lou reads
nedjelja, 07.03.2021.
yoda i Željka Markić
Vidim da sam me mnogi od Vas napali, ali nije me briga, ne pišem radi Vas nego radi sebe, da ostanem koliko toliko normalan. Možda da su čitali moje postove od početka, možda bi im neke stvari bile jasnije... Sad izgleda kao da pokušavam pronaći opravdanje za sebe i svoje postupke i da se opravdavam nekim tamo "normalnim" ljudima. @AnaBonni još radim, hvala na pitanju, ali socijalna služba je zaključila da je bolje da se na neko vrijeme (koliko je to vremena nisu rekli) "maknem" od Marije, punca & punice jer je atmosfera u kući je bila stvarno napeta. Punica je imala blaži srčani udar prije mjesec ipo dok sam ja bio na psihijatriji (dobro je, hvala nekome gore), punac je nervozan i ima visok tlak ( i on je zasad dobro), Marija je popustila u školi.. Možda je bolje da odem na neko vrijeme, ali čim se smjestim (i socijalna služba to odobri) moći će biti kod mene preko vikenda. Našao sam stan kod jedne starije gospođe i u srijedu odlazim iz ovog malog prljavog stana. Hvala bezimenom prijatelju šta me primio i što me nije nudio drogom kroz ovo kratko vrijeme! Posao, kakav god bio, mi je spas, da ne radim mislim da bi još više skrenuo. Mogao sam otići, hvala debelom Budi, imam gdje. Ali kada bih otišao, bilo u Zagreb, bilo na Vis morao bih dati otkaz i ne bih viđao Mariju ni vikendima a to nikako ne želim.. I ne mogu izdržati da ne kažem nešto gospodinu ili gospođi @Yoda koji/a me napao da "kako za živo dijete mogu reči da sam razmišljao o pobačaju!?" Da ste Vi bili u našem položaju vjerujte da biste razmišljali isto. Evo Vam nekoliko razloga:
1.) Nismo znali da li će njezini roditelji htijeti brinuti o djetetu jer mi nismo bili u stanju brinuti niti o samima sebi,
2.) Oboje smo imali hepatitis C koji se može prenjeti na dijete
3.) Da majka nije prestala (bar na neko vrijeme) s heroinom i dijete bi se rodilo ovisno (a tu odluku o prestanku jednom narkomanu nije lako donijeti, bilo dijeteta ili ne)
4.) Trebalo nam je dnevno droge za nju i mene u vrijednosti od 1000 kn. Lako je reći - ja bih prestao, ja sam karakter! Vjerujte, NITKO od vas ni nakon mjesec dana nebi samo tako mogao prestati a kamoli nakon 7-8 godina!
Vi nebiste razmišljali o pobačaju u toj situaciji? Da, da posvojenje..sve znam... I gospođo Markić (ili netko iz njezine družbe), pišem i pisati ću a Vama ako se ne sviđa nemojte čitati.
Oznake: qwertz
subota, 06.03.2021.
Mojoj kćeri
06.3.2021.
Draga moja Marija, anđele moj..! Ovo su samo razmišljanja tvoga oca koji je ljut na cijeli svijet, a najviše na sebe! Tvoja mama i ja smo se kratko poznavali prije nego što je ona zatrudnjela i tebe dovela na ovaj svijet. Sjećam se kako sam htjeo da te pobacimo jer smo bili ovisnici i mnogo je toga moglo otići ukrivo ali me je uvjerila da te zadržimo, da će sve biti u redu. Znam da je grozno to čuti ali ponekad mislim da bi bilo bolje da smo to napravili.. I tvoja majka a i ja nismo ništa pridonijeli u tvome životu.. Eventualno, tj. sigurno smo ti dali poneku traumu. Sjećam se, nisi imala ni godinu dana kada te majka, onako drogirana stavila na električnu pećnicu koja se još nije bila ohladila od ručka ili šta god smo već kuhali na njoj. I dan danas imaš ožiljak na desnom bedru od toga nesretnog događaja.. Pa smo dolazili i odlazili z tvoga života -majka je pobjegla sa ljubavnikom u komunu a ja sam bio suviše zauzet sa ugađanjem samome sebi da bi se brinuo za bilo koga pa i tebe.. Pa zatim zatvor par godina.. Dobro da si imala baku & didu koji su te voljeli i odgajali na najbolji mogući način! Kada sam izašao, zakleo sam se da te više nikada neću povrijediti, ali znaš li koliko vrijede obečanja jednoga ovisnika? Manje od nule. Od kad sam izašao iz zatvora napravio sam još nekoliko pogrešaka ali najveća je bila ona od prije dva mjeseca kada sam se ponovo nadrogirao i pokušao.. ne znam ni ja šta, valjda samoubojstvo. Bio sam na psihijatriji zbog toga, tvoji baka i djed su bili toliko dobri pa su me ponovo pustili u kuću i pronašli mi posao.. Čak sam, iako sam se svakodnevno borio sa svojim demonima uvjerio da će sve biti dobro. Ali eto, socijalna služba misli da nije dobro da živim sa tobom, smijem te viđati samo preko vikenda, kao da sam neki zlostavljač djece ili..ne znam ni ja šta..Dida i baka se nisu puno bunili, mislim da nisu imali srca sami mi reći da moram odseliti i maknuti se od svoje kćeri.. Znam da sve ovo šta pišem nema nikakvog smisla, čas govorim jedno, čas drugo..Trenutno sam kod "prijatelja" koji je ovisnik i moram u roku od dan-dva naći stan jer..eto moram. Ali znaš šta? Dokazat ću im svima da su u krivu i kada budeš dovoljno stara pokazati ću ti sve što sam pisao u ovom e-dnevniku i nadam se da ćeš naći snage u sebi, u svojem srcui da mi oprostiš.
Tvoj tata
Oznake: Mare
