Rekli bi ljudi da stotinjak km gore i dolje i nije neki teritorij. Istra je u tim gabaritima i polako slažem puzzle. Iako sam u Istri od rođenja, postoje još uvijek mjesta na kojima nikada nisam bio. Jedno od tih mjesta do pred ovaj minuli vikend su bili i Peruški-prapostojbina Zokija Peruška. Istrijanski Atlhletic Bilbao sa onim famoznim nogometnim sastavom:
A.Peruško, Z.Peruško, Ni.Peruško, F.Peruško, Ne.Peruško...

Žitelj Peruški je Peruškač. Nikakav Peruščanin ili Peruškovac. Spod Raklja, na kraju svita, po kilometra nad Dugom Uvalom, Peruški su razbacani od butige prema moru. A na pučini nestvarni prizor Cresa, Unija kadšto i Suska. Scenom dominiraju nekakvi vulkanoidni otočni brežuljci koji stvaraju efekt kružnice na horizontu. Ako još uvijek vjerujete da naš svijet drže 4 kornjače-dođite u Peruške i vidjet ćete:

-eppur si muove!

Autentični south-east dragi kamik. Pa nije Mati Baloti bilo ni tolko loše tu po ovim uvalicama. A kako vidim i čujem, malvazija je odlična! Bepo Siljan iz Šegotići ima i sjajan teran u bariku, starinski merlot...mahom iskrena vina kakvih više nema.
Šteta pa je Arne baš tu nedilju gostovao u Vodnjanu...al u jutro bijah sa glavom kao beba.