lou reads
utorak, 29.09.2020.
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Policija me strpala u auto i na putu do policijske stanice su već počeli sa njihovom standardnom pričom : mi sve znamo, bolje ti je sve odmah priznati, znamo da si nosio heroin na Brač... Kad su spomenuli Brač odmah mi se upalila lampica. Imao sam po dva čovjeka koji su "radili" za mene na svakom od tri otoka (Brač, Hvar i Vis), mobiteli i brojevi su se mjenjali svakih 15 dana, imali smo šifre koje policiji ne bi, bolje reći nisu puno značile a imao sam nekoliko ljudi koji su se rotirali i raznosili drogu do dilera na otocima. 20-tak dana prije nego što su me priveli, zvao me moj čovjek s Brača da mu pod hitno treba 100 grama heroina i 50 grama kokaina i da ja dođem dole jer da moramo razgovarati. Samo sam mu rekao da me zamijenio s nekim i odmah poklopio slušalicu. Odmah me je uhvatila panika! Taj broj sa kojeg me zvao je trebao baciti prije par dana i čekati određeni dan i sat u tjednu dok ja na twitteru ne objavim svoj novi broj (npr. svaki drugi četvrtak u 20 h objavim svoj broj i brišem ga nakon 10 minuta, s tim da se svaki broj zbrajao sa +1, npr. ako broj počinje sa 588, ja bih napisao 477. Jednostavni ali učinkovito), a i ta količina mu nije bila potrebna jer je 1.) uzeo nedavno novu turu 2.) toliko kokaina na Braču u listopadu se baš i ne prodaje 3.) zašto sam ja morao doći dole s drogom? Znao sam da je pao i da me hoće namjestiti jer su mu vjerojatno obećali manju kaznu. Odmah sam sve obustavio, izbrisao profile s twittera i facebooka i doslovno zakopao 2 kg marihuane u vrtu jer me bilo strah da mi ne banu u pretres..U pretresu su već bili nekoliko puta ali nikada nisu ništa našli.. Odmah sam prekinuo svaku vezu sa Bračom i Hvarom ali nastavio sam dilati, na sitno, po Visu. Dop, već u pizevima, bio je sakriven u dućanu u kojem sam radio i ja sam bio otvoren za biznis samo dok mi traje radno vrijeme. Ali nakon 20 dana bio sam pri kraju s dopom (i sa kokom ali za nju trenutno nisam imao novaca jer mi je ekipa s Brača ostala podosta dužna) pa sam morao riskirati i otići u Split. I tu sam pao (kako je to bilo je napisano u prošlom postu). Tek u policijskoj stanici su me pretresli i našli pola grama kokaina, nešto manje heroina, moju metadonsku terapiju i pribor za kuhanje i ubrizgavanje droge (žlica, limunska kiselina i par igala). Bili su uvjereni da mora biti još toga pa su me skinuli do gola, morao sam čučnuti i zakašljati nekoliko puta jer su mislili da sam možda gurnuo veći dio droge u pakšu. Ali sada sam bar bio siguran da mi prijateljicu nisu skupili (iako sam znao da sam ostao bez dopa, jer čim čuje da sam u zatvoru počet će ga sama trošiti). Jebena tri sata su me ispitivali sa istim pitanjima i uvijek bi dobivali isti odgovor.
P: Od kuda ti droga?
JA: Kupio je na Peristilu od visokog momka otprilike mojih godina, smeđe kose. Ne znam kako se zove i prvi put ga vidim.
P: Znamo da dilaš na veliko na Braču i Visu (Hvar nisu spominjali). Reci od koga kupuješ pa ćemo se potruditi da dobiješ manju kaznu
JA: Ne dilam na veliko, pa vidite da sam običan junkie, pa odakle mi para za to!?
