Zamislite...da je tome tako i bilo...da kao siroti i plemeniti Slaveni, bježavši pred Hunima dođosmo tu i od tad nam (stoljeća sedmog) pripada taj lijepi kus Europe.

Da smo starosjedioce učili tajnama stočarstva, učili ih dihtat na trstiku pod vodom, a oni su nekim čudom onda nestali... Tu smo iz poganstva prigrlili najzad kršćanstvo. Svatko svoje...

Nekako sam baš o tome razmišljao u trenutku kada se kroz tunel na Kikovici u daljini pojavio Krk. Škrta golet i sure stijene do Grobnika. Na tom smo polju navodno uzeli mjeru Mongolima. S njima smo imali neraščišćene odnose još iz Irana. Bilo je grdo.

Kikovica je posebno drago mjesto putnicima. Pristižući danas iz Zagreba, na Kikovici se ukazuje more. Na tom mjestu djeca ushićeno klikču kada se putuje na ljetovanje. Takozvani kontraKolumbo efekt.

Svašta Vam tako, na pamet padne dok kližete Kikovicom...pejzaž je to pomalo apokaliptičan i divan u isto vrijeme. Još da nema te kabine na kojoj ću sad ostavit 70 kunića...