vrat a druga mi je zavrnula ruku iza leđa. Jedan čovjek je došao ispred mene, pokazao mi značku i samo rekao; policija, idete sa nama u stanicu. Znao sam da sam najebao, imao sam sa sobom droge i to je dovoljno da dobiju nalog za pretres a u kući i to ne baš dobro skriveno sam imao 2 kg marihuane, i nešto malo kokaina i heroina. Nadao sam se da mi bar prijateljicu nisu uhvatili, jer to bi mi bilo bar jedna godina više u zatvoru. I tako sam dospio na ispitivanje u stanicu i naravno u zatvor ali o tome drugi put.
Što se događa u današnjosti: konačno sam uhvatio par sati sna sinoć..i idem kćerku posjetiti ovaj vikend !!!
Oznake: Henju-eke