Pri kraju su postali agresivni pa sam dobio par šamara, ali ni blizu onoliko koliko sam očekivao. Nisu mi dali da popijem svoju metadonsku terapiju jer kao, moraju moju doktoricu dobiti, i bacili me u ćeliju. Rano ujutro krenuli smo trajektom put Visa u pretres moje kuće. Do Visa ima par sati vožnje pa iako sam htio ostati u autu (nismo išli sa "maricom") gospoda policajci su htjeli popiti kavicu i usput mene osramotiti. Sa lisicama na rukama vukli su me, kao kakvog izložbenog psa nekoliko puta kroz cijeli brod, tako da me svi dobro vide (mogao sam čuti komentare ljudi, pogotovo starijih gospođa i vjerujte, nisu baš bili ugodni). Uz sve to kriza je postajala sve jača, nisam ništa uzeo još od jučer ujutro, a panduri su mi još uvijek odbijali dati moju, od doktora prepisanu, terapiju. Svako malo sam trebao na toalet ali nakon drugog puta, više mi nisu dali da idem jer im se nije dalo čekati pred (otvorenim) vratima wc-a, dok ja, da se lijepo izrazim, serem. Tek kada mi je postalo toliko loše da sam povraćao po šanku, odveli su me još jednom na toalet, zatim još jedan krug po brodu i tek onda u auto. U autu je počelo ispitivanje od jučer, jer valjda su mislili da ću im sada, kada sam u krizi, sve priznati. Da sam bio i u dva puta jačoj krizi nebih im ništa rekao.. Jer ljudi sa kojima sam imao posla, to nisu mali ulični dileri, to su ljudi s lovom i vezama s kojima se nije za zajebavati. Da sam ih kojim slučajem drukao, mogli su nešto napraviti mojoj malenoj a ja bi u zatvoru sigurno redovno dobivao batine. Na kraju sam im rekao da ću im sve reći, samo sa mi prvo daju moju terapiju da popijem. Smrad od pandura me još 10 minuta zajebavao, vrteći moju terapiju u svojim rukama, da im prvo sve ispričam pa da će mi onda dati, ali mi je na kraju odustao i dao mi uz prijetnju da ću "vidjeti svoga Boga ako ga zajebavam". Bilo mi je previše loše da mu kažem da sam ateist, pa sam šutke popio terapiju i zavalio se u sic. Pandur je shvatio da mu ništa neću reći pa mi je zalijepio dvije šamarčine, a sigurno bih dobio još da ga kolega nije spriječio. Terapija me malo popravila, bar nisam imao više proljev niti potrebe za povraćanjem ali znao sam da to neće dugo potrajati. I tako smo stigli do moje kuće i uz 2 svjedoka počeo je pretres stana. Relativno brzo su našli 10 grama heroina i isto toliko kokaina koju su bili i kanti za smeće u zgužvanoj kutiji cigareta. Nadao sam se da neće naći 2 kile marihuane koje sam iskopao iz vrta prije par dana,(čovjek trebao baš na dan kada je bio pretres doći po to) i stavio je u komposter i prekrio je sa lišćem, travom (ovom običnom), ljuskama od jajeta, papirom i ostalim stvarima koje idu u komposter. I kada sam se već ponadao da neće ništa naći, krenuo je jedan prema kompisteru i ubzo izvadio prvo jedan pa drugi paket trave. Još su skoro sat ipo pretresali kuću i vrt ali nisu više ništa našli našli osim par mobitela bez sim kartice i 1 mobitela gdje su bili upisani samo "normalni" ljudi, par noževa i elektrošoker. Uzeo sam nešto robe jer sam znao da idem na neko vrijeme u zatvor i krenuli smo put Splita na kojem se opet ponovilo paradiranje mene, opasnog kriminalca, po brodu. Sudac mi je očekivano dao mjesec dana pritvora i zakazao drugu sjednicu kroz to razdoblje. Bio sam u komunama, živio na ulici nekoliko mjeseci kad me majka bila izbacila, bio sam u ludnici par puta ali zatvor je sasvim druga priča.. A tu priču ću ispričati drugi put.
Šta se događa u današnjosti: U petak putujem u Split vidjeti kćer i biti ću s njom cijeli vikend (veselim se i strašno sam nervozan u isto vrijeme) a kroz par tjedana idem u Vrapče bar mjesec-dva dana na skidanje sa svega na nulu. Da mi kćer konačno dobije oca kakvoga zaslužuje.
Oznake: Parada i paradiranje
